Poštovani i dragi čitatelji!
Opraštamo se od još jedne godine. Ovu ćemo pamtiti po novom prilagođavanju životu. Nakon korone obilježio ju je rat u Ukrajini, čije se posljedice odražavaju na cijeli svijet rastom cijena energenata i životnih troškova općenito, stezanjem remena i zabrinutim pogledom u budućnost.
Čini se kako je više no ikada čovjeku potrebna nada i nešto čvrsto za što će se uhvatiti u danima kada su sve moralne vrijednosti poljuljane, kada države diljem svijeta novac troše na oružje, a ne za kruh svagdašnji.
Analiziramo li „puls svijeta“, moramo se zapitati: hoće li naša djeca također biti generacija koju će obilježiti svjetski rat, podrumi, bombe i stradanja? Hoćemo li kao čovječanstvo opet pasti na testu ljudskosti, kao da nas povijest ničemu nije naučila?
Ili će ovo biti jedna druga prilika koja će, poput Božića, neočekivano pokrenuti svijet nekim drugim putem, svakako boljim, plemenitijim, čovječnijim? Tome se svatko od nas nada pogleda uperena u one koji na svjetskoj razini odlučuju o ljudima koji su im povjereni.
Ovih dana trčimo po trgovinama, adventskim događanjima, koncertima, izložbama… Kao da Božić polako gubimo u blještavilu, konzumerizmu, ukrasima i trivijalnostima koje ćemo već do Nove godine zaboraviti, te da ga treba vratiti na svoje mjesto, u srce ljudi, gdje i pripada.
Božić nam govori o skromnosti, o zahvali na malim milostima u životu, o vrijednosti obitelji i dragih ljudi s kojima gradimo svoj život.
No, ponajprije, govori nam o tome da, kada je i najteže, svoje pouzdanje treba povjeriti Bogu, Onomu koji vodi i povijest i sadašnjost, Onomu koji progovara svaki dan kroz obične, naoko nevažne trenutke u našem životu i koji uvijek iznova pokazuje kako ljudi nisu sami, ma koliko se sami i napušteni osjećali.
U štalici tog prvog Božića bilo je malo ljudi. I jedan Bog. Sasvim dovoljno da svijet zauvijek postane drugačiji. Bogu nisu trebale pompe, slavlja ni „trantike“. Trebalo mu je srce otvoreno za ljubav, srce koje će vidjeti bitno i koje će prihvatiti čak i ono nemoguće, jer je Bog s njim. Ima li ljepše nade i prilike za svakog čovjeka?!
Takav Božić vam, dragi naši čitatelji, želimo – onaj koji će iz otvorenosti srca vidjeti nadu u svemu što se događa, onaj koji će zagrijati i srce i dušu pravim riječima i djelima, koji će drugima biti snaga, okrijepa i radost. Možda nismo pozvani za velika djela, ali smo pozvani da u svom životu ostavimo trag dobrog za druge.
Jer, kao što je Margaret Mead divno rekla: „Nikada ne sumnjaj da mala grupa ljudi može promijeniti svijet. Uistinu, to je jedino što ga je ikada i mijenjalo.“ Budimo mi ta mala grupa, već danas. Svaka je osoba u našem životu cijeli jedan svijet za sebe. Upalimo lučicu radosti i donesimo je na mutno raskrižje nečijeg života. Toplina koju donosi bit će dar za oboje. Samo će rasti.
Hvala vam na povjerenju s kojim već godinama, iz dana u dan, rastemo zajedno na našim platformama – radiju, portalu i Virovitičkom listu. Sretan i blagoslovljen Božić te mirnu i uspješnu 2023. godinu, za koju želimo da vam bude najbolja dosad, želi vam
Vaš ICV.
