Hrvatskom već godinama vlada negativan trend, koji razara živote djece i mladih, obitelji i istovremeno pokazuje svu nemoć sustava koji se s njim još uvijek ne zna, ne želi ili ne može kvalitetno nositi.

Riječ je o kaznenim djelima koje seksualni predatori čine na štetu djece, konkretno spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na štetu djece do 14 godina, a čiji broj iz godine u godinu raste. MUP je samo prošle godine zabilježio ukupno 300 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta do 14 godina, što je u odnosu na prethodnu godinu porast od 51,5 posto!

Možemo reći da se u Hrvatskoj gotovo svakog dana dijete mlađe od 14 godina iskoristi za spolno zlostavljanje i iskorištavanje. Zastrašujuće. 

U isto vrijeme, već četvrtu godinu zaredom, Hrvatska bilježi negativan trend iskorištavanja djece za pornografiju. U odnosu na 2022., lani je samo u toj kategoriji zabilježen porast od 4,5 posto.

Uz realnost, mjesto zločina sve češće je i Internet, a koje opasnosti skriva, koji nam stručnjaci nedostaju za sankcioniranje predatora, kao i što je potrebno poduzeti da se žrtvama omogući kvalitetna zaštita, podrška i zadovoljština, otkrio nam je Tomislav Ramljak, socijalni radnik, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i stalni sudski vještak za zaštitu djece na Internetu.

Tomislav Ramjak, ravnatelj Centra, foto: ustupljene fotografije

U ovom članku govorimo o online predatorima, prednostima Zakona koji djecu i odrasle štiti od neovlaštenog slikovnog snimanja i uporabu i/ili distribuciju privatnih/eksplicitnih snimki te o nužnosti prijavljivanja svakog slučaja u kojem je osobi to pravo na privatnost povrijeđeno.

Hrvatska je danas zemlja s preblagim kaznama za silovatelje male djece, seksualne predatore koji dijete iskorištavaju za bludne radnje, snimanje i prodaju eksplicitnih fotografija i videozapisa, iznuđivanje eksplicitnog materijala i druge radne za koje ponekad dobiju samo uvjetnu kaznu, rad za opće dobro, a ponekad – ništa.

Jedan od problema vezanih uz sankcioniranje počinitelja u online okruženju, a na koji sami ukazujete je manjak specijaliziranih tužitelja i sudaca po pitanjima kibernetičke sigurnosti i kibernetičkog nasilja. U čemu vidite najveći problem u tom području, a u čemu potencijalno rješenje?

Specijalizirani tužitelji, ali i suci koji će se baviti isključivo ovim vrstama djela nužni su u današnje vrijeme, kada je stopa kibernetičkog kriminala svake godine sve veća.
Ogromno područje interneta i potencijal koji on može ponuditi predatorima i kriminalnim skupinama kako bi vrbovali djecu, zlostavljali i onda na istim fotografijama ili videozapisima zarađivali očituje se u stalnim porastima ovih kaznenih djela kako u svijetu, tako i kod nas.

MORAMO ZNATI TEHNOLOGIJU I METODE KOJE PREDATORI KORISTE 

Reći ćemo samo da se svake minute Internetom podijeli oko 160 slika seksualnog zlostavljanja djece te da se tehnologija mijenja velikom brzinom koju je teško pratiti. Zato je nužno konstantno educiranje, kako bismo bolje razumjeli metode kojim se počinitelji navedenih kaznenih dijela služe da bi zlostavljali dijete, ali također je nužno i razumijevanje pozicije žrtve i koji učinak ima online zlostavljanje na daljnji razvoj djeteta.

Razumijevanje počinjenja djela, korištenje tehnologije kao alata i učinak na žrtvu uvelike bi smanjilo dužinu procesa, a vjerujem da bi utjecalo i na presudu koju bi počinitelj dobio.

Online predatori – koliko su zapravo slobodni u vabljenju žrtava, iznuđivanju materijala, pa i „nestanku“ u digitalnom prostoru, nakon što dobiju što žele?

Iako Internet nudi mnoštvo prednosti, on je nažalost postao i platforma za online predatore koji koriste anonimnost i dostupnost interneta za mamljenje/vrbovanje, zlostavljanje i iskorištavanje djece.

Online predatori koriste sofisticirane strategije za privlačenje žrtava. Često se predstavljaju kao djeca ili adolescenti kako bi stekli povjerenje. Mogu koristiti lažne profile na društvenim mrežama, u online igrama ili na chat platformama. Nakon uspostavljanja kontakta, predator gradi emocionalnu vezu s žrtvom, dijeli tajne i nudi podršku u rješavanju problema koje dijete iznosi osobi koju smatra svojim prijateljem.

Kada žrtva postane emocionalno ovisna, predator počinje s iznuđivanjem. To može uključivati zahtjeve za slanjem eksplicitnih fotografija ili videozapisa, pa čak i susrete u stvarnom životu.

Žrtve često osjećaju krivnju i sram te se boje prijaviti počinitelja, ilustracija, Canva

Posljedice online zlostavljanja djece mogu biti razorne i dugotrajne. Žrtve često osjećaju sram, krivnju i ostaju traumatizirane. Mogu imati problema s mentalnim zdravljem, kao što su depresija, anksioznost i posttraumatski stresni poremećaj. U ekstremnim slučajevima, žrtve mogu pokušati izvršiti samoubojstvo.

O RIZICIMA MORAJU BITI SVJESNI I RODITELJI, SKRBNICI, EDUKATORI 

Kako dakle sankcionirati „nevidljive“ počinitelje?

