U našem nastojanju da čitateljima približimo sve one koji su od strane gradova, općina ili županija na svečanim sjednicama u ime građana nagrađeni javnim priznanjima za svoj doprinos razvoju cijele zajednice, stigli smo i  do umirovljenog liječnika i nekadašnjeg saborskog zastupnika Rudolfa Brijačka (80) iz Gradine.

Naime, „Doktor“, kako ga od milja zovu ove je godine dobio Zlatnu plaketu za izniman doprinos u razvoju općine Gradina, a razloga za to ima zasigurno napretek. Posjetili smo ga na njegovom imanju u Voćinu gdje rado odlazi, ne bi li se odmorio u prekrasnoj prirodi i svježem zraku s obližnjeg Papuka.

-Ovdje sam često, imam tu voćnjak, livadu i krasan pogled na Papuk, a osim toga rođen sam ovdje u Voćinu, gdje sam pohađao i pet razreda Osnovne škole, a nastavio sam je u Slatini – započeo je svoju priču doktor Brijačak koji je nakon osnovne srednju medicinsku školu završio u Daruvaru, a Medicinski fakultet u Zagrebu.

POZNAT PO OTVORENOSTI

-Odmalena sam znao da želim biti liječnik i time sam se povodio za vrijeme cijelog školovanja. Odmah po završetku fakulteta zaposlio sam se i radio na više mjesta. Zbog svog izraženog nacionalnog duha nisam bio omiljen tadašnjoj komunističkoj vlasti zbog, tako da sam često mijenjao mjesta boravka. U Gradinu sam došao 1973. godine, zaposlio se u tamošnjoj ambulanti i sa suprugom Zoricom sagradio obiteljsku kuću – govori dr. Brijačak, o čijem se životu može napisati knjiga. Ili dvije.

Bio je i ostao poznat po otvorenosti.

-Zbog te svoje, ponekad i lude upornosti, opstao sam u tadašnjoj Jugoslaviji, a u Hrvatskoj sam i napredovao, jer sam konačno javno mogao reći ono što mislim i što me tišti, bez straha da će me netko zbog tog zatvoriti.

Vjerojatno su to prepoznali i drugi pa sam na prvim demokratskim izborima izabran za saborskog zastupnika HDZ-a, kao kandidat VUR-a (Vijeća udruženog rada). Tome je prethodio razgovor s tadašnjim predsjednikom HDZ-a Đurom Dečakom koji mi je sugerirao da svoje prijedloge najbolje uputim Saboru RH, tako da sam i izabran u prvi demokratski višestranački sabor 30. svibnja 1990. godine.

Moram napomenuti da sam na to bio izuzetno ponosan, ali bilo je i zebnje s obzirom da su previranja već započela , a i „mirisalo ” je na rat – prisjetio se dr. Brijačak koji kaže kako su se svi nadali da do rata ipak neće doći.

Povijest pokazuje drugačije, pa se „Doktor“, po cijenu života, uključio u 50. samostalni bataljun, a potom 127. brigadu HV, prvo kao zapovjednik Saniteta, a potom i kao zapovjednik Informativno-propagandne djelatnosti.

-O tome kako nam je bilo u ratu, vjerujem da ljudi dobro znaju, baš kao i svaki sudionik Domovinskog rata. Svatko bi mogao bi napisati svoju priču, neovisno je li riječ o lijepim ili ružnim stvarima i o svojim zaslugama u postrojbama u kojima je djelovao. Tako je sa mnom. Ovdje neću o zaslugama – najvažnije je da smo pobijedili i dobili svoju državu, svoju Hrvatsku – poručuje dr. Brijačak koji se nakon ratnih terena vratio poslu liječnika, a izvjesno vrijeme proveo je i kao ravnatelj Doma zdravlja u Virovitici.

LIJEČNIK, POLITIČAR, HUMANIST

Bio je jedan od inicijatora osnutka Zavoda za javno zdravstvo „Sv. Rok“ VPŽ, kao i ravnatelj ove ustanove, potom predsjednik nekadašnjeg Izvršnog vijeća Virovitice, kasnije i Županijske skupštine VPŽ, a sumještani i kolege ga poznaju i kao načelnika općine Gradina.

-U to vrijeme valjalo je puno toga dokazivati i objašnjavati, a naravno i djelovati jer ništa se ne postiže samo „iz fotelje”. No kao što rekoh prije, o tome neka govore drugi, posebice sada kada sam u mirovini – rekao je doktor Brijačak, čije umirovljenje nije značilo i – mirovanje.

Uvijek aktivan, angažiran i spreman pomoći, uključio se i u proces razminiranja Hrvatske na područjima nekadašnjih ratnih djelovanja.

-Da, kao liječnik uključio sam se u grupu za razminiranje, a s njom sam prošao Hrvatsku „uzduž i poprijeko” jer bilo je puno toga za razminirati. Nakon toga sam sam sebi rekao da je dosta, da se odsad odmaram i čuvam zdravlje.

Meni je danas 80 godina i hvala Bogu dobrog sam zdravlja, jedem laganu hranu, ne pijem, ne pušim, puno boravim u prirodi, ne izlazim previše, osim kada su u pitanju skupovi na obljetnicama iz Domovinskog rata, a i član sam Hrvatskog časničkog zbora Virovitica.

Puno toga je bilo u mom životu i s puno toga nisam zadovoljan. I danas bi neki drugi mogli reći „taj Brijačak uvijek nešto izvoljeva”. Na to im mogu odgovoriti da je moja nit vodilja od početka bilo zdravstvo, a ni sam ne znam koliko sam puta isticao važnost specijalizacija za liječnika opće medicine, za cijelo društvo i za sve pacijente.

Od toga je sve i krenulo, bio sam prvo liječnik, a onda sve drugo, na što se moje djelovanje tijekom života proširilo. Vjerujem da su ta nastojanja, da pomognem i mijenjam stvari, sudjelujem i činim sve što mogu, prepoznata – zaključuje nagrađeni liječnik dr. Rudolf Brijačak.

(www.icv.hr, bs)