Obilježavanje je pokrenula Njemačka udruga oboljelih od tumora na mozgu (Deutsche Hirntumorhilfe) još 2000. godine. Cilj je podizanje svjesnosti i educiranje javnosti o samoj bolesti, kao i usmjeravanje pozornosti na osobe koje se bore s ovom bolešću i njihove obitelji.
Tumori mozga nastaju abnormalnom diobom stanica, kao i druge vrste raka, a ovisno o samoj prirodi rasta stanica dijelimo ih na dobroćudne i zloćudne. Dok su dobroćudni tumori mozga u najvećem broju slučajeva potpuno izlječivi, prognoza kod zloćudnih tumora ovisi o njihovoj invazivnosti i brzini rasta. Tumore mozga zato dijelimo na tumore prvog, drugog, trećeg i četvrtog stupnja, pri čemu su tumori četvrtog stupnja gotovo neizlječivi. Najčešći benigni tumori (prvi stupanj) mozga su meningeomi, dok je najčešći maligni tumor glioblastom.
Osim o vrsti tumora, prognoza ovisi i o drugim čimbenicima, kao što su dob oboljele osobe (prognoza je bolja kod osoba mlađih od 40 godina) +, te lokacija, oblik i veličina tumora (i s tim povezana mogućnost operativnog liječenja). Ako ne postoji opcija operativnog liječenja, primjenjuju se kemoterapija i zračenje. Prema podacima o preživljenju u Europi, oko 30% odraslih osoba s dijagnozom primarnog tumora mozga preživi 5 godina nakon dijagnoze, uz prisutne razlike među državama.
Simptomi tumora mozga mogu biti uzrokovani povećanjem intrakranijalnog pritiska, a neki od njih su specifični ovisno o tome na kojoj se lokaciji u mozgu nalaze. Neki od simptoma tumora mozga su glavobolje, epileptički napadaji, promjene u ponašanju ili pamćenju, vrtoglavica, mučnina, povraćanje, teškoće sa spavanjem, umor, motorički problemi te nemogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
Tumori mozga najčešće nemaju poznati uzrok, a samim time ne postoji ni mogućnost prevencije. Češći su u starijih osoba, iako su neke vrste specifične za dječju dob. Pretilost može povećati rizik od nastanka meningeoma, jednog od oblika tumora mozga koji je najčešće dobroćudan. Također, ionizirajuće zračenje (rentgen, CT) može uzrokovati nastanak tumora mozga, no procjenjuje se da je to slučaj u manje od 1% oboljelih, najčešće kao rezultat radioterapije. Rizik je veći i u osoba koje imaju slučajeve tumora mozga kod bliskih srodnika, te kod određenih genetskih oboljenja (neurofibromatoza, tuberozna skleroza, Von Hippel Lindauova bolest, Li-Fraumeni sindrom, Turnerov sindrom, Turcot sindrom, Gorlinov sindrom).
Prema posljednjim dostupnim podacima Hrvatskog registra za rak, u 2018. godini je od primarnih malignih tumora mozga oboljelo 244 muškaraca i 207 žena. U posljednjih deset godina (2009. – 2018.) godišnje se prosječno dijagnosticira 445 slučajeva, od čega 52% kod muškaraca. Kod djece (0-19 godina) su tumori mozga drugi najčešći oblik raka nakon leukemija i limfoma, s 16 novih slučajeva malignih tumora mozga u 2018. (11 kod dječaka).
Prema podacima o mortalitetu u posljednjih 10 godina (2010. – 2019.) od primarnog malignog tumora mozga u Hrvatskoj godišnje umre prosječno 410 osoba (52% muškaraca), od čega 6 djece (0-19 godina).
U usporedbi s drugim država Europske unije, Hrvatska je na visokom 5. mjestu po incidenciji tumora mozga i drugih dijelova središnjeg živčanog sustava, te na 4. mjestu po mortalitetu. Treba naglasiti kako na podatke o tumorima mozga uvelike ovisi kvaliteta prikupljanja podataka pojedinog registra za rak (više nego kod ostalih sijela raka), te je moguće da je dio razlika u incidenciji i mortalitetu (kao i preživljenju) među europskim zemljama poveziv i s čimbenikom kvalitete podataka.
(www.icv.hr, HZJZ)
