Na širem virovitičkom području povećao se broj mačaka oboljelih od panleukopenije, poznate i kao „mačje kuge“, upozoravaju virovitički veterinari. Riječ je o izuzetno zaraznoj bolesti s visokom stopom smrtnosti. Naime, čak 80 posto mačaka koje se njome zaraze nažalost uginu.
– Uzročnik ove bolesti je parvo virus iz porodice parvoviridae, a kao i kod psećeg parvo virusa, najčešće se javlja kod mačića u dobi od tri do pet mjeseci, a na nju su osjetljive i starije, imunokompromitirane mačke. Razlog zašto oboljevaju mačići je nagli pad protutijela koje dobivaju sisanjem majke – objašnjava veterinarka Viviane Šuvak iz Veterinarske prakse za male životinje „Feliks“.
Nakon što se mačka zarazi prvi simptomi se javljaju nakon 2 do 7 dana, a kako virus uzrokuje opći pad leukocita, simptomi uključuju povraćanje, povišenu temperaturu, krvavi proljev, smanjen apetit, bezvoljnost, a mačke često brzo smršave.
– Virus u okolišu može opstati i godinu do dvije i to u sasušenom izmetu. Najčešće se i prenosi fekooralnim putem. Dovoljno je da mačka ponjuši izmet druge mačke. Mačke se zaraziti mogu i putem zdjelica i igračaka, a virus u kuću možemo donijeti i obućom – ističe dr. Viviane Šuvak te dodaje da se virus prenosi sa životinje na životinju i ne prelazi na ljude.
U Felixovu ambulantu svakodnevno stižu novi slučajevi, a u posljednjih nepunih mjesec dana bilo ih je više od 40.
– Imamo dosta smrtnih slučajeva. Čak i mačkama za koje se čini da reagiraju na terapiju, često se nakon nekoliko dana zdravstveno stanje naglo pogorša i to, nažalost, rezultira smrću – kaže dr. Šuvak.
Prema riječima veterinara Olivera Rajkovića širenje bolesti je povezano produženim toplijim vremenskim periodom.
– Mačke su u većem kontaktu i sada imamo generacije mačića starih 2 do 3 mjeseca koji su najpodložniji ovoj bolesti. Veća je mogućnost da će oboljeti mačka koja boravi vani, ali naravno to nije pravilo jer virus možemo donijeti i kućnim mačkama. Ono što brine je činjenica da ne dovedu svi svoje oboljele mačke pa smo sigurni da je stvarna brojka slučajeva zaraze poprilično velika – kaže dr. Rajković te dodaje da su simptomi ove bolesti slični onima u slučajevima trovanja pa vlasnici često pomisle da su im mačke uginule jer su otrovane.
– Posebice kada ugine veći broj mačaka u kućanstvu, rijetko tko će pomisliti da je riječ o zaraznoj bolesti, a koja se vrlo lako može prevenirati – naglašava dr. Rajković.
KAKO MAČKU ZAŠTITITI?
Prevencija je vrlo jednostavna – pravovremeno cijepljenje. Veterinari ističu da je i mačiće potrebno cijepiti protiv zaraznih bolesti, kao što se cijepe štenci.
– Dok se štenci redovno dovode na cijepljenje, vlasnici često ne razmišljaju da bi to trebali učiniti i za svoje mačiće. Dakle postoji plan cijepljenja, obično to bude s 9 tjedana starosti mačića, u iznimnim slučajevima kada smatramo da mačići prije mogu oboljeti od te bolesti cijepimo ih i sa 5 do 6 tjedana. Dakle cijepljenje se obavlja slično programu cijepljenja štenaca protiv parvoviroze. Prvo cjepivo s 9 tjedana i potom za 3 do 4 tjedana slijedi drugo cjepivo – objašnjava dr. Šuvak te ističe kako se preporučuje svake godine revakcinirati mačke.
Uz cijepljenje, važno je mačkama osigurati pravilnu njegu i prehranu.
– Bitno je da se mačke čiste od crijevnih parazita i da se hrane kvalitetnom hranom, tada su otpornije na bolest. Mačke narušenog zdravlja i koje žive u lošim higijenskim uvjetima puno su podložnije zaraznim bolestima – kaže dr. Mateja Novosel.
Ono što je važno naglasiti, kažu veterinari, kada se bolest pojavi već je kasno. Preostaje jedino se pokušati izboriti za mačkin život, no vjerojatnost da će u tome uspjeti iznosi tek 20 posto.
– Cijepite svoje mačke na vrijeme dok su zdrave. Cijepiti se mogu i u odrasloj dobi, no najbolje je da to učinite dok su stari oko dva mjeseca – poručuju.
(www.icv.hr, mp)
