Skretničar Pero Abramović (62) iz virovitičkog prigradskog naselja Rezovac jedan je iz “stare garde” željezničara, a vlakove i tračnice ima “u malom prstu”.

Upoznali smo ga na prijedlog voditelja Željezničke stanice u Virovitici Marija Gotala jer, kako nam je on odmah rekao, Pero je jedan od onih koji svoj posao voli i radi onako kako to treba činiti.

– Kod starijih djelatnika cijenimo njihovo znanje i iskustvo, ali i volju da to prenesu i na mlađe generacije. Iako se tehnika mijenjala, pravila su ostala ista. Pero nam je “kamen temeljac” znanja i odgovornosti koje se ustvari i očekuju od ljudi koji rade na odgovornom poslu skretničara – rekao nam je Gotal.

Pero je upravo bio na zadatku na takozvanom Bloku 2 na ulasku prema kolodvoru Virovitica iz smjera Zagreba. Zamolili smo ga da nam nešto kaže o sebi, ali i o svom važnom poslu skretničara.

– Jedan sam od onih koji potječe iz željezničarske obitelji. Otac mi je radio u željezničkoj ložioni, a stric na održavanju vlakova u Virovitici. Zaposlio sam se na prijedlog susjeda koji mi je dao korisnu informaciju da na željeznici traže radnike. S obzirom na to da “da krv nije voda”, javio sam se i 1983. dobio posao takozvanog kočničara, u ono vrijeme dok su se vlakovi još kočili ručno – rekao nam je Pero.

Zadatak mu je bio da posebnim željezničkim vozilom lokomotivom pregleda stanje na postajama od Virovitice do Koprivnice.

-Zadatak nam je bio sortiranje vagona, ali i otklanjanje eventualnih poteškoća i nedostataka. S obzirom da sam u tih šest godina stekao dobro znanje i iskustvo te da se ukazala potreba za skretničarima, javio sam se, obučio u tom smislu i dobio posao na kojem radim i dan danas – rekao nam je “veteran tračnica”.

Postoji velika razlika između rada na skretnici nekada i sada.

-Nekad se na primjer ručno osvjetljavalo znakove ili kako ih mi nazivamo skretničarske likove koji upozoravaju vlakovođe kako je postavljena skretnica. Sve se to obavljalo pogonom na petrolej i bilo je dosta posla oko toga, no 2000. godine se to ukinulo i skretničarske likove obilježilo reflektirajućim materijalima koji su vidljiviji, a samim time i učinkovitiji. Skretnica se naravno postavlja ručno, zaključava se na licu mjesta i na taj način se osigurava put vožnje. Za sve potrebne manevre imamo stalni kontakt s prometnikom, a također i kompletni red vožnje i promet vlakova na kolodvoru. Naravno, za sve eventualnosti postoji komunikacija i s vlakovođom te ostalim djelatnicima na željeznici, tako da iznenađenja nema. Moram priznati da nikada u svom radnom vijeku nije bilo problema s prometovanjem vlakova na našoj postaji, a za to je naravno zaslužna sva željezničarska ekipa – priznao nam je Pero.

Otkrio nam je potom i teže strane ovog posla.

Kada stekneš znanje i iskustvo i kada ti posao postane rutina, puno je lakše, ali unatoč tome ne možeš na sve utjecati. Najgori neprijatelji skretničara su snijeg i led. Snijeg valja redovno čistiti, a skretnicu odleđivati. No sve su to normalne stvari i ako se dobro organiziraš, onda problema nema – rekao nam je Abramović.

Naglasio je da na ovim poslovima radi uigrani tim od 10 skretničara.

– Međusobno se dobro poznajemo i surađujemo. Radimo smjene 12-24, 12-48 i imamo dovoljno vremena za odmor, tako da na posao možemo doći odmorni i koncentrirani. Volim ovaj posao, a i jedan sam od nekadašnjih klinaca koji je volio vlakove. Govorim o starijoj generaciji koja zna o čemu se radi jer nemalo je bilo slučajeva da su djeca trčala do pruge ne bi li što bolje vidjela vlak koji je nekad bio osnovno prijevozno sredstvo. Sada se situacija promjenila, no ima onih kojima je vožnja vlakom ostala najmilija i najsigurnija, a želim da to tako i ostane – rekao nam je Pero Abramović.

Pero je inače suprug i otac dvoje djece, a ima i dvoje unuka. Uskoro odlazi u zasluženu mirovinu, no željeznici neće reći “konačno zbogom”.

– To je takav posao, ili to jesi ili nisi i znam da će mi ovaj posao nedostajati jer u duši sam željezničar. Bavit ću se nekim svojim aktivnostima, ali siguran sam da ću i dalje osluškivati prolazak vlakova i često biti promatrač pokraj tračnica – rekao nam je na kraju razgovora ovaj revni skretničar Pero Abramović.

(www.icv.hr, bs, foto: B. Sokele)