Nerijetko život ispisuje nesvakidašnje, zanimljive i drugačije priče, a jedna od takvih priča zasigurno je ona rođenog Pitomačanina, koji sada niz godina živi u Rijeci, Damira Međurečana koji se na samome početku koronakrize kad je cijeli svijet bio u lockdownu našao “zarobljen” na sjeveru Europe, u zemlji razvedene obale prepune fjordova, točnije u skandinavskoj hladnoj ljepotici – Norveškoj. Arktički krug kojim je Damir lutao u nadi da će se granice otvoriti bio je njegov novi dom, a pješačenje i biciklizam u zemlji snijega i leda njegova svakodnevica punih 104 dana, piše Novi list.

Damir, inače vlasnik jedne informatičke firme, u razgovoru za Novi list ispričao je kako je 11. ožujka je iz Rijeke krenuo na sjever Norveške, točnije u grad Bodø s namjerom da uslika polarnu svjetlost i provede kratko vrijeme u hladnoj Norveškoj. Planirao se vratiti 22. ožujka s kupljenom povratnom kartom, no samo šest dana nakon što je došao, nastala je do tad neviđena situacija sa širenjem koronavirusa i proglašenje globalne pandemije, što je bio razlog zbog kojeg su otkazani svi letovi na globalnoj razini, pa tako i onaj Damirov kojim se trebao vratiti iz Norveške u Rijeku.

– U Norvešku sam krenuo avionom, a nakon dolaska sam neko vrijeme putovao autostopom na cesti, no zbog širenja virusa više nisam htio stopirati, i zbog sebe, no i zbog drugih. Vjerojatno bi netko i stao, no nisam htio da se netko osjeća nelagodno u novonastaloj situaciji s virusom te sam odlučio pješačiti. Sa sobom sam uzeo posebnu vreću za spavanje i fotoaparat, a planirao sam ostati deset, odnosno jedanaest dana koliko sam imao od dolaska do datuma naznačenog na povratnoj karti. Već 16. ožujka letova nije bilo, no odlučio sam pričekati dan-dva misleći kako će uvesti letove.

Dan-dva je postalo nekoliko dana, cijeli tjedan, pa i nekoliko tjedana bez letova, a takvo čekanje u drugoj zemlji koja se bijeli od snijega činilo se kao cijela vječnost. Dakle, deset dana neplanski se pretvorilo u sto četiri dana.

Vrijeme leti

S obzirom na situaciju i čekanje, Damir je, kako kaže odlučio nastaviti svoj »put čekanja« pješice te se odlučio pješačiti do grada Aalta, punih 600 kilometara. Njegov put izgledao je kao konstanta bez kraja i godotovsko čekanje u jednoj od najrjeđe naseljenih europskih zemalja. Ipak, vrijeme leti, pa je tako došao i 28. travanj kada se odlučio napraviti potreban korak.

– Više nisam mogao čekati da se uvedu letovi, odlučio sam krenuti prema jugu zemlje. Kako sam inače avanturist i često bicikliram te sam jednom prilikom biciklirao i do najsjevernije točke Norveške, do Nordkappa, odlučio sam kupiti polovan bicikl te krenuti prema jugu, u nadi da će u međuvremenu uvesti neke letove. Biciklirajući te ujedno iščekujući neki let, došao sam do grada Christian Sande koji se nalazi na jugozapadu zemlje. Iz tog grada trajektom sam otišao do Danske, a u Danskoj sam nastavio biciklirati još tristotinjak kilometara sve do granice s Njemačkom od kuda sam otišao vlakom do Berlina gdje imam stan. Ondje sam ostao sve do prvog dana u kolovozu ne bih li se odmorio od neplanirane i hladne, polarne, avanture.

Naravno, naš sugovornik Damir Međurečan opisao nam je i kako je preživio niske temperature, lutanje u hladnoj Norveškoj te čime se uopće hranio za vrijeme svoje sto i četverodnevne nesvakidašnje avanture ili preživljavanja u teškim vremenskim uvjetima. Kako kaže, vani je spavao gotovo cijelo vrijeme, jedino je dva ili tri puta prenoćio u hotelu, i to kad je pala kiša i sva zimska odjeća koju je nosio je promočila. Noćenje je skupo i prilagođeno norveškom visokom standardu pa se gotovo i ne može naći za manje od sto eura.

