Jedna od najpoznatijih ratnih reporterki Hrvatske radiotelevizije Višnja Kamenski sa svojim ratnim traumama živi i danas, a podijelila ih je s mladim generacijama novinara.
Naime, u napadnuti Vukovar ušla je 30. rujna 1991. godine preko Bogdanovaca, posljednjeg sela koje je pružalo otpor agresoru. U grad je ušla zajedno sa snimateljem Srećkom Bačunom, budućim suprugom.
Priča ove novinarke posebna je zbog više segmenata, ali najveću simboliku nosi jedan “suvenir iz Vukovara” koji je ponijela sa sobom – kožna jakna.
– U grad smo ušli s braniteljem Ivanom Gudeljem, koji nas je u noći 30. rujna prevezao kukuruznim putem preko Bogdanovaca do Vukovara. U Vinkovcima, našoj polazišnoj točki, tada je bilo još poprilično toplo. U opkoljeni Vukovar ušli smo u ljetnoj garderobi. Nakon dva-tri dana provedena tamo, shvatili smo da se više ne može izaći iz grada prema slobodnom dijelu Hrvatske. U međuvremenu se vrijeme pogoršalo pa mi je Ivan Gudelj, kod kojega smo bili smješteni, dao jaknu da je obučem kako mi ne bi bilo hladno- prisjeća se Višnja Kamenski.
STRADALI OD MINE
Ivan Gudelj je 1991. godine imao 25 godina i bio je dio specijalnog voda koji je držao vezu između Vukovara i Vinkovaca. Jedino su oni bili dovoljno osposobljeni kretati se na toj relaciji jer su poznavali sve opasne točke pri prolazu.
– S 5. na 6. listopada specijalni vod krenuo je prema Vinkovcima. Mi smo krenuli 10-ak minuta nakon njih svojim autom. Kako nismo bili iz Vukovara, već iz Zagreba, izgubili smo se na putu. Dečki su prošli kukuruznim putem i negdje pred Bogdanovcima s dva džipa naletjeli na mine. Njih sedam ili osam, među njima i Ivan Gudelj, na mjestu su poginuli. Prepoznali su ih tek po lančićima i detaljima u džepovima jer je detonacija bila toliko jaka da je od njih samo to ostalo- govori.
Na Višnji je ostala ta kožna jakna, u kojoj je dočekala i pad grada. Kako u smještaju nije bilo deka, ta joj je jakna bila jedini izvor topline. U njoj je i prebjegla iz Vukovara, preko Dalja, Novog Sada do Sarajeva, gdje ju je preuzelo dopisništvo HRT-a. U Zagreb je stigla 25. studenoga.
– Ivan Gudelj bio je jedan od onih mladića koji su silno htjeli živjeti i nije mu bilo ni nakraj pameti da su mu to posljednji dani života. Jedino o čemu je govorio bilo je da bi radije bio negdje na moru, daleko od svega toga u Vukovaru. Isto kao on, razmišljali su i ostali dečki iz njegovog društva, Krivić, Vidoš… Sve su to bili mladi ljudi kojih, nažalost, više nema. Posljednje 32 godine nosim tu jaknu i na neki način ta je jakna proživjela njegov život- zaključuje Višnja.
Višnja Kamenski je u opkoljeni grad ušla kao Zagrepčanka, a iz njega izašla, kako kaže, kao Vukovarka.
(www.icv.hr, dj)
