Požeški biskup msgr. Antun Škvorčavić, kao i svake godine, poslao je božićnu poruku vjernicima u kojoj stoji:
”Časna braćo svećenici i đakoni, poštovani redovnici i redovnice, bogoslovi i vjeroučitelji, djelatnici i učenici katoličkih škola, dragi vjernici!
Od srca vam čestitam svetkovinu Isusova rođenja, sa željom da Božje čovjekoljublje, objavljeno u rođenju betlehemskog djetešca, dopre do naših osobnih, obiteljskih i društvenih stanja te se ispunimo njegovim mirom i radošću!
Obitelj pred ukrašenim božićnim jaslicama
S uvijek novim iznenađenjem slušamo za Božić izvještaj sv. Luke Evanđelista, koji je u jednoj rečenici zažeo sve bitno o najvećem povijesnom događaju, čija snaga i izazov traju i danas: „I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,7). Sin Očev odvijeka, kojeg je Marija Božjom inicijativom začela po Duhu Svetom, rođen je u betlehemskoj štali i položen u jasle! Apostolskim pismom pod naslovom „Čudesni znak“ papa Franjo nedavno nas je potaknuo da se zaustavimo pred jaslicama i razmišljamo o njihovu značenju i vrijednosti. Želio bih podijeliti s vama barem nekoliko poruka Isusove štalice za naše obitelji, Crkvu i društvo.
Zanimljiva je činjenica da brojni ljudi rado postavljaju jaslice u svojim domovima i na javnim mjestima, kako bi uprizorili skromnu obitelj Isusa, Marije i Josipa. „Zašto jaslice pobuđuju takvo čuđenje i izazivaju takvo ganuće u srcu? Ponajprije zato što očituje Božju nježnu ljubav. On, Stvoritelj svemira, spušta se u našu malenost. U njem nam je Otac dao brata koji nas dolazi tražiti kad god smo zbunjeni ili odlutamo s pravoga puta, vjernog prijatelja koji je uvijek uz nas. Dao nam je svoga Sina koji nam oprašta i oslobađa nas od grijeha“ (Papa Franjo). Znakovito je što Marija po Evanđelistinu zapisu nije privinula Novorođenče u svoj naručaj, nego ga položila u jasle. Ona ga ne zadržava za sebe, nego polaže u naše siromaštvo, nemoći i umiranja da s njime budemo moćniji. U slabosti djetešca položena u jaslice skriva se, naime, božanska moć ljubavi, koja je imala svoje puno očitovanje u Isusovoj posvemašnjoj darovanosti za nas na križu.
Isusova položenost Očev je projekt božanske pobjede nad našom prolaznošću i smrtnošću. Kad uresimo Isusove jaslice svjetlosnim i drugim nakitima, svjedočimo vjeru u otajstvo Božje ljubavi, njegova najmoćnijeg odgovora na našu ljudsku slabost.
Uzajamna ljubav u obitelji, najljepši ures božićnih jaslica
Jaslice nas potiču da svoj život usklađujemo s tim Božjim djelom te mi sami budemo ures Isusovoj ljubavi, bolji od bilo kojeg ukrasa kojim nastojimo za Božić okititi svoj okoliš. To osobito svjedoče obitelji uzajamnom darovanošću, položenošću života bračnih drugova jednih za druge, majke i oca za djecu, djece i mladih za roditelje, svih zajedno za starije i nemoćne. Ispitivanja javnog mnijenja redovito iznose statistike o neuspjelim brakovima, razorenim obiteljima, seljenjima iz domovine u inozemstvo i drugim pojavama.
Razumljivo je da njima treba posvetiti pozornost i nastojati im pomoći. No, još veću našu pažnju zavrjeđuju pojedinci i obitelji, koje bez buke i medijske reklame žive požrtvovno i vjerno, skromno i nenametljivo, marljivo i samozatajno te u svojoj skrovitosti daju dragocjeni doprinos našem zajedničkom dobru. Među njima posebno mjesto imaju obitelji s brojnom djecom. Kakvog li božićnog sjajnog uresa Isusovih jaslica u obiteljima kad snagom uzajamne ljubavi ostvaruju navedene odnose! Ne posumnjamo nikada u smisao ljubavi koja se žrtvuje, jer ona pobjeđuje granice, jača je od poteškoća i nevolja svake vrste, od životnih neuspjeha.
Jaslice svjedoče moćnu Hrvatsku iznad svih negativnosti
Svjedoci smo kako Božić, zaražen potrošačkom groznicom, ne može svojom snagom doprijeti do razina javnog života, zahvaćenih brojnim negativnostima i njihovim posljedicama. Betlehemske jaslice i skromna sveta obitelj otvaraju nam oči za moćnu Hrvatsku koja se iznad svih negativnosti ostvaruje po ugrađenosti u društvo mnogih obitelji koje prihvaćaju darovanost i žrtvu kao stil života, vjernih supruga koji primaju djecu i odgajaju ih za čestite građane, mladih koji se ne daju slomiti poteškoćama u potrazi za radnim mjestom u vlastitoj domovini, želeći uložiti svoj entuzijazam i požrtvovnost u plemenito i pošteno djelovanje na gospodarskom, znanstvenom, kulturnom, političkom i drugom području, uvijek svjesni kako je zdrava obitelj temelj snažnog društva.
Ovakvi mladi ljudi, vjerne i požrtvovne obitelji čvrsti su zalog nade u hrvatsku bolju budućnost, nastavljajući na svoj način u sadašnjim okolnostima graditi na žrtvi hrvatskih branitelja, koji u ugroženosti slobode nisu dvoumili o smislu žrtvovanja vlastitog života za naše dostojanstvo. Oni se ravnaju po mudrom načelu da je bolje paliti svjetlo nego se stalno žaliti na mrak. Neka ovog Božića Isusova snaga ljubavi još snažnije zahvati svaku našu obitelj i pojedine njezine članove te nam po njihovu služenju Isus Krist, svjetlo neugasivo učini Domovinu svjetlijom.
Božanska snaga utkana u duhovnu čvrstinu naše domovine
Braćo i sestre! Još bih vam želio posvjedočiti dvije radosti. Ponajprije što brojni građani naše domovine surađuju s božanskom snagom te trajno učvršćuju i obnavljaju svoje nade životom po vjeri u Isusa Krista, napose zajedničkim slavljenjem nedjeljne svete mise, pridonoseći čvrstini našeg duhovnog bića da možemo ispuniti zadaće koje nam je povjerio Bog. Pored toga radujem se što zajedničkim pastoralnim nastojanjima u Požeškoj biskupiji ostvarujemo povezanost, koja nadilazi ljudske veze jer joj je izvor Duh Isusove ljubavi, koji od nas tvori zajedništvo Crkve, njegova mističnog Tijela, predokus onog zajedništva ljubavi kojim nas Isus Krist želi zagrliti za svu vječnost. Na taj način s njime postajemo dionici najuspjelijeg projekta o čovjeku i njegovu smislu, što ga je On započeo u jaslicama a dovršio u smrti na križu i uskrsnuću. Od srca vam želim da po vjernosti koju ćete očitovati Gospodinu u 2020. godini iskusite božansku životnu puninu koja ne vara. Bog vas blagoslovio u tom nastojanju.
Uz srdačni molitveni pozdrav svakom članu naših obitelji”
Biskup msgr. Antun Škvorčević. (Požeška biskupija)