– Inače, odjeća koju sam nosio je posebna zimska odjeća, napravljena za vrlo hladne temperature. Primjerice, jakna je za do -20 stupnjeva. Iako je odjeća testirana za hladne temperature, ipak sam se pothladio. Vreća za spavanje je, recimo, označena kao posebna za temperature i do -40 stupnjeva ispod nule, no već na -20 stupnjeva cvokoćete. Bez obzira na to, ovakva oprema dala mi je određenu sigurnost. Spavao sam gdje god sam mogao; tražio sam bilo kakav zaklon, nadstrešnicu za planinare, a najčešće autobusne zidane kućice od cigle ili drveta bile su moja skloništa i prenoćišta. Dok sam putovao, ulazio sam u neke javne zgrade i slično, ne bih li se ugrijao. Hranu sam kupovao u marketima, no trebalo je pomno planirati konzumaciju, jer marketa nema toliko, već se jedan može naći svakih dvadesetak kilometara, stoga ono kupljeno trebalo je biti dovoljno za nekoliko dana.

Susreti s policijom

Podizanje šatora i kampiranje na otvorenom dopušteno je baš svugdje, no obavezno na udaljenosti od 150 metara od prvih kuća, a zemlja na kojoj se kampira ili podiže šator ne smije se ni na koji način uništavati. Ipak, baš zbog noćenja na otvorenom te pješačenja kroz zonu gdje to nije dopušteno, Damira je dva puta posjetila i norveška policija s kojom je, čini se, imao samo pozitivna iskustva.

– Zanimljivi su bili susreti s policijom. Prvi put bilo je to kad sam spavao u jednoj autobusnoj kućici, a policija je zapravo došla nakon nečije prijave, tj. poziva. Putovali su 20-30 kilometara ne bi li provjerili je li sve u redu sa mnom, s obzirom na to da sam noćio vani. Drugi put došli su kad sam prolazio kroz tunel gdje je zabrana prolaska za pješake, no tunel prolazi kroz planinu, tako da nisam imao izbora. Nakon što sam im objasnio svoju situaciju te zašto prolazim kroz tunel, odlučili su me prevesti i nisu me kaznili. Ono što na temelju tih situacija mogu zaključiti, radi se o susretljivosti i obzirnosti policije, a s obzirom na reagiranje, jasno je kako sigurnost i provjera iste zaista funkcioniraju.

Uz obalu Norveške, uz brojne fjordove po kojima je ta zemlja i poznata, nalaze se i trajektne čekaonice sa strujom i grijanjem, tako da je mobitel i aparat Damir uspio napuniti ondje, kako napominje, a uspio je prenoćiti i na predivnoj plaži s hobit kućicom.

– Jedno od zanimljivih mjesta na kojima sam spavao predivna je plaža kod arhipelaga Lofoti, odnosno Lofoten, a da bi se uopće došlo do nje, mora se proći planinu. Boravak na plaži koja je na osami i noćenje ondje jedinstven je doživljaj prirode i potpunog mira. Na toj plaži nalazi se i kućica s okruglim vratima, nalik na onu hobit kućicu iz trilogije “Gospodara prstenova”.

Što se tiče prvotne namjere našeg sugovornika da uslika polarnu svjetlost zbog čega se i odlučio na desetodnevni put u Norvešku, ipak ju je ostvario, no osim polarne svjetlosti koju preporučuje svim avanturistima i ostalima da vide, jer je jedinstven doživljaj »vatrometa boja«, uspio je uslikati mnoštvo slika, a rezultat su probranih 2.500 slika norveške i polarne ljepote. Iako je ovo jedinstvena priča i neponovljiva avantura koju će pamtiti zauvijek, čini se kako je Damir Međurečan i dalje željan novih putovanja i avantura, stoga, kako kaže, prvom prilikom leti u hladnu Kanadu gdje također planira biciklirati. Damirov video s fotografijama iz Norveške može se pogledati na njegovom YouTube kanalu Damir Medurecan pod imenom “Norway 2020 (1) Around the Arctic Circle”.

(novilist.hr; foto: privatni album)