– Rijeku Dravu morate prvo poštovati, a tek onda u njoj uživati. Morate znati kako ‘diše’ i gdje se možete na brzinu skloniti ako nailazi oluja. Drava je hirovita i morate joj se posvetiti. Oči vam uvijek moraju biti na njenoj površini – govori nam to Veljko Mihalić, jedan od čuvara hrvatske granice, iskusni policajac i ribič. Plovimo Dravom u patrolnom policijskom motornom čamcu s njim i kolegom Juricom Abalićem, njihovim šefom Draženom Huzjakom i načelnikom PU Sinišom Kneževićem. Provodimo smjenu s čuvarima granica kojima je motorni čamac plovilo na radnom mjestu.

Njime dolaze do ribiča na rijeci, turista na obali, njime tragaju za onima koji se izgube u viru ili ih ćudljiva Drava odnese. S njega je lako vidjeti i gdje je ostala gorjeti logorska vatra i koje je puteve izgazila divljač u potrazi za hranom.

Vozimo se od Terezinog Polja do Križnice, a na karti, gdje su politika i geografija postavili svoje zakonitosti, to je tek 10 kilometara zračne linije. Na njoj se dvije države dijele rijekom. No, na terenu Drava je glavna i ona poznaje samo jednu zakonitost – svoju.

JEDNA OBALA, DVIJE DRŽAVE

– Vidite, ova ovdje vikendica je na hrvatskoj strani. Sljedeća je već mađarska – pokazuje nam Veljko obalu na kojoj su dvije kućice od drveta, udaljene tek jedno dvorište, pripale dvjema državama. Nije stoga čudno što se turisti te neiskusni lovci i ribolovci zabune pa završe u drugoj državi kada prijeđu granicu koju uz puteljak ili šipražje označava tek oko metar visok bijeli stup. Veljko i njegov kolega Juriša Abalić, ali i drugi čuvari granica tada imaju pune ruke posla, kako s ljudima, tako i s dokumentacijom, no sve su to već svladali, sve to ide u rok službe.

Čuvari granice znaju svaki dio obale Drave, svaki rukavac. Znaju na kojim mjestima stoji napeti najlon krivolovaca za koji je zavezana riba kao mamac i koji će uvijek prerezati. Znaju koji otok na Dravi ribičima koristi za pecanje. Na jednom otoku pronašli su i nasad marihuane, govore nam. Ribiči s obje strane rijeke Drave mašu nam dok polako putujemo.

IZVRSNA SURADNJA S RIBIČIMA I LOVCIMA

Posao čuvara granice nije samo za jednu službu, pa naši sugovornici hvale ribolovna društva i lovačke udruge s kojima svakodnevno izvrsno surađuju. Hvale i mađarske kolege zbog kojih im je posao lakši. Zahvaljujući toj suradnji krivolovaca je manje, obala je uređenija, a ribe više, poručuju. Njihov radni teren mijenja se iz mjeseca u mjesec.

– Za nekoliko tjedana ovaj dio rijeke bit će livada i moći ćete prijeći do obližnjeg otoka. Kad je jako vruće, kad se Drava isuši, na pojedinim sprudovima ljudi se i sunčaju – otkriva nam Veljko, te ističe kako Dravu ne preporučuje kupačima, osobito na nekim mjestima. Zavara i najhrabrije, poručuje, dok plovimo uz svijetložuti silos u Mađarskoj, željezničku stanicu u Barcsu, izletište…

– Dolje je sve puno granja, vlada prava šuma. Rijeka je puna stabala koji plutaju, panjeva koji se teško vide ispod površine, a virovi su posvuda. Čamac lako zapne, a za čovjeka je preopasno – uz glasan zvuk motora i sa sjetom na licu govori Veljko. Odaje nam da je prije sedam godina njegova obitelj podnijela veliku žrtvu – izgubio je brata.

– Spašavao je moju petogodišnju kćer iz ove rijeke. Zahvatio ju je vir, skočio je da pomogne, ali vir je bio prejak. Da nije bilo jednog vaterpolista u blizini, možda bih i nju izgubio – kaže Veljko, zbog čega upozorenje za plivače još više dobiva na snazi. Tragedija ga nije odvratila od Drave. Naprotiv, pojačala je njegovo poštovanje prema toj rijeci.

KAD PIJEŠ, NE PECAJ

Neki su u njoj namjerno odlučili okončati život. Čuvari granice pronašli su tako tijelo muškarca koji je za sebe, prije negoli je skočio s čamca, vezao bicikl. Drugi se pak namjerno često kockaju sa srećom.

