Sjetva najvažnije ozime pšenice ove je godine na području Virovitičko-podravske županije započela sredinom listopada, a završila krajem studenog. No, kada je riječ o ovoj najvažnijoj krušarici, mjesta za pretjerano zadovoljstvo nema, jer sudeći prema otkupnim cijenama, sretna je okolnost da je prisutna još uvijek solidna brojka o zasijanim hektarima pšenice. O tome smo razgovarali s predsjednikom Strukovne grupe poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke industrije HGK – ŽK Virovitica Nikolom Gomerčićem, ujedno i predsjednikom uprave tvrtke Agroland iz Suhopolja, koja je kao partner i organizator poljoprivredne proizvodnje u neposrednom kontaktu s poljoprivrednicima, odnosno OPG-ovima iz VPŽ, ali i drugih županija te s agronomom tvrtke Agroland Sašom Jeftinijom koji su tom prigodom potvrdili naše “crne” slutnje u vezi sa pšenicom.
– U odnosu na prošlu godinu, ove godine u našoj županiji imamo između 20 i 30 posto manje ugovorenih površina pod pšenicom, ali i ječmom. Razlog tome je u prvom redu zbog manje onih poljoprivrednika koji su željeli nastaviti uzgojem te kulture – rekao nam je Nikola Gomerčić te napomenuo kako je najveći razlog tome niska otkupna cijena.
– Otkupna cijena pšenice ove godine je na nivou prošlogodišnje, kada je otkupna cijena pšenice i ječma bila vrlo niska, dakle nije se učinio pomak po tom pitanju i dosta naših poljoprivrednika izgubilo je nešto što je nekad “život značilo”. Jedan dio njih potpuno je odustao od pšenice, a jedan dio njih okrenuo se “tavanuši”. Da objasnimo, radi se o upotrebi merkantilnog zrna kao sjemena za sjetvu, umjesto onog dorađenog, kvalitetnog, zdravog, certificiranog i deklariranog. Dakako, za ovu su proizvodnju puno manji izdaci, ali znamo o kakvoj je tad pšenici riječ, a i to da sadnjom “tavanuše” izostaje i poticaj. Sve institucije konstantno upozoravaju uzgajivače na te činjenice, ali rezultata skoro da i nema – naglasio je Gomerčić.
Otkrio je da postoji više razloga za nisku otkupnu cijenu ratarskih kultura, posebno pšenice i ječma.
– Ako izuzmemo sve negativne trendove u Europi i svijetu koji su ostavili značajan utjecaj na cijenu, u Hrvatskoj postoji još jedan evidentan problem, po našem mišljenju i najveći strukovni problem koji traje već godinama, a to je što nemamo svoju vlastitu potrošnju i proizvodnju. Da je imamo mogli bi planski sijati pšenicu s naglaskom na sijanje kvalitetne pšenice prve klase koju bi otkupljivala mlinarska industrija. Na žalost, čak oko 60 posto najvažnije krušarice završi u inozemstvu jer naša mlinarska industrija je takva kakva je, a značajno nam izostaje i finalizacija proizvoda. Evidentno je i značajno smanjenje broja životinjskih farmi i općenito stočnog fonda, a sve su to preduvjeti za finalizaciju proizvoda, samim time i postizanje više otkupne cijene koja je uistinu potrebna jer troškovi poljoprivredne proizvodnje su izrazito visoki. Bojim se da se ovdje radi o zatvorenom krugu u kojemu je “pšenična budućnost” krajnje neizvjesna, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj, odnosno Virovitičko-podravskoj županiji – zaključio je Nikola Gomerčić.
Agronom Saša Jeftinija potkrijepio je to i statistikom koja se odnosi upravo na sjetvu ratarskih kultura u VPŽ.
– Prošle smo godine prijavljenih površina pod pšenicom u sustavu Agroneta imali 15.546 hektara, da bi se ta brojka ove godine smanjila na 11.837 hektara, što je pad od tridesetak posto na razini županije. Razlog tome je upravo ono što smo govorili, a to je da dobit ni približno nije pratila input i ljudi su se jednostavno maknuli od uzgoja pšenice. Skoro identična situacija je i s ječmom koji se prošle godine sijao na 5.500 hektara da bi ove godine ta brojka bila 4.870 hektara. Sve to rezultiralo je da se poljoprivrednici najviše pouzdaju u soju koja je od prošlogodišnjih 9.400 hektara zasijanih površina ove godine narasla na 12.959 hektara – predočio nam je Saša Jeftinija poraznu statistiku.
(icv.hr, bs)
