Za šećernu repu se često kaže da je „kraljica polja”, ali istovremeno može biti vrlo nepredvidiva, o čemu ove godine poljoprivrednici itekako mogu posvjedočiti. Naime, prema procjenama stručnjaka i ratara, urod šećerne repe ove godine manji je za čak 80 posto u odnosu na prethodne godine.
Većina šećerne repe dolazi iz slavonskih županija, gdje su poljoprivrednici s razlogom zabrinuti, jer korijen repe nije imao dovoljno vode za razvoj. Listovi su suhi, kiša nije pala dva mjeseca, a temperature su prelazile 33°C, često dosežući i preko 40°C. Repa se na velikom dijelu polja već počela vaditi, a pretpostavka je da će berba završiti do kraja rujna.
OPG Josipa Bajera iz Lukača uzgaja šećernu repu na oko 12 hektara poljoprivrednih površina koje se protežu od Gornjeg Bazja do Virovitice.
– U najboljim vremenima imao sam i više od 20 hektara pod šećernom repom, no već duže vrijeme držim se brojke između 10 i 12 hektara, i to više radi tradicije nego iz neke zarade – rekao nam je Josip, prisjetivši se vremena kada je na ovom području bilo više od stotinu uzgajivača repe, dok ih danas ima tek desetak.
Za razliku od drugih ratarskih kultura, poput pšenice, kukuruza i soje, šećerna repa je vrlo zahtjevna biljka, a loše vremenske prilike na nju često imaju poguban utjecaj, kao što je to bio slučaj ove godine, kad je tijekom srpnja i kolovoza bilo dugo sušno razdoblje s temperaturama zraka koje su često premašivale 40°C.
– Najgore razočaranje je to što je repa početkom srpnja odlično izgledala i svi su se ponadali dobrom urodu, no svjedoci smo što je uslijedilo poslije, tako da će repe biti znatno manje, a i digestija će biti manja. Istina je da je podbacio i kukuruz i soja, no repa je ipak uvjerljivo prva po podbačaju ove godine – rekao nam je Josip te priznao da je budućnost ove ratarske kulture sasvim neizvjesna.
Jedini način da se smanje gubici je pravilno navodnjavanje.
– Polja koja su navodnjavana pretrpjela su manje štete, ali ne u stopostotnom iznosu jer visoke temperature učinile su svoje. Možemo reći da je šteta pod navodnjavanim površinama manja za oko 50 posto nego pod ne navodnjavanim površinama – rekao je Josip, dodajući da ne zna hoće li to biti motivacija za uzgajivače, osobito u istočnijim dijelovima Slavonije gdje ima puno više zasađene repe.
Boji se da će, s obzirom na klimatske promjene, s vremenom uzgoj ove kulture postati upitan, te da će se poljoprivrednici zapitati isplati li se uopće saditi šećernu repu.
– Uzgajam repu skoro 25 godina i držim se te tradicije, a vjerojatno tako i jedan dio drugih uzgajivača. No, na vrijeme se ne može utjecati i valja zaboraviti klimu na našem području kakva je vladala u prošlom stoljeću – rekao je Josip.
Osim toga, podsjetio je na razdoblje prije desetak godina, kad su trulež šećerne repe i smanjena digestija bili znakovi da će „kola krenuti nizbrdo” zbog evidentnih klimatskih promjena koje imaju negativan utjecaj na većinu poljoprivrednih kultura. Ipak, unatoč svemu, Josip će i dalje uzgajati šećernu repu.
– Za nju me vežu lijepe uspomene, bila je vrlo dohodovna, a i sad joj otkupna cijena nije preniska iako je to relativno, jer znamo da su se inputi znatno povećali i bavljenje poljoprivredom uistinu je postalo ‘lutrija’. No nas koji smo odrasli s tim ‘kruhom od sedam kora’ i kojima je to posao koji najbolje znamo raditi, za poljoprivredu vežu navike i ljubav, a to su vjerojatno i najveći razlozi zašto u tome opstajemo – zaključio je Josip Bajer.
(icv.hr, bs, Foto: B. Sokele)