– Ima ribiča i kupača koji u Dravu ulaze pijani – upozorava nas Juriša dok mjernim štapom provjerava dubinu kojom plovimo. Sve manje od 60 centimetara problem je za ovaj čamac. Ne možemo u rukavac obrastao granjem, najveće mrijestilište soma u našoj županiji. Preplitko je.

– Alkohol zavara ljude, ne stignu reagirati i tada su opasnost i za sebe i druge – kaže Juriša gledajući obrasli rukavac.

Čuvari nam pričaju o slučaju koji im i danas izaziva trnce: muškarac je s malim djetetom isplovio čamcem. Bio je pijan i u jednom trenu iskočio je iz čamca i ostavio ga da pluta, a on je krenuo plivati prema obali. Dijete je ostalo unutra, u šoku, plačući i zapomažući, a čuvari granica su po dojavi odmah reagirali, spasili i dijete i nemarnog oca koji je zaradio prijavu. – Taj me slučaj još uvijek pogađa, što se sve moglo dogoditi, mogli su se utopiti i on i dječak – odmahujući glavom kaže nam Juriša, koji dodaje kako je ovo ipak izuzetak, a ne pravilo.

JEDNA SLUŽBA, PUNO POSLA

Ljudi su sve savjesniji, poručuju nam čuvari, znaju da je Drava naše prirodno blago pa se ipak odgovorno ponašaju kada love soma, amura ili smuđa, kada hlade stopala u plićaku ili traže najbolje mjesto za sunčanje. Povećalo se i zanimanje za plovidbu, kaže nam Dražen Huzjak, voditelj Službe za granicu.

– U posljednjih nekoliko godina naša policijska uprava zaprima sve veći broj zahtjeva za plovidbu rijekom Dravom. Samo od početka ove godine već smo obradili oko 250 zahtjeva i kada osobe zadovolje sve uvjete, uredno dobiju odobrenje za plovidbu – kaže Huzjak dok stajemo na našem odredištu.

– Čuvari granica nisu samo na Dravi, oni patroliraju na svim graničnim područjima naše policijske uprave i pomoć su kolegama, službama i građanima u područjima zahvaćenima elementarnim nepogodama, poput poplava i slično. Ujedno, sudjeluju u potrazi za nestalim osobama na rijeci – o višestrukim zadaćama naših sugovornika zaključuje načelnik Siniša Knežević.
 

GRANIČAR BLAŽENKO BLAŽIĆEVIĆ – On je otkrivao sve hrenovke i puretinu iz Mađarske, a pronašao je i 99 lažnih zlatnih prstena u pragu kamiona

Blaženko Blažićević (49) zaštitar državne granice postao je 1994. godine. U cjelokupnoj službi broji i 14 godina rada na granici. On je bio taj koji je s kolegama carinicima pronalazio sve one hrenovke, puretinu i drugo svježe meso koje su Hrvati godinama uvozili iz Mađarske.

– Ma znali smo tko i kada pokušava prevesti meso, pogotovo ako je riječ o svatovima i slično, kada su pokušavali prevesti veće količine – sjeća se Blaženko dijela karijere koju će pamtiti i po mnogim komičnim situacijama. Hrenovke i ostalo što bi im carina otkrila, ljudi su pokušali vratiti natrag u Mađarsku ili pokloniti mađarskim carinicima. Kad to nije uspjelo, bacali bi meso u kontejnere, no ubrzo i vadili van jer su tako kršili zakone. Umjesto na tanjuru, meso bi najčešće završilo – u Dravi.

– Tih godina ribe su bile posebno velike – šali se Blaženko.

Iz tog doba pamti i slučaj kada je uhvatio krijumčara koji je na crnom tržištu prodavao kompjutorsku opremu.

– Dva mjeseca stalno je putovao u Mađarsku i natrag, a onda smo ga uhvatili s 15.000 tadašnjih maraka koje iznosi iz države, a koje nije prijavio – ispričao nam je Blaženko, te se pritom prisjetio i pronalaska 99 lažnih zlatnih prstena koje je vozač kamiona iz Bugarske sakrio u pragu od vozila.

– Otkrio sam ih ogledalom koje sam imao pri ruci – rekao je Blaženko. U novijoj karijeri zatekao je krivolovce koji su na području Terezinog Polja odstrijelili devet srna, dva zeca, dva fazana i dva labuda.

– Uhvatili smo ih uz pomoć kolega iz interventne policije i proslijedili na daljnju obradu. Više se nisu vratili – kaže Blaženko, te pohvaljuje izvrsnu suradnju s ribolovnim i lovačkim udrugama bez kojih i njihov posao, kaže, ne bi bio tako uspješan.
(www.icv.hr, mlo)