Iako se sezona pečenja rakije polako završava, iz kotlova diljem Slavonije i dalje se može vidjeti dim. Slavonci kotlu u kojem nastaje prepoznatljivo domaće piće od milja tepaju “veseli stroj”, a jedan takav pronašao je svoje mjesto u Maloj Trapinskoj, u domu obitelji Deak.

Mirela i Senad Deak supružnici su koji se pečenjem rakije na tradicionalan način bave više od deset godina, a koriste isprobani recept baka i djedova, odnosno tradicije. Ove godine bit će oko 40 litara lozovače, šljivovice i miješane rakije, procjenjuju.

– Kotao je registriran na moga supruga, ali smo potpuno jednako u tom poslu. Pečemo tri vrste rakije. Sirovine imamo: svoj vinograd, tri stabla breskve, 40 stabla oraha, deset domaćih višnji i tri jabuke stare oko 100 godina pa biramo što ćemo od čega praviti – ističe M. Deak o prirodnom bogatstvu svoje obitelji.

Proces prve faze pečenja jednak je za bilo koju vrstu rakije, kaže: oberu se plodovi potrebni za pečenje te se voće melje “reblja”. Potom se stavlja u kotao da odradi vrenje.

– Najpoznatija i najrasprostranjenija rakija na našim prostorima je šljivovica. Prvo oberemo šljive i sakupimo ih, zatim ih stavljamo u ‘kacu’ da odradi vrenje. Ako nisu dovoljno slatke, dodaje se slador koji se dobiva tako da se melje grožđe i stavlja u kacu, pa se otače i izmjeri slatkoća. Najbolji slador je između 16 do 18 posto, jer ako nije dosta slatko, nema dovoljno soka, pa nema dovoljno ni rakije. Kad odradi vrenje, onda se stavlja u kotao. Mi ga stavljamo u onaj od 100 litara, pa se u njega stavlja 100 litara koma od šljiva. Zatim naložimo vatru te vršimo destilaciju. Kotao ima dva dijela, dio u kojem se kuha i loži vatra, spremnik, te jednu cijev koja ih spaja. U drugom kotlu nalazi se hladna voda koja hladi vruću rakiju i koja potom putem spirale dolazi do dna kotla, gdje se opet hladi i počinje curiti u kantu – govori nam M. Deak o procesu jako dobro poznatom svakom tradicijskom proizvođaču.

Kako bi zaštitili kantu od mušica, kojih je ove godine puno, mnogi će, pa i Mirela, staviti gazu. Slijedi gradiranje i spremanje u boce. Gradir (alkoholometar) je mjerni instrument koji određuje udio alkohola u rakiji. Najbolji udio alkohola je od 19 do 21 gradi, kaže.

– Rakija navodno nema rok trajanja i nije kvarljiva. No mi ju ni ne uspijemo imati toliko dugo da bi dokazali suprotno – rekla je kroz smijeh M. Deak.

KAKO NASTAJE POZNATA LOZA?

I lozovača i miješana rakija prolaze sličan proces proizvodnje. Loza je rakija dobivena od destilacije grožđa, a koje se mora izdrobiti odmah nakon berbe.

– Otočimo vino, dodajemo kom i preko koma se stavlja šećer. Nakon toga, kom se ostavi da odