Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša upisao se u legendu i ušao u Kuću slavnih košarkaša. Tonija Kukoča u Kuću slavnih uveli su Michael Jordan i vlasnik Chicago Bullsa Jerry Reinsdorf, ali na svečanoj ceremoniji u Springfieldu bile su i osobe bez kojih ne bi postao to što je postao – supruga Renata, sin Marin, kćer Stela, Dino Rađa, Stojko Vranković, Ivica Dukan, njegov sin Duje te prijatelj Ante Perić – piše vecernji.hr.

U zanimljivom govoru svima im je zahvalio, ali se posebno osvrnuo i na svoj rodni grad Split, svoje prve sportske korake, ali i zahvalio Michealu Jordanu i Scottieu Pippenu što su ga “nogom u gu*icu” na Olimpijskim igrama u Barceloni motivirali da radi jače.

Jedna od stvari koje su Amerikanci izumili u sportu su i takozvane kuće slavnih, svojevrsni muzeji posvećeni besmrtnicima koji su zadužili i proslavili određeni sport, sebe i organizacije koje su predstavljali.

No, kao i u mnogočemu, ideja ipak nije izvorno američka nego je potekla iz Starog svijeta. Koncept kuće slavnih ima korijene u drevnoj nordijskoj mitologiji i priči o Valhali, svetištu odnosno raju koji je bio obećan svakom vikinškom ratniku koji časno pogine. Inspiriran legendama o sjevernogermanskim narodima, bavarski kralj Ludvig Prvi još u 19. stoljeću sagradio je dvije dvorane. Jedna se zvala Walhalla, a druga Ruhmeshalle što u prijevodu znači “kuća slavnih”.

Za razliku od “hramova” u Njemačkoj gdje je “počasnike” određivao kralj osobno, prva američka Kuća slavnih posvećena velikim Amerikancima (svima osim sportašima) izabirala je one koji će u nju ući uz pomoć posebnog odbora izbornika, što je i danas većinska praksa. Prva sportska Kuća slavnih osnovana je 1939. u Copperstownu i posvećena je bejzbolu, a ostalo je povijest jer danas nema sporta u Americi koji drži do sebe da nema svoju kuću slavnih. Košarka je svoje odaje nezaboravnih dobila 1959. i danas je svjetski najuglednija institucija koja slavi povijest tog sporta. No, ona je i maksimalno amerikanizirana pa bi možda bilo ispravnije više slaviti Fibinu Kuću slavnih, no svaki ulazak neamerikanaca je iznimno slavljen jer je riječ o vrlo uskom prolazu za internacionalce. Naime, godišnje se u pravilu bira samo jedan internacionalac, rijetko dvojica, pa je time i teže biti izabran.

A tu čast da su i u očima Amerikanaca iznimne veličine imaju čak petorica Hrvata. Dražen Petrović i Krešimir Ćosić izabrani su u Kuću slavnih posmrtno i neizreciva je šteta što to nisu doživjeli jer su bili globalne veličine. Treći izabrani, Mirko Novosel, košarkom se nije bavio u SAD-u, ali je na Amerikance ostavio nevjerojatan trenerski dojam osvojivši s reprezentacijom SFRJ olimpijsko zlato, srebro i broncu. Uslijedio je potom ulazak Dina Rađe, za kojeg je svojedobno Shaq kazao da je bio igrač bogatog arsenala centarskih tehnika kojeg je bilo najteže čuvati.

A sada je izabran i Toni Kukoč, ljevoruki genijalac koji je druge igrače i svoje momčadi činio boljima. U petak je Toni preuzeo poseban prsten, a u noći na nedjelju uslijedio je najsvečaniji trenutak – službeno uvrštenje u košarkaško svetište, i to u pratnji Michaela Jordana, najvećeg kojeg je dosad dao taj sport. (vecernji.hr)