Peteročlanoj obitelji Hrženjak iz Mikleuša ova godina počela je teško. Njihov dvogodišnji četveronožni ljubimac Spike, pasmine njemački ovčar, nestao je iz dvorišta obiteljske kuće. Iako su odmah reagirali te ga tražili na sve moguće načine i kroz sve komunikacijske kanale, ni više od mjesec dana nakon nestanka nema mu traga. Facebook objave Marija Hrženjaka, oca trojice neutješnih sinova, podijeljene su više od tisuću puta putem društvenih mreža u nadi da će ponovno spojiti psa i njegovu voljenu obitelj udomitelja te su izazvale pravu lavinu reakcija i podrške. No, unatoč potpori javnosti, Spikea još uvijek nema.

U obitelj Hrženjak Spike je došao prije dvije godine. Mario Hrženjak, učitelj tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Ivane Brlić-Mažuranić, veliki je ljubitelj pasmine njemačkog ovčara. Sa sinovima, koji su htjeli psa, posjetio je čovjeka koji je prodavao leglo. Kako kaže, susret sa Spikeom je bila sudbina i ljubav na prvi pogled. Priznaje kroz smijeh da je dan prije sam otišao vidjeti pse te je odmah primijetio najsitnijeg od svih, posebno šareno štene. Isto ono koje je dan poslije veselo dotrčalo do trojice dječaka. Ostalo je obiteljska povijest.

AKTIVIRALA SE CIJELA REGIJA

Zato ne čudi što su, uz supružnike Hrženjak, nestanak voljenog ljubimca najteže proživjeli sami dječaci.

– Djeca su bila žalosna kad je Spike nestao, htjeli su da ga idemo tražiti. Osjećali su grižnju savjesti jer se zbog hladnoće nisu mogli toliko igrati s njim vani. Mislili su da su oni krivi za njegov nestanak – govori nam naš sugovornik koji kaže kako su djeca u cijeloj situaciji reagirala na svoj, poseban način.

– Kada sam počeo objavljivati postove i fotografije na Facebooku i stalno biti u kontaktu s ljudima, najmlađi sin mi je rekao: „Tata, ja bih da se Spike vrati s interneta“. Najstariji je ponudio novac koje je dobio za Božić. Rekao nam je: „Platit ću, dat ću sve, samo da nam se Spike vrati“ – opisuje dječju bol otac Mario.

Na noge su se, što se tiče i traženja i podrške, digli ljudi iz cijele Hrvatske, pa i regije. Koliko ljude povezuje ljubav prema životinjama i koliko je snažno ljudsko suosjećanje, dokazuju poruke podrške i dobre nade koje obitelji Hrženjak svakodnevno pristižu i iz Bosne i Hercegovine, Srbije te Crne Gore.

Jedni nude riječi utjehe u obliku svog iskustva s nestalim psom te ponovnim ujedinjenjem nakon izvjesnog vremena. Drugi, koji više ne žive na našem području, obećali su pak alarmirati svoju rodbinu i prijatelje koji su ovdje da se što više ljudi uključi u potragu. Tako veliki broj ljudi Mariju šalje slike njemačkih ovčara koje su vidjeli, nadajući se da je ipak riječ o Spikeu. Jedna od dojava nagoviještala je da bi mogla biti riječ baš o njemu. Istovremeno je potvrdila dvije poznate izreke – „Život piše nevjerojatne priče“ i „Oni koje je život naumio spojiti, naći će se bez obzira na okolnosti i vrijeme.“

MISLILI DA JE SPIKE, DALI MU DOM

– Završavao sam s nastavom poslijepodne kad mi je čovjek poslao sliku njemačkog ovčara. Isti Spike. Kada sam pokazao supruzi sliku, odmah je rekla: „Pa to je Spike!“ Čuo sam se s čovjekom, objasnio mi je da je vozio prema Slavonskom Brodu i kod parkiranog bagera, na mjestu gdje se gradi cesta, vidio psa. Zbog velike magle nisam mogao otići isti dan, već sam krenuo iduće jutro, oko 5 sati. Kada sam došao i izašao iz auta, pas se pojavio, prišao mi je i počeo cviliti te sam mu dao hranu koju sam nosio sa sobom u autu. Odmah sam vidio da to nije naš Spike. Bio je malo krupniji i imao ozlijeđeno oko. U tom su trenutku došli cestari od kojih mu je svaki nosio sendvič – priča M. Hrženjak te dodaje kako su mu radnici rekli da je pas tamo već bar mjesec dana.

Ubrzo je dobio potvrdu – pas je krenuo zakopati sendviče „za kasnije“. Iako to nije bio Spike, evidentno je da je psu trebala pomoć i Mario Hrženjak ga nije mogao ostaviti u tim uvjetima, samoga i ozlijeđenoga. Hranom ga je „namamio“ dovoljno blizu sebe da ga stavi na povodac i u automobil te ga je odvezao u Općinu Podcrkavlje, kako bi mu očitali čip. Utvrđeno je da ga – nema.

– I što sada s psom? Ako ga ostavim, dečki koji rade na cesti tamo su još dva dana i gotovi su s poslom. Pas će ostati sam u šumi. Odvezao sam ga kući. Nakon pregleda, veterinarka je ustanovila da na ozlijeđeno oko ne vidi, ali dobro je. Socijaliziran je. I on s nama sad čeka da nam se vrati Spike – prepričava Mario. Iako još nije dobio službeno ime, po fotografijama se da zaključiti kako se i više nego dobro uklopio u svoje novo okruženje i kako je njegovo lutanje završeno.

Iako je u svakodnevnom životu došlo do promjena, obitelji Hrženjak još uvijek je najgore što ne znaju gdje je Spike i što mu se dogodilo. Da ga je udario automobil, obitelj smatra, netko bi se već javio zbog štete na automobilu. Policija i lovci, s kojima je M. Hrženjak u kontaktu, nemaju novih informacija. Najizglednije su, smatra, dvije mogućnost: ili je otišao toliko daleko da se ne zna vratiti ili ga je netko zatvorio kod sebe u dvorište. Što god da je slučaj, M. Hrženjak i njegova obitelj nadaju se da je negdje u blizini i da će im se Spike vratiti.

Naslikao koliko mu Spike znači

Marijevu suprugu Suzanu nedavno je dočekalo iznenađenje prilikom dovođenja sinova u vrtić. Odgojiteljica ju je pitala bi li htjela potpisati suglasnost da likovni rad njenog sina Marka pošalju na natječaj koji je objavila Likovna akademija u Zagrebu. Na upit Suzane Hrženjak što je bila tema rada, odgojiteljica je odgovorila „Kako djeca doživljavaju ljubav“ te joj pokazala dirljivu sliku na kojoj su zajedno Marko i Spike. Dok se djeca na svoj poseban i nježan način, kako to samo djeca mogu, nose s gubitkom svog voljenog ljubimca, njihovi roditelji kojima je također teško, daju sve od sebe kako bi vratili natrag četveronožnog člana svoje obitelji. Jer kada čovjek voli psa, kaže M. Hrženjak, on je upravo to – član obitelji.

Javite im i vi, ako ste ga vidjeli

Ukoliko ste vidjeli ili primijetite psa pasmine njemački ovčar kako luta ili je odjednom novi „stanar“ vama obližnjeg dvorišta, sa svim informacijama se možete javiti Mariju Hrženjaku na broj mobitela 091/579-0386 ili Suzani Hrženjak na 095/852-6522, odnosno putem društvenih mreža. (www.icv.hr, ea)