Opće je poznata informacija da se na cesti treba pomaknuti hitnoj pomoći, policiji i vatrogascima s upaljenim sirenama i rotirkama. Svjedočili smo situaciji u centru Virovitice u kojoj su se vozači zbunili te se nisu pomaknuli u stranu i propustili hitnu pomoć. “Smetali” su im od prvog kružnog toka kod Fine, pa sve do ceste ispred Gradske knjižnice i čitaonice. Tim povodom odlučili smo saznati jesu li takve situacije česte i kako one utječu na pribranost vozača i liječnika u vozilu hitne pomoći, ali i moguće komplikacije pacijenata zbog sporog dolaska u bolnicu.

Zbog tog problema od ove turističke sezone, na hrvatskim se autocestama provodi akcija „Hitni koridor spašava život“ čiji cilj je upozoravanje vozača od strane interventnih službi na važnost osiguravanja prolaza za svoja vozila u cilju bržeg pristupa ozlijeđenim osobama. Mario Moslavac vozač je vozila Tima 1 hitne pomoći u Zavodu za hitnu medicinu Virovitičko-podravske županije te osoba koja iz prve ruke zna važnost ove kampanje i što ona znači za spašavanje života.

Kada u dispečerskom centru zaprime poziv na intervenciju i kada se odredi indeks hitnoće, tim hitne medicinske pomoći izlazi na teren.

– Postoje tri tipa indeksa hitnoće. Zeleni, žuti i crveni. Na zelenom vozila hitne pomoći nemaju upaljena ni rotacijska svjetla ni zvučne signale. Na žutom indeksu imamo upaljena samo rotacijska svjetla, bez zvučnih signala a na crvenom, koji je najhitniji, je oboje, i rotacijska svjetla i zvučni signal – objašnjava M. Moslavac.

U slučaju crvenog indeksa, timovi (Tim 1 u kojemu su vozač, liječnik i tehničar i Tim 2 koji se sastoji od vozača i tehničara) imaju 60 sekundi za izlazak na intervenciju te uključivanje u promet koji im diktira koliko brzo će stići na odredište završiti intervenciju u zlatnom satu.

– Postoje stvarno savjesni vozači ali i oni koji to nisu. Osobno sam se našao u puno situacija u kojima vozači osobnih automobila nisu shvaćali što se događa iza njih u prometu ali velika većina vozača, njih oko 60-70 posto, se makne – kaže ovaj vozač s dugogodišnjim iskustvom.

– Imate nesigurnih vozača, imate onih koji se uplaše a nekada je to splet događaja. Na primjer, dolaziš do kružnog toka, prije njega su se svi automobili maknuli i vozaču koji se treba još malo pomaknuti se ugasi auto. Pa drugi i treći put. To su jednostavno takve okolnosti – zaključuje.

Ulogu igraju i godišnja doba, pojašnjava nam naš sugovornik. U proljeće i jesen je lakše jer ljudi ne koriste klima uređaj ili grijanje kao što koriste tijekom ljeta ili zime i slabije čuju od ventilacije. Dodatni problem je i upaljeni radio zbog koje neki vozači ne čuju što se događa iza njih.

Situacija ispred njega, to jest promet, jedino je o čemu razmišlja tijekom svog posla.

– Za vrijeme vožnje ne razmišljam o tome što se događa u prostoru za pacijente, imam puno toga ispred sebe i fokusiram se na to. O pacijentu brinu liječnik i tehničar i isto tako oni ne razmišljaju o vožnji, već meni prepuste da vodim o tome brigu. To je stvar povjerenja i timskog rada. Svatko ima svoj dio posla. Ni liječnik može doći na intervenciju bez vozača niti vozač može spasiti pacijenta bez liječnika i obratno.

Ključan dio tima je svakako i samo vozilo hitne medicinske pomoći.

– Od osam vozila koja pokrivaju sve četiri ispostave hitne medicinske pomoći u našoj županiji, Orahovicu, Slatinu, Viroviticu i Pitomaču, sedam ih nije starije od 3,5 godine što je jako dobar indeks starosti za vozila hitne pomoći te itekako pridonosi pozitivnom ishodu intervencija – opisuje M. Moslavac.

Na pitanje koliko je njegov posao stresan, Mario Moslavac odgovara da toliko da je u početku karijere razmišljao želi li nastaviti raditi ili ne.

– Nakon tri mjeseca posla dogodila se strašna nesreća, čovjek je bez kacige pao s motora. Od poziva da se dogodila nesreća do ispostave pacijenta u virovitičku bolnicu prošlo je devet minuta, što je fantastično vrijeme, ali jedno mjesec dana nakon toga sam razmišljao želim li ja to više raditi jer je jednostavno bilo prestresno – objašnjava M. Moslavac čiju odluku je prevagnulo – spašavanje života.

– Kada nekome spasiš život, ti svojom vožnjom, liječnik svojim znanjem i tehničar svojom sposobnošću to je dobar osjećaj, to nitko ne može platiti. Kada nam čovjek svake godine na dan kada smo ga spasili dolazi u Hitnu i časti nas gablecom, zato je vrijedno – otkriva ovaj profesionalni vozač vozila hitne pomoći te još jednom ističe važnost akcije „Hitni koridor spašava život“.

– To su kampanje koje se trebaju stalno provoditi jer spašavaju živote, danas ili sutra će to možda spasiti vaš život – zaključuje. (www.icv.hr, ea)