Čovjek kad je zdrav ima definitivno najveće bogatstvo jer ne kaže uzalud ona dobra stara poslovica “Zdrav čovjek ima tisuću, a bolestan samo jednu želju”. Ovo je priča o upornosti, ustrajnosti i vjeri te još jednom dokazu da je sve moguće. Ovo je priča o Zvonku Vrekaliću (59) iz Mikleuša, koji je u tom kraju poznat kao nekadašnji nogometni sudac i delegat, vatrogasac i dobrovoljni darivatelj krvi. Zvonko je u sedam godina prošao tri operacije limfnih čvorova, nebrojene zahvate, medicinske preglede, čak i kemoterapije da bi sve završilo transplatacijom vlastitih matičnih stanica.

Sve je počelo u siječnju 2017. godine kada je Zvonko u naponu radne snage obolio od upale pluća i morao na bolovanje koje je trajalo puna četiri tjedna, no tu komplikacije tek počinju.

-Uspio sam zaliječiti tu upalu pluća i vratio se na posao, no vrlo brzo sam prestao raditi u tvrtki u kojoj sam tada radio tražeći drugi posao, no tada me zahvatila upala mjehura što sam također brzo riješio antibioticima. Pojavila se potom bakterija u urinu, a kada sam i to izliječio, nakon određenog vremena počela me hvatati velika temperatura, a nisam znao zbog čega se to događa. Nastavio sam se liječiti, nekako sam uspio to suzbiti i onda u kolovozu iste godine sjedim u dvorištu svoje kuće i planiram godišnji odmor i odlazak na more. No, tada primjećujem da me nešto pecka i žulja ispod ruke i kada je supruga došla s posla pokažem joj, a ona ostaje u čudu jer je uočila kvrgu veličine oraha. Bio je to limfni čvor, ali ipak smo otišli na more i nakon povratka kreće moj put po bolnicama – priča Zvonko Vrekalić.

Zvonko je nakon povratka s mora otišao svojoj obiteljskoj liječnici koja ga je poslala na punktiranje i nalazi su pokazali da je riječ o akutnoj upali.

-Kada se to sve smirilo, počeo sam raditi u Virovitici, voziti kamion i osjećao sam se dobro. Čekao sam operaciju te kvrge i u prosincu sam to i učinio i uklonio ju, a ta uklonjena kvrga je potom otišla na PHD (vrlo detaljna mikroskopska analiza bioptata ili kirurškog uzorka tkiva u svrhu postavljanja dijagnoze nap.a.). PHD je pokazao kako imam Hodginov limfom, potom sam obavio CT u Osijeku gdje je nalaz bio dosta uredan, ali moja obiteljska liječnica nije se htjela pomiriti s tim i dala mi je uputnicu za hitnu i prijem u Bolnicu Merkur u Zagrebu. Tako sam otišao u Zagreb gdje su me primili i radili uzorak koštane srži te biopsiju kostiju. Nakon tri dana su me pustili kući, ali sam čekao imunohemiju, nalaz tog uzorka odstranjenog tkiva ispod ruke. Kada je nalaz stigao bio je pozitivan i morao sam krenuti s primanjem kemoterapije. Izabrao sam Zagreb i to je sve trajalo dva ciklusa, odnosno šest mjeseci – priča Zvonko.

Naglašava kako je nakon tih terapija novi nalaz pokazao kako je bolest stagnirala. Ipak, Zvonko nije odustao, želio je i dalje raditi analize kako bi uvidio da li je sve čisto i tako je odradio PET/CT (analiza koja daje istovremeno informacije i o funkciji i o izgledu tkiva i organa u cijelom organizmu nap.a) koji je pokazao novo nakupljanje glukoze na vratu i nove probleme.

-U to vrijeme je Zvonko ponovno počeo raditi, vozio je veliki kamion. Kada smo vidjeli te nalaze, uplašili smo se što će biti dalje. Zvonko to nije prihvaćao, govorio je kako se osjeća dobro i da taj nalaz nije točan. Odmah smo kontaktirali doktoricu koja je vodila njegovu bolest na Merkuru u Zagrebu i ona je tražila nalaz na uvid nakon čega ga je odmah pozvala hitno u Zagreb na nove analize. I to smo odradili, izvršeno je niz analiza i nalaz se potom pokazao dobrim. Ipak, taj čvor je trebalo odstraniti pa je tako moj suprug išao i na drugu operaciju limfnih čvorova – priča Zvonkova supruga Željka koja je sve to prolazila sa svojim suprugom.

Nakon vađenja konaca, drugi dan je Zvonko već sjeo u kamion i nastavio raditi jer sve je upućivalo na to da je sada sve u redu. No, problemi nisu stali jer je u svibnju 2022. imao povišen CRP što je ukazivalo na novu upalu te ga je ponovno počela hvatati temperatura.

-Temperatura me hvatala svakih pet šest dana, čak do 40 stupnjeva. Otišao sam tada na hitnu u Našice gdje mi je nalaz pokazao CRP 315 i hitno su me poslali u bolnicu. Nakon četiri godine remisije od te moje bolesti, ponovno sam završio u bolnici gdje mi je skidana temperatura i pao je CRP. Po dolasku iz bolnice, nakon tri dana, opet temperatura i tada sam ponovno išao na žurni PET/CT u Medikol u Osijeku koji je pokazao opet nakupljanje glukoze na vratu i obavio sam i treću operaciju limfnih čvorova na vratu. I ponovno primanje jakih kemoterapija, a nakon toga je nalaz PET/CT pokazao da bolesti više nema. Ipak, morao sam se javiti na nove kontrole i tada su mi rekli da mi moraju uzeti matične stanice – kaže Zvonko i tu kreće njegov najteži period u bolnicama.

Uslijedilo je zahvat u bolnici Merkur. Operacija je trajala 3 sata i 20 minuta, uzeli su mu matične stanice i zamrznuli. Pustili su ga potom kući na nekoliko dana i nakon toga su ga pozvali na transplataciju matičnih stanica.

-Dvadeset dana bolnice, skidanje imuniteta i sve ostalo. Svaki dan 3 do 3,5 litara tekućine dobivate u sebe, to je terapija koja skida imunitet. Kada se to u danu završi, dobivam dvije ampule u venu i to iziskuje stalan odlazak na WC. Velika je to patnja, ali i to je prošlo, a nakon skidanja imuniteta uredno sam jeo i pio i tada su mi vratili moje matične stanice u tijelo za što mi je doktorica rekla da ću u ustima osjetiti okus kuhanog paradajza i tako je i bilo. Moram bit iskren i reći da niti najgorem neprijatelju ne bih poželio transplataciju matičnih stanica – priča Zvonko.

Nakon povratka matičnih stanica, Zvonko se osjećao dobro i krenuo je oporavak, ali nakon dva dana nestao mu je apetit, izgubio je ukupno sedam kilograma.

-Sve se to događalo u bolnici na Merkuru i onda me opet uhvatila temperatura koju je uzrokovao jedan lijek koji sam primao tamo. Odmah su mi promijenili terapiju, temperatura je nestala, ali morali su leukociti biti dobri da bih izašao iz bolnice. Sve se stabiliziralo, došao sam kući i konačno lijepo jeo, popio kavu i bilo je dobro. Nakon par dana izgubio sam snagu, nisam mogao hodati kako treba. Ponovno sam otišao na kontrolu, a testiranja su pokazala paravirus. Opet tablete, oporavak i nakon dva mjeseca sam se nekako očistio i tražio da idem ponovno raditi. No, liječnici mi nisu dali, ali ja sam ipak otišao raditi i ponovno sam vrlo brzo dobio novu upalu. U lipnju 2023. opet upala pluća pa ponovno paravirus. Uspio sam to sve još jednom očistiti i ove godine u travnju sam imao još jednu upalu, ali to je brzo prošlo. Danas se osjećam dobro, hvala Bogu, zadnja kontrola u Zagrebu sad nedavno je pokazala da je sve u redu – kaže na kraju ipak s osmijehom Zvonko koji sada definitivno ide u invalidsku mirovinu.

Zahvalio se ovim putem svojoj obitelji, supruzi i kćerki, svojim roditeljima, svim liječnicima i drugima koji su mu na bilo koji način pomogli u najtežem periodu života.

-Ova moja priča je takva kakva je, a ova prezentacija u medijima je moja želja i namjera da svima pokažem da nikada ne odustaju. Ja nikada nisam prihvatio da sam bolestan i nikada nisam odustao od sebe, to me je valjda i držalo – zaključio je Zvonko Vrekalić.

(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)