U petak, 24. lipnja u sklopu proslave Dana općine Špišić Bukovica u parku Ćimen koncert su održali Najbolji hrvatski tamburaši. Sve njihove hitove uglas su pjevali i stari i mladi koji su se u velikom broju okupili na tradicionalnom “Ivanjskom navečerju”. Zadovoljstvo koncertom i reakcijom publike na svom Facebook profilu iskazao je frontmen Najboljih hrvatskih tamburaša Stanko Šarić.
– Suze za dom. Ah, ne znam od kud bih krenuo kako bih obrazložio ovaj naslov!? Ali evo pokušt’ ću to prepričavajući vam sinoćnju večer i naš nastup u Špišić Bukovici koji se dogodio prema odluci Općinskog vijeća i načelnika gospodina Hrvoja Milera, koji je prilikom dogovaranja nastupa rekao: “Vi ste ovdje svirali prije 30 godina i želimo to ponoviti”. Obradovalo me to što se ljudi još sjećaju tih dana iako su tada bili djeca. Bila je to zaista prekrasna večer u parku Ćimen u Špišić Bukovici, gdje je u čast blagdana Svetog Ivana zapaljen tradicionalni veliki krijes, a prostor je bio prepun ljudi svih generacija: od djece koja su tek prohodala, razdraganih žena iz Kulturno-umjetničkog društva koje su cijelu večer neumorno pjevale i plesale, mladih kolegica i kolega tamburaša, do starijih ljudi koji se sjećaju našeg prvog nastupa tu u Bukovici. Nije im bilo lako doći, ali su imali želju ponovno osjetiti tu atmosferu i uz pomoć unuka su došli do pozornice reći nam kako prate naš rad svih ovih godina. Bila je tu i baka Bosiljka koja nam je poklonila male ukrase za tambure u narodnim bojama s izvezenim hrvatskim grbom, kaže kako ima 88 godina i bila joj je želja pokloniti nam te ukrase. Veliko joj hvala na tome!
Ono što me posebno taknulo bile su tri djevojke, koje su stajale tik do pozornice i pjevale s nama gotovo sve pjesme, no najupečatljiviji trenutak mi je bio kad su na određene stihove brisale suze i “gutale knedle”, bila je to reakcija na pjesmu “U san mi dođu tambure” koja u tekstu govori o sudbini čovjeka koji je napustio svoj Dom i u jednom trenutku kaže: “ma ne tražim puno ja, miris sjena košena i djetinjstva moga drage zvuke”…na tim stihovima su djevojke okrenule glavu i skrivale suze, kako divno, ujedno i bolno. S tom slikom sam zaspao i probudio se s potrebom ispričati vam o tom. Razmišljam o svemu tom što nam se događa, o “mračnim silama” koje nam žele uništiti osjećaj pripadnosti i ljubavi prema svojoj zemlji i narodu i u tom su poprilično uspjeli, milom i silom. Ova scena s djevojkama mi daje nadu kako ipak neće slomiti i uništiti te najljepše osjećaje koje čovjek nosi duboko u svom srcu, ljubav prema obitelji i bližnjemu, ljubav prema domu i pripadnost svojem narodu. Hvala djevojke, na suzama za Dom! – napisao je Stanko Šarić.
(www.icv.hr, foto: B. Sokele)
