Sve više vozača u svoje privatne automobile ugrađuje kamere koje snimaju situaciju ispred automobila. Jednima je glavni motiv hvatanje zanimljivih ili smiješnih situacija u prometu kojima će puniti svoje profile na društvenim mrežama, dok drugi razmišljaju o upotrebljivosti tih snimki u slučaku prometne nezgode, piše Večernji.hr.
Upravo iz tog razloga u nekim zemljama i osiguravajuća društva potiču instaliranje kamere u vozilo, jer postojanje snimke olakšava utvrđivanje tko je kriv za prometnu nezgodu. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Kao i u drugim europskim državama, prva skupina vozača – koja materijalima s kamere u vozilu planira ‘hraniti’ internet – mora voditi računa o zaštiti privatnosti ostalih sudionika u prometu.
Dakle, ništa se ne smije objavljivati bez da se prekriju registracijske pločice vozila i lice osobe na snimci. Princip je jednostavan – od stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka (GDPR) preko objavljene snimke nikoga se ne bi smjelo biti u mogućnosti staviti na određeno mjesto u određeno vrijeme, jer biste mu time narušili privatnost.
Ako ste nekoga na cesti slučajno i snimili, nećete imati problema dok tu snimku ne poželite podijeliti s drugima, što ne smijete prije nego sakrijete identitet te osobe. Iznimka je, naravno, ako su stranke s kojima želite dijeliti snimku policija ili sud.
– Sukladno stavku 3. članka 2. Prekršajnog zakona, a uvažavajući odredbe članka 15. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, snimanjem na javnom mjestu, prometnih tokova ispred automobila u koji je ugrađena kamera, ne čini se prekršaj, niti se, poštujući ograničenja iz članka 144. Kaznenog zakona snimanjem na javnom mjestu čini kazneno djelo. Izuzetak od navedenog čine slučajevi opisani stavkom 3. članka 196. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ako bi vozač uporabom tog uređaja za vrijeme vožnje umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom – pojašnjavaju iz Ministarstva unutarnjih poslova.
Kad sudionik u prometnoj nesreći u vozilu ima ugrađenu kameru, pa tako i snimku dinamike odvijanja prometne nesreće, policijski službenik će tu snimku priložiti kao dokaz uz zapisnik o nesreći, a za njeno izuzimanje vozaču će izdati potvrdu. Hoće li snimka tijekom postupka biti korištena kao dokaz, odlučuje nadležni sud. Dakle, korištenje kamere u vozilu nije u suprotnosti sa zakonskim odredbama ako se koristi na način da ne ugrožava sigurnost vozača, putnika i ostalih sudionika u prometu.
– Kamere u autima su takozvane sistemske kamere koje snimaju prometnu situaciju te su kao takve dozvoljene. Kamera je super stvar, ali isto i obaveza jer sve snima, odnosno vozač koji ju koristi mora biti svjestan da ona snima i situacije gdje on nije u pravu te gdje od krši zakon. Dakle, kamera ima i dobrih i loših strana. Naravno, za onoga tko striktno poštuje zakon ona je uvijek poželjna. Snimka se smije dati policiji i sudu te ju sud kao takvu obično i prihvaća. Osiguravatelji se o kamerama baš ne izjašnjavaju ali mislim da im nisu drage, jer je s njima puno lakše dokazati nečiju krivicu pa i obavezu osiguravatelja za isplatom štete – kaže Goran Husinec, sudski vještak za cestovni promet.
Kakav je stav osiguravatelja o kamerama u automobilima, pitali smo i u Hrvatskom uredu za osiguranje, no do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovor.
Pojedini proizvođači automobila svoje modele također opremaju ugrađenim kamerama koje snimaju prostor ispred automobila i oko njega. Volvo je prije više godina u model XC60 ugradio sigurnosnu kameru koja je snimala video, ali i fotografije situacija ispred vozila. Citroën, primjerice, ugrađenu kameru visoke rezolucije Connected Cam danas nudi u modelima C4 i C5 Aircross.
Ugrađuje se iza središnjeg retrovizora, povezana je s internetom i bilježi sve što vozač vidi pred automobilom. Jednim klikom aktivira se za snimanje videa ili fotografije, a video snimke u slučaju nesreće automatski sprema. Ova opcija s PDV-om na C4 stoji 2500 kuna. Današnje kamere postavljaju se s unutrašnje strane vjetrobrana, obično uz retrovizor, tako da ne ometaju vozačev pogled. Kvaliteta snimke zadovoljavajuća je i noću te u lošijim vremenskim uvjetima. Napredniji uređaji mogu se povezati s vozilom, pa pored video snimke pohranjuju i podatke kao što su brzina vožnje, je li pritisnuta kočnica, jesu li upaljeni žmigavci.
U nekim su zemljama tzv. dashboard kamere zabranjene. Primjerice, u Austriji i Portugalu. U Švicarskoj nisu zabranjene, ali se smiju koristiti isključivo za snimanje okolnosti prometne nesreće, ne za zabavu.
U nekim su zemljama legalne, ali samo za osobnu upotrebu. Dopuštene su – sve dok ne ometaju vozača i dok nisu vidljive registracije i lica drugih sudionika u prometu – u Hrvatskoj, BiH, Danskoj, Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Norveškoj, Rusiji, Srbiji, Španjolskoj, Švedskoj…
(vecernji.hr)
