Klizalište „Božićna bajka“, pošta, crkve, knjižnica, krojačnica, škola, pekara, trgovi i obiteljske kuće, sanjkalište uz rub šume – sve to i puno više nalazi se u minijaturnom Božićnom selu koje je osmislila i u svom dnevnom boravku postavila Zvjezdana Bojtor.

Ova kreativna Virovitičanka za sebe voli reći kako je u duši veliko dijete koje se uvijek igra i istražuje nešto novo. Oni koji je poznaju, znaju da ima smisla i za hortikulturu, izradu slastica, poklona i rukotvorina, da joj izvrsno ide s djecom (radi kao asistentica u nastavi), da uživa u planinarenju te uvijek isprobava nove tehnike ukrašavanja. Reklo bi se: svake godine pomiče vlastite granice.

Ove se godinje, umjesto za jaslice, odlučila na veći izazov – dioramom jednog prekrasnog sela. „Igra“ – puno vremena, truda i rada – rezultirala je prizorima koji oduzimaju dah upravo zbog bogatstva scena u kojima se posvetila svakom, pa i najmanjem detalju. Tako iz dimnjaka izlazi dim, snijeg je prekrio korove, čemprese i borove. U šumi je vuk, na drvetu sova, minijaturni Djed Božićnjaci hodaju po krovovima, a anđeli „čuvaju“ crkvu u srcu mjesta.

POSVEĆENOST DETALJIMA

– Mislim da u cijelom selu ima oko 200 različitih dijelova kuća, objekata i minijatura ljudi i životinja. Selo je zapravo prikazano kroz različite scene, ima ih, onako ugrubo, oko 15 i svaka je priča za sebe – govori nam naša sugovornica.

Promatrač ne zna što bi gledao prvo i na čemu zaustavio pogled. Na jednom dijelu građani odvoze božićno drvce u malom kamionetu, mama vozi dijete u kolicima do pošte, đaci su na putu prema školi, dvojac gleda malo pokretno kazalište lutaka, a oni željni odmora sjede na klupama i uživaju u zagrljaju, pa i poljupcu, pod nježnim svjetlom lampe.

Zvjezdana nam je otkrila kako je satima osmišljavala izgled sela, a dijelove koji su kasnije postali cjelinom ulice ili trga kupovala je još od početka godine.

– Prve obiteljske kuće kupila sam putem jednog webshopa, minijature ljudi naručivala sam u jednoj specijaliziranoj trgovini, a ostale objekte, poput pošte, crkve, knjižnice, kupovala sam kad bih ih negdje vidjela, često i na akcijama. Kasnije sam ih ukrašavala, oslikavala i ako je trebalo, prenamijenila za ove potrebe.

Tako je i s drugim detaljima – automobilima, drvcima koja su nastala od živih čempresa koje imamo vani. Neki od objekata imali su uključeno osvjetljenje putem baterije, ali odlučila sam se radije na sustav istovremenog paljenja putem LED lampica, tako da se jednim klikom osvjetljava cijelo selo, da ne gubim do pola sata samo na paljenje svake kućice, škole, crkve i slično – o izazovu provlačenja „struje“ u Božićno selo priča ova zanimljiva i vedra sugovornica.

U glavi je smišljala koncept sela cijele godine, a sam „projekt“ postavljanja trajao je nekoliko dana, od ideje do „elektrifikacije“. I danas, kad sjedne u miru i sa šalicom kave u ruci promatra tu svoju božićnu priču, kaže da primijeti detalje na kojima se još može doraditi. Osim sela novo lice dobio je i dio dnevnog boravka. Prozori su tako pretvoreni u šumu zimi, gdje „živi“ divljač i ostale životinje.

– Već imam ideja za proširenje sela sljedeće godine, s igralištem za djecu, šumom s divljim životinjama i oborom za pitome, kao i niz novih stanara. Osobno mi je ovo pravi užitak, a drago mi je što se svidjelo i mojoj obitelji koja me oduvijek podržava u svim mojim ‘igrarijama’ – ističe Zvjezdana.

(www.icv.hr, mlo)

no images were found