Brojne su prepreke koje otežavaju kažnjavanje ovih zločina, zato je jako važno raditi na edukaciji i preventivi. Mnoge žrtve se plaše prijaviti zlostavljanje iz straha od osvete, srama ili da im se neće vjerovati. I samo dokazivanje online zločina može biti izazovno.

Često su dokazi digitalni i fragmentirani, a žrtve se mogu plašiti dijeljenja privatnih informacija. Zato borba protiv online predatora zahtijeva suradnju različitih dionika na nacionalnoj i međunarodnoj razini, a koordinacija, nažalost, često nije zadovoljavajuća.

Naglašavamo kako zaštita djece u digitalnom dobu zahtijeva proaktivan i sveobuhvatan pristup, u kojem zajedno moraju sudjelovati i roditelji, skrbnici, edukatori i opća javnost, a koji moraju biti svjesni rizika online predatora i strategija koje koriste. Tu govorimo o podizanju svijesti u javnosti. Potom su tu i sama djeca, koju moramo naučiti više o online sigurnosti, kako prepoznati opasne situacije i kako se zaštititi.

Iznimno je važno osigurati i tehnička rješenja za povećanje online sigurnosti jer platforme društvenih mreža i pružatelji internetskih usluga moraju implementirati ekstremne mjere zaštite djece i sprječavanje zlostavljanja. Potrebno je poboljšati i koordinaciju između relevantnih dionika u području zaštite djece na internetu kako bi se osiguralo da žrtve dobiju pravdu, a da počinitelji budu kažnjeni.

Samo jedan online predator može ucjenjivati i zloupotrebljavati desetke žrtava istovremeno, ilustracija: Canva

Prije tri godine Hrvatska je napravila jedan važan iskorak u borbi protiv zlostavljanja i zaštiti privatnosti donošenjem izmjena u Kaznenom zakonu, prema kojem je kazneno djelo snimiti i objaviti privatnu fotografiju ili snimku bez tuđe dozvole. Budući da ste i socijalni radnik, ali i stalni sudski vještak za pitanja Interneta, jesmo li kao sustav i građani prepoznali važnost ovog zakona u zaštiti djece, ali i odraslih od seksualnog iskorištavanja i ucjene?

Iako je ova promjena u zakonu dočekana s odobravanjem brojnih organizacija za zaštitu djece i žrtava zlostavljanja, i dalje postoji prostor za poboljšanje u svijesti o važnosti ovog zakona i njegovoj primjeni. Ova vrsta zlostavljanja često se koristi za seksualno iskorištavanje i ucjenu. Žrtve se mogu prisiliti da učine daljnje seksualne radnje ili da zlostavljačima daju novac pod prijetnjom da će se snimke objaviti. Zato je bitno educirati javnost o važnosti privatnosti i o rizicima neovlaštenog snimanja i distribucije privatnih snimaka.

EDUCIRATI SE O PRAVIMA I TAKO POČINITELJU NI NE DATI PRILIKU 

Kampanje podizanja svijesti i edukativni programi mogu pomoći u sprječavanju zlostavljanja i u ohrabrivanju žrtava da prijave počinitelje i izbore se za vlastita prava.

Važno je naglasiti da ova izmjena u Zakonu ne štiti samo djecu, već i odrasle osobe. Svatko ima pravo na privatnost i na to da se njegova slika ne koristi bez dozvole.

Kao socijalni radnik, duboko sam uvjeren da je ovaj zakon od ključne važnosti. Neovlašteno snimanje i distribucija privatnih snimki može imati razorne posljedice na žrtve, izazivajući osjećaj srama, poniženja i straha. Ekstremni slučajevi mogu dovesti do depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja, pa čak i do samoubojstva. Žrtve zlostavljanja često se osjećaju bespomoćno i usamljeno, a ovakve odredbe im barem u nekoj mjeri pomažu da se brane i traže pravdu.

Osim toga, ovaj oblik zlostavljanja može imati dugoročne posljedice na mentalno zdravlje i sposobnost žrtve da uspostavi zdrave partnerske i druge međuljudske odnose.

Traže li žrtve pomoć, prijavljuju li slučajeve ili je potrebno još puno raditi na njihovom ohrabrenju i povjerenju u sustav?

Iako je donošenje ovakvih i sličnih odluka i izmjena vrlo važno u borbi protiv seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na internetu, potrebno je još puno toga učiniti da se podigne svijest o problemu i da se žrtvama zlostavljanja olakša pristup pravdi. Centar za nestalu i zlostavljanu djecu putem naše savjetodavne linije 0800 606 606 prima prijave o neovlaštenom snimanju i distribuciji privatnih snimaka, ali nemamo uvid u to koliko se slučajeva zaista procesuira u pravosudnom sustavu.

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu u Osijeku, foto: ustupljene fotografije

Mi, u Centru, kontinuirano se zalažemo za kvalitetniju suradnju između Ministarstva unutarnjih poslova i civilnog sektora te smatram da je potrebno poboljšati koordinaciju između različitih dionika u ovom području i osigurati da žrtve dobiju potrebnu podršku i pravnu pomoć.

Potrebno je, dakle, ulagati zajedničke napore i trud kako bismo zajednički podigli svijest o ovom problemu i olakšali pristup pravdi žrtvama. Samo uz zajednički angažman možemo stvoriti sigurnije i poštenije društvo za sve, kako online, tako i offline.

(icv.hr, mlo, foto: CNZD, Canva)