Virovitička Gradska knjižnica i čitaonica već tri godine ponosi se svojim knjiškim mačkom, Bukijem, kojeg su uzeli pod svoje i za njega se brinu i maze ga, zajedno s korisnicima koji su već navikli na njegovu tihu prisutnost.
No, u posljednjih šest mjeseci Buki ima “pojačanje”. Prekrasnu i umiljatu mačku Šteficu. Možemo reći; ako je Buki miran “kralj” prostora knjižnice, koji voli mir, tišinu i ne preveliku gužvu, onda je Štefica njegova sušta suprotnost. Jer, ondje gdje je gužva i što više ruku za maženje, tu je i – Štefica.
-Šalimo se kako je Štefica naša ‘vanjska suradnica’. Obavlja ogroman posao i brine se da korisnici i prolaznici ispred knjižnice odu sa osmijehom na licu. Nije toliko vezana uz unutrašnjost ustanove, koliko je vani i dočekuje korisnike i goste, odnosno, ‘doziva’ ih u ovaj prostor. Jednostavno, ima taj neki sjajan karakter koji ljudi odmah prepoznaju – kaže nam knjižničarski tehničar Rudi Kulej, koji s kolegama svakodnevno hrani i prati Šteficu u njenoj rutini.
Sve je počelo, sjeća se, prije pola godine, kada je Štefica, kao, pretpostavljaju, lutalica, došetala na doručak u knjižnicu. Osoblje ju je prihvatilo, kao i Bukija – odmah. Postala je to navika, da Štefica dolazi doručkovati, a zatim i polako ulazi u prostore knjižnice.
foto: R. Kulej-Sad već ima rutinu. Doručak, maženje pa ‘vizita’. Obavezno obiđe prizemlje i cijeli gornji kat, prođe pored polica, a onda kratki predah na sofi. Nakon odmora, slijedi maženje pa izlazak. Najčešće je pred vratima, dočekuje korisnike, a najzanimljivije je to što neprestano traži konverzaciju.
Pričate joj, a imate osjećaj da ‘odgovara’ na svaku riječ– ističe Rudi, dodajući kako je Štefica ubrzo postala “maca za maženje” kojoj rado prilaze i djeca i odrasli.
Iako umiljata za ljude, beskompromisni je lovac na miševe. Doznajemo kako ozbiljno drži stražu i ne dozvoljava nijednom mišu ni štetočini blizu knjižnice.
Mnogima omiljena Štefica, u čiju su se privrženost ljudima uvjerili brojni Virovitičani u centru Virovitice, još je jednom gestom srušila ustaljeno mišljenje da su mačke “same sebi dovoljne”.
foto: R. Kulej-Prije tri tjedna na svoj izvor hrane dovela je jednu manju mačku, koju zovemo Curica, za koju se, kao starija, brine. Curica je manja, trobojna i jednako umiljata, otvorena za ljude, interakciju. I ona je ubrzo dotaknula srca korisnika, osobito djece – ističe R. Kulej.
Prošle subote kroz knjižnicu je ušlo je i izašlo osamdesetak korisnika, a njih sedamdeset stalo je i pomazilo Curicu.
-Spavala je cijelo vrijeme ispred vrata, nije otvorila ni oko, samo se još bolje namjestila za maženje. Za djecu je pravi magnet, pa ih već s ulice čujemo kako kažu; ‘mama, idemo pomaziti macu’. Već znaju da će i nju vidjeti uz naš prostor – pričaju u knjižnici.
Iako gravitiraju ovoj ustanovi, čiji se djelatnici za njih brinu, Štefica i Curica zasad su bez konkretne obitelji. Ukoliko “ukradu” srce nekome tko bi im pružio siguran i topao dom, radovao bi se cijeli kolektiv, kažu.
foto: R.Kulej-Obje su jako pozitivne i vole ljude. Zasad su kod nas sigurne i zbrinute, no ako netko u njima prepozna svog budućeg ljubimca, bit ćemo sretni, zbog njih dvije. Mislimo da spavaju u blizini knjižnice ili im netko pruži svoj dom preko noći, no već od jutra vezane su uz ovaj dio centra i našu ustanovu.
Nama je jako drago dok su s nama jer su u našu svakodnevicu unijele neku posebnu vedrinu i vrlo brzo postale su dio kolektiva. Kad god ih vidimo blizu, sretni smo – zaključuju u knjižnici.
(icv.hr, mlo, foto: R. Kulej)
