Da je Orahovica Grad blizanaca, to je već odavno poznato, no manje je poznato da punih šest godina u gradu podno Ružice nisu rođeni niti jedni. Sve do sada! Obitelj Filipović iz Orahovice, u kojoj su prije 12 godina rođene prve orahovačke trojke, sada je dobila blizance – kćer Marinelu i sina Mariana. Novorođeni blizanci su 7. i 8. dijete u obitelji, što je danas prava rijetkost.

Uz majku Nadu i oca Tihomira ovu veselu i brojnu obitelj čine još Marina (16), trojke Marijana, Marija i Mateja (12), braća Marino (10) i Matej (7) te sada maleni Marinela i Mariano. Ono što je također uočljivo je i činjenica da ime svakog djeteta počinje slovom „m“.

NAJVEĆE BOGATSTVO

– Nakon Marine supruga i ja smo odlučili da i imena trojki počinju slovom „m“. Možda je to nekome čudno, ali nama se sviđa – kaže otac Tihomir.  Istinska heroina cijele ove priče je majka Nada. Roditi osmero djece nije lako, roditeljstvo je velika žrtva, no ona je presretna jer, kaže, zna što je pravo bogatstvo.

– Mnogi su nas pitali zašto smo se odlučili na još djece. Odgovora zapravo nema, osim ovog: djeca su naše najveće bogatstvo. Nema veće sreće od pune kuće djece, samo neka su svi zdravi – kaže Nada. Obitelj Filipović živi od dječjeg doplatka, a otac Tihomir pomaže prijateljima i poznanicima u radu u šumi, pa se i tu zaradi koja kuna.

Stalno zaposlenje ne traži. Kaže, mora biti supruzi što više može na raspolaganju, pomagati joj jer ipak je riječ o najvažnijem poslu – podizanju obitelji.  – Svakoga dana odlazim u šumu praviti drva za prijatelje i poznanike i tu ”kapne ponešto”. Jednostavno ne mogu suprugu ostaviti samu.

ISTRENIRALI RODITELJE

Do prije nekoliko dana imali smo pet školaraca, a sada su nam došle i dvije bebe. Već smo ‘istrenirani’, to je nevjerojatno. Čim se pomaknu, ja otvorim oči i skačem. Kaže supruga, dobro je, samo se meškolje, ali spavaju. No, ja nemam mira, obiđem ih, pomilujem i tek onda mogu mirno dalje spavati – ispričao nam je Tihomir.

Nada kaže da joj svi puno pomažu, i suprug i djeca. – Suprug je stvarno brižan, ponekad možda i prebrižan, ali to je dobro. Noću se oboje ustajemo, no on je uvijek prvi na nogama. Dok ja hranim jednu, on brine o drugoj bebi. Ostala djeca su mi također pri ruci, svi oni brinu, ali Marijana je posebna.

Danas, dok se drugi igraju, ona je htjela ostati sa mnom, čuva jednu bebu dok ja drugu hranim, uspavljujem… Naša najveća sreća je što se svi jako vole, što su povezani, ne daju jedno na drugo. Pomažu si i u školi, kad se igraju i kad su kod kuće – priča Nada, gledajući svoju brojnu obitelj.

Trojke i blizance rodila je carskim rezom, ostalo troje djece prirodnim putem. Oporavak nakon poroda ne može trajati dugo, treba skuhati, oprati, pospremiti. Zato mlađe kćeri pomognu. U najmlađe članove obitelji, brata i sestru, ostali su se zaljubili na prvi pogled.

VELIKE SESTRE

– Preslatki su i nikada mi nije problem ostati cijeli dan u kući zbog njih. Tata i mama ne mogu sve sami, a ja uživam u njima. Posebno ih volim uspavljivati i to mi uopće nije problem. Uz dudu, malo nunanja i puno ljubavi brzo zaspu – priča Marijana (12).

Slično se osjeća i najstarija sestra Marina (16), koja pohađa srednju ugostiteljsku školu u Našicama. Dok je škola, nema je kod kuće, no sada su praznici pa svaki tren provodi s obitelji prije negoli krene na praksu na more.

– To je neprocjenjiv osjećaj. Bebe su posebne. Za nekoliko dana idem na more sa školom odraditi ljetnu praksu i neće me biti mjesec dana. Svi će mi jako nedostajati, ali nadoknadit ću izgubljeno vrijeme kad se vratim – poručuje Marina.

Braću su zapali drugi zadaci – otići u trgovinu po pelene, namirnice. Kad je nešto hitno, nije im problem ni trkom do trgovine koja je udaljena više od dva kilometra, samo da obitelj ima sve što treba.

(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)