Fotografirajući šarence, žute leptire s prekrasnim šarama na proplanku šume, nabasali smo na Vukovarca Stjepana Sabljaka koji je rodom iz Voćina. Ovaj zaljubljenik u prirodu proputuje gotovo 300 kilometara kako bi u svom rodnom kraju nabrao vrganje za svoju obitelj i prijatelje. – Sestra mi je javila da ima vrganja pa sam došao da naberem za svoju obitelj i susjede kako bi vidjeli kakve su gljive s Papuka – rekao nam je Tihomir, razvrstavajući vrganje u kašete.
Prikupio je, kaže, 15-ak kilograma u 2-3 sata, a bere ih od svoje desete godina pa točno zna koje su dobre za jelo. – Ovdje sam rođen i znam gotovo svaki jarak na Papuku, no ovdje nisam ubrao vrganja gotovo pet godina – ističe Stjepan, dodajući da je ova godina iznimno dobra za cijelu prirodu, a osobito za gljive kojih ima posvuda, pa čak i na livadama i u boricima, a i kvaliteta im je jako dobra. Veliko iskustvo s gljivama daje mu sigurnost da neće ubrati krivu gljivu, no svaku dobro pogleda, a najčešće bere vrganje, iako je, kada je ovdje živio, brao razne vrste, kao i brojne trave.
– Treba biti oprezan u branju vrganja, no ja ih berem od malena pa lako znam prepoznati koji je dobar jer su većinom bijeli i glatki ispod klobuka – objašnjava Tihomir koji će u blagodatima ovog šumskog ploda uživati na razne načine. Naime, njegova supruga od vrganja sprema razne specijalitete, a najčešće ih poha i suši te potom tijekom cijele godine dodaje njihovu aromu u razna jela koja tako dobivaju poseban i jedinstven okus. (www.icv.hr, žđl, foto: Ž. Đaković Leš)
