U medijima je posljednjih mjeseci rad za opće dobro došao pod povećalo, najčešće u negativnom kontekstu, pri čemu se lako zaboravi njegova stvarna svrha – omogućiti počinitelju nekog lakšeg prekršajnog ili kaznenog djela novu šansu i dug društvu vratiti kroz svoje vrijeme, rad i promišljanje o učinjenom.
Podsjetimo, sudac može počinitelju odrediti rad za opće dobro samo onda kad je za njegovo djelo propisana kazna zatvora u trajanju do jedne godine. Jedan dan zatvora zamjenjuje se pritom s dva sata rada za opće dobro, a najveći iznos sati koje osuđenik može odraditi je 730.
Jedan od onih koji svoju kaznu na ovaj način odrađuju na području Virovitičko-podravske županije je student Mihael (23). Njegov pravi identitet poznat je redakciji. Reći ćemo samo da dolazi iz jednog manjeg mjesta u Slavoniji, da sad živi u Virovitici i studira na virovitičkom Veleučilištu.
Optužen je za preprodavanje droge, konkretno ecstasyja, a koristio je i marihuanu. Godinu dana zatvora sud mu je zamijenio sa 660 sati rada za opće dobro.
Da nema tu mogućnost, za svoju mladenačku glupost bi, kaže, danas bio u zatvoru i zauvijek nosio biljeg svog nepromišljenog djelovanja. Lekcija je to o kojoj bi volio progovoriti svojim vršnjacima, kaže, da budu pametniji nego on.
Ovo je njegova priča.
ilustracija, pixabay.comLAŽNA SREĆA, STVARNI PROBLEMI
-Počelo je bezazleno. Upoznao sam curu, prohodali smo i par mjeseci nakon toga, upoznao sam njeno društvo. Već su imali iskustva s narkoticima, pa sam prvo uzeo ‘joint’. Imao sam dvadeset godina, volio sam se vikendom provesti, a mi smo svaki vikend bili vani – opisuje Mihael početak svoje igre s narkoticima.
-Sviđao mi se taj osjećaj komfora, nakon ‘jointa’. Svijet bi se usporio. Ja sam se usporio. Mozak mi je radio drugačije. Bio sam smiren. Opušten. Nisam se brinuo. Sve je bilo ‘zen’ – priznaje.
Uzimao bi joint pod izlaskom, ali i preko tjedna. Ponekad navečer, da lakše zaspi.
Ali, uskoro to nije bilo dovoljno. Bili su mladi i trebali su energije. Trebalo se plesati cijelu noć. Točio se alkohol, a društvo je tražilo nešto jače „da ih digne“.
-Lako smo došli do ecstasyja. Traženi su. Prodaju se po 80 kuna po komadu. Jedna tabletica i cijelu noć si na nogama. Bio sam lud. Plesao sam satima, skakao, ali nisam osjećao umor. Znoj mi je curio niz lice, bio sam sav mokar. Jedino što sam osjećao bila je sreća. Želio sam sve grliti – priča Mihael o prvom iskustvu s jačim narkotikom, za koji kaže kako se pokazalo mačem s dvije oštrice.
ilustracija, pixabay.com-Lako se navučeš na taj osjećaj. Sreća. Snaga. Nedodirljivost. No nitko ti ne kaže kako se osjećaš kad kemija počne popuštati, kad se hormon sreće počne ispirati iz organizma. Tad postane gadno. Osjećao sam se istrošen, do kraja. Svaka stanica u tijelu bila mi je umorna i prazna. U mozgu je došlo do promjene. Sreću je zamijenila tuga, depresija i nevoljkost. Bio sam kao zombi. Nizašto – priznaje Mihael, koji upozorava na začaran krug u koji su mnogi mladi već ušli, ali toga nisu ni svjesni.
O dijelu u kojem je odlučio zarađivati od preprodaje narkotika, kaže da prvo mora reći da se srami. Zbog sebe, ali i majke koju je povrijedio i razočarao. Te godine želio je zaraditi kunu više u sezoni na moru, kao konobar, da pomogne majci koja je radila, a koja je do tada iz svoje plaće i alimentacije pokrivala i troškove života i njegova smještaja u Virovitici. Nije uspio pronaći posao, a troškovi su rasli.
– Moji izlasci bili su sve skuplji. Plaćao sam i sebi i djevojci, a uskoro je to bilo po 300, 400 kuna po izlasku. Ujedno, jedan mjesec igrao sam i na slotovima u casinu. Novac koji smo kao obitelj imali prestao je biti dovoljan. Mami sam znao uzeti i karticu i ‘speglati’ je kad je nestalo gotovine. Počeo sam i posuđivati od prijatelja – priznaje kaže Mihael koji kaže kako je vidio da dečki zarađuju na ecstasyju, pa se i sam odlučio baciti u ‘biznis’.
„TABLETICE“ KUPOVAO PREKO APLIKACIJE
Kaže i kako je od prvog dana bio svjestan da krši zakon te da svatko uključen u proces prodaje i nabave može zbog toga stradati.
-Nisam želio kupovati i preprodavati od ljudi koje znam, kako ih ne bi doveo u problem. Robu sam zato kupovao na crnom tržištu putem, interneta i jedne aplikacije. Tablete su mi stizale poštom iz Njemačke, u paketiću – priča Mihael.
Danas, kad razmisli o svemu, procjenjuje kako su ga možda prijavili oni kojima je bio prva, ali i skuplja konkurencija. – Ja sam tražio 100 kuna po komadu, a prosjek je oko 80 kuna. Hoću reći, posao je išao dobro. Kad je mama primijetila da imam novca i pitala otkud, slagao bih da igram igrice na internetu, da pobjeđujem i da tako zarađujem – kaže Mihael koji je zbog laži izgubio i djevojku.
ilustracija, pixabay.comPosao je stao kad mu je jednog dana paketić s novom dozom „tabletica“ dostavila upravo – policija. Zaplijenili su mu sve što su od narkotika našli u kući, kao i sav dokazni materijal. Majka se šokirala kad je vidjela policiju na vratima. Pretres i taj izraz na majčinu licu nikad neće zaboraviti, kaže.
-Osjetio sam se kao kriminalac, a to sam i bio. Kad su mi spomenuli težinu djela, da sam sad diler, i da idem na sud, tješilo me samo to da mi je ovo prvi put da sam se ogriješio o zakon i da možda neću odmah u zatvor – govori naš sugovornik.
Tako je i bilo. Ranije nekažnjavan, prema sudskoj odluci, kazna zatvora zamijenjena mu je radom za opće dobro, a odlukom Probacijskog ureda u Požegi, odabrana je jedna udruga koja se bavi humanitarnim radom na našem području.
KOSI TRAVU, POSTAVLJA KNAUF, VOZI HRANU
U njoj je do danas Mihael odradio oko 300 sati rada za opće dobro. Popravlja tako štetu koju je nanio prvo sebi, a onda i drugima, kaže.
– Iz mračnog perioda mog života ostao sam banci, mami i prijateljima dužan oko 4.000 kuna. Dug sam skoro vratio. Uz ispite i rad za opće dobro, sad radim i vikendom kao konobar, kako bih se iskupio, platio svoj dug, a kasnije i pomogao mami u plaćanju moje stanarine u Virovitici – kaže Mihael koji je zahvalan i Probacijskom uredu u Požegi.
S voditeljima udruge se oko svega dogovara.
-Imam raspored svojih poslova i znam svoje dužnosti. Sprijateljio sam se s kolegama. Voditelji i kolektiv mi izlaze ususret kad trebam ići na predavanje ili se pripremati za ispit.
Rad ovdje mi je donio puno novih iskustava. Kao prvo, priznajem, tu sam prvi put naučio koristiti trimer. Postaviti knauf. Svladao sam neke građevinske radove koje doma nikad nisam radio. Odvozim hranu i potrepštine.
Druga stvar je iskustvo rada s ljudima, na terenu, kojima udruga svakodnevno pomaže. Neki zaista teško žive. Svega sam se nagledao i zato sam još više zahvalan na svemu što danas imam i ne želim to više nikad izgubiti. Onima koji su ja, dvije godine ranije, poručujem: ne vrijedi.
Okanite se loših izbora i na vrijeme prestanite s igrom oko narkotika. Osim što utječu na vaše zdravlje, mozak i tijelo, utječu i na cijeli vaš život, koji je tek pred vama. Lako možete završiti u zatvoru – poručuje naš sugovornik.
ilustracija, canvaVRIJEDAN I ODGOVORAN
Kako je on zahvalan na novoj prilici, tako su s njime zadovoljni u udruzi u kojoj odrađuje svoj „dug društvu“. Za njega kažu kako je vrijedan i odgovoran radnik.
-Koristan je član našeg tima, netko na koga možete računati da će odraditi posao koji mu je povjeren. On sam nam je rekao zbog kojeg je djela osuđen. Inače, na rješenju o probaciji dobivamo samo broj presude, ime, prezime i broj sati koje osoba mora odraditi po sudskoj odluci. O njihovoj prošlosti ništa ne znamo i na nama je samo odrediti im dužnosti – objašnjavaju u udruzi koja uredno vodi evidenciju o Mihaelovom radu za opće dobro.
U njemu vide perspektivnog, povučenog i vrijednog mladića. Vidi se, kažu, da je izvukao pouku iz svojeg mladenačkog propusta i žele mu biti podrška da ostane na pravom putu. Podržavaju ga da nakon studija, koji mu izvrsno ide, nastavi ulagati u svoje obrazovanje.
Jer, uz studij informatike, rad za opće dobro i konobarenje vikendom, Mihael je odlučio upisati i tečaj za grafičkog dizajnera. Novo zanimanje je dodatna prilika na tržištu rada, jednom kad diploma bude u rukama, poručuje. Zato će je iskoristiti.
(www.icv.hr, mlo, foto: ilustracija, Canva, pixabay.com)
