– Znam da možda gleda gluposti na mobitelu, ali ja ne stignem živjeti, a kamoli pregledavati s kim se druži i što piše na mobitelu – kaže nam jedna od majki s kojima smo razgovarali tijekom našeg istraživanja.
– Ujutro trčim, vodim jedno dijete u vrtić, drugo u školu. Na poslu se moraš dokazati, ne smiješ se razboljeti, ne smiješ reći da ne stigneš, da ti nešto nije jasno. Jedva ugrabim vremena za pecivo pod gablecom. Kad dođem kući, suprug je već otišao po malo dijete u vrtić. Kuham ručak, jedemo. Naše dijete se sprema na trening i strani jezik. Čistimo, odemo u nabavu, a kad se školarac vrati, prođemo zadaću. I već je devet sati navečer, vrijeme za kupanje i spavanje. Ja peglam do 23 sata. Recite, kad da ja pregledavam računalo i mobitele i što da radim s njima? On sad već zna tri puta bolje od mene i šifre, i te stranice i sve. Mogu mu samo reći: pamet u glavu i ne radi gluposti – iskreno kaže naša sugovornica, nazovimo je Klara.
– Imam djevojčicu koja ide u šesti razred osnovne škole. U cijelom razredu ona je jedna od ukupno troje djece koja nema profil na društvenoj mreži. Dogovorile smo se da će ga moći imati kada krene u srednju školu, ali samo ako ću imati uvid u to što objavljuje i s kim se druži. Znam da zbog toga nije popularna u školi. No na satu razrednika već su nas upozorili što djeca sve pišu i rade na društvenim mrežama i to je najmanje što mogu učiniti da i nju i cijelu obitelj donekle zaštitim od lošeg utjecaja. Naučit ću je što nikada ne smije pisati, što napraviti i fotografirati, a već sada zna da mi sve mora reći, bilo dobro, bilo loše – kaže nam druga sugovornica, koju ćemo nazvati Sanja.
– Djeca mi pod satom gledaju na mobitel. Jednom su pod odmorom snimili test i podijelili ga s drugima. Traže da odu na toalet, pa gledaju tko što objavljuje na društvenoj mreži. Ja im na satu onda oduzmem mobitel do odmora, ali neće to učiniti svi nastavnici. Da se mene pita, tražila bih da se svi mobiteli gase u školi i da ih se pali samo u hitnim slučajevima. Ovako, ako im oduzmete mobitel, vi ste za njega odgovorni i to je razlog zbog kojeg neki nastavnici i profesori djeci „progledaju kroz prste“. Bojimo se i roditelja. Znate, ima djece čiji mobitel vrijedi nekoliko tisuća kuna. Gdje da ja spremim 25 mobitela i jamčim za svaki od njih? – pita nas sugovornica, osnovnoškolska učiteljica, kojoj smo odlučili dati ime Petra.
– Ja uzimam djeci mobitel pod satom. Takva su pravila. Mobitel se koristi samo ako je nešto za potrebe nastave. Djeca to znaju. Tko to ne poštuje, ostaje bez njega. Mobitel se čuva u tajništvu i roditelj ga preuzima nakon nastave. Pokazalo se to dobrom odlukom i djeca je poštuju – iskustvo je jednog od srednjoškolskih profesora s kojima smo razgovarali. (www.icv.hr, mlo)