Životna priča Milana Barića iz Đulovca (34) jedna je od onih koje smo inače navikli gledati u filmovima ili dokumentarcima. On, naime, živi s parazitom u sebi, i to već pune četiri godine! Riječ je o parazitu vrste Toxocara, točnije visceralnoj larvi migrans, koja uzrokuje bolest zvanu toksokaroza. Prenose je životinje (psi, mačke), u čovjekom organizam ulazi putem jajašaca iz izmeta životinja (neopranim rukama, hranom…), a jednom kad uđu u probavni sustav čovjeka, larve mogu probiti stjenku crijeva i „lutati“ po tijelu domaćina: od očiju, do pluća, mozga, jetre…
Parazita s kojim Milan Barić godinama dijeli svoje tijelo ponekad je moguće vidjeti i golim okom, pod kožom. Larve izgledaju kao „žive crtice“ koje mu se povremeno pojavljuju iznad lijevog prsnog mišića. Ne ostaju dugo, brzo se povlače. Kad su vidljive, za Milana to znači kratkotrajno olakšanje – bol koju osjeća je manja. No, inače, bol je tolika, kaže naš sugovornik, da misli kako više ne može izdržati. Bol ga budi noću i ozbiljno šteti kvaliteti života.
Sve što želi je da ga ovaj neželjeni „gost“ već jednom napusti. Kako bi dobio bilo kakav savjet, odlučio je, kaže, svoju priču podijeliti s javnosti, kako bi mu se javili svi oni koji prolaze istu muku ili su se možda i uspjeli riješiti parazita iz organizma. Jer, liječnici su već učinili i čine sve što mogu – antiparazitnim lijekovima, no zbog njih parazit još uvijek nije otišao. Milan zato traži osobe koje imaju isto iskustvo. Isprobao je i lijekove iz narodne medicine, napitke, ali ništa nije pomoglo.Krenimo zato redom.
Kako je sve počelo?
KAO ŽIVA ZRNA RIŽE
– Sve je počelo prije četiri godine, nekim čudnim bolovima u prsima. Boljelo me je dok sam trčao i igrao nogomet. No to sam dugo zanemarivao. Mislio sam, proći će. Inače sam aktivan, puno radim i uvijek sam u pokretu, pa čim bi bolovi stali, ja bih nastavio dalje – priča Milan Barić, stolar po profesiji, a koji se diljem Europe bavi montažom štandova za sajmove.
Uz bolove, sjeća se, imao je i druge simptome: vrtoglavicu, kronični umor, gubitak koncentracije, bolove u rukama, a ponekad i pad broja otkucaja srca.
Nedugo nakon pojave simptoma, na dijelu tik iznad lijevog prsnog mišića, pojavile su se i dvije male točkice.
-Nisam znao što su. Bile su tvrde pod prstima, kao da imam dva zrna riže pod kožom. Kad sam ih stisnuo, kao da su oživjeli i pokušali se izmaći. Potom su nestali – sjeća se Milan Barić, koji kaže kako je tek kasnije shvatio da su se točkice pojavile na mjestu gdje ga je nešto prije ogrebla mačka. Je li to uzrok bolesti, nikad neće znati za sigurno, kao i kako je točno parazit ušao u njegov organizam.
LIJEKOVI NISU UBILI PARAZITA
Taj „fenomen točkica“ pojavljivao se i povlačio, baš kao i bolovi. Milan, koji do svoje tridesete, kaže, gotovo da i nije bio kod liječnika, zanemarivao je bol i simptome – kada bi postali jaki, stao bi s poslom. Kad ih ne bi osjećao, radio je. No kod liječnika ga je ipak nešto natjeralo – jaka upala očiju, zbog koje nije mogao funkcionirati. Bilo je to pune dvije godine nakon pojave prvih simptoma.
– Oči su me užasno pekle i kad sam otišao na pregled, doktorica me je odmah poslala na test na toksokarozu i toksoplazmu. Ne znam što je vidjela u mojim očima, da je zatražila taj test, no nalaz na toksoplazmu bio je negativan, dok se toksokaroza pokazala pozitivnom – ističe Milan.
Prije dvije godine otkrio je i da je obolio od lajmske borelioze, bolesti koju prenose krpelji, pa je tadašnji odlazak liječniku zbog jednostavne upale očiju u njegovom slučaju otvorio svojevrsnu Pandorinu kutiju liječenja koje traje do danas i kojem je kraj uskoro ne nazire.
Jer, Milan je do danas prošao liječnike, testove krvi, stolice, detaljne analize. Uz Opću bolnicu, liječnici infektolozi i oftalmolozi (budući da ovaj parazit najčešće napada oči) su za njegov problem rješenje tražili i u KBC-u Osijek, KBC-u Zagreb (Rebro), Zavodu za javno zdravstvo Sv. Rok Virovitičko-podravske županije, Hrvatskom zavod za javno zdravstvo, Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu, specijalisti infektolozi u Sarajevu i Ljubljani, liječnici Sveučilišne klinike u Heidelbergu…). Do danas je sakupio stotine nalaza i prošao tisuće kilometara u potrazi za dugoročnim rješenjem svog problema.
Službena dijagnoza je toksokaroza – bolest s kojom se mora živjeti jer put do napuštanja parazita iz organizma može biti dug.
VIDLJIV SAMO PONEKAD
Boreliozu liječe terapijom u virovitičkoj Općoj bolnici, no za toksokarozu rješenja još nema, žalosno priča Milan. Parazit se ne može odstraniti operacijom, jer se skriva u tijelu. Jedino što može je piti antiparazitne lijekove.
– Prošao sam tri ciklusa terapije lijekom abendazol, odnosno medazol. Kad sam prvi put pio lijek, u trajanju od 28 dana, na vratu i leđima iskočile su mi izbočine, poput kvrgi i velikih prišteva. Kasnije su me počele peći, ali mi je bol u dijelu prsa prestala. Imao sam osjećaj kako istjeruju parazita van iz organizma, kroz kožu i bilo mi je lakše – o prvom učinku lijeka, ali koji se nije ponovio, ispričao nam je naš sugovornik.
Iako se svi liječnici slažu s nalazom – toksokaroza je vidljiva po svim parametrima, teško mu je bilo uvjeriti druge da parazita može i “vidjeti” i osjetiti kako se miče i stvara mu strašnu bol. Ne može ga kad poželi „istjerati“ na vidjelo (iako je probao različitim načinima, kaže), pa je zato odlučio snimati one trenutke kada ga je moguće vidjeti golim okom. To mu je, povjerava nam, jedini dokaz da i sam ne gubi razum i nije umislio sve što mu se događa. Dosad je proživio svašta, ispričao nam je.
– Dobio sam razne savjete u ove dvije godine. I od liječnika, i od kolega, prijatelja. Jedna liječnica savjetovala mi je da ga probam uhvatiti, pa sam, kad je taj put izašao baš pod kožu, uzeo tri igle, povezao ih poput češljića i zabio ih u parazita. Dok sam stigao na hitnu, povukao se. Mene su gledali sa čuđenjem i zezali me da to nije parazit, nego da sam si instalirao tranzistor.
Pokušali smo ga otkriti i na ultrazvuku. No ništa se nije vidjelo. Govorili su mi i da umišljam, jer to sad jako dugo traje, pa da je sve možda posljedica borelioze, budući da ona može napasti živčani sustav. No to su liječnici otklonili kao mogućnost. Moj parazit je ostao, ja ga osjećam, a ponekad ga i vidim. Djevojku sam zamolio da snimi taj dio na kojemu se jasno vidi. Posljednji put bilo je to prije dva tjedna. Opet se povukao i sad osjećam samo bolove – kaže Milan.
SVE IH JE VIŠE
Na snimkama koje su nastale prije dva tjedna, a koje nam je ustupio, jasno se vide nepravilnosti na koži. No više nije riječ o samo dvije male točkice, nego o puno više njih, a neke i jasno “nestanu” nakon samo par sekundi.
-Sada ih je puno, puno više i sve su veće – upozorava Milan Barić u strahu od budućnosti i mogućnosti da će bol ostati trajna, a broj parazita u tijelu rasti. Osjeća, kaže, kao da je parazit u njegovom tijelu napravio ‘gnijezdo’, negdje ispod ili direktno u lijevom prsnom mišiću. Što će biti ako parazit krene dalje, lutati po tijelu?
Za liječnike je, kaže, ova priča jasna, a to potvrđuju i nalazi koje nam je pokazao: treba biti uporan i čekati da se parazit uništi lijekovima.
– Znam da oni ne mogu učiniti čudo i svjestan sam da sam ja specifičan slučaj. No ja više ne mogu čekati da se nešto samo od sebe promijeni. Isto tako, ne mogu čekati da se parazit iz prsa ‘preseli’ do mojih pluća, mozga, očiju. Zato molim ljude koji imaju iskustva s ovim parazitom da mi se jave i pomognu, zajedno možda možemo naći rješenje.
Liječnicima hvala na brizi i trudu i svemu što čine za mene – poručuje Milan Barić, s nadom da će njegov apel stići od onih koji ga najviše razumiju i proživljavaju agoniju poput njegove. (www.icv.hr, mlo, foto M. Rođak, ustupljene foto i video M. Barića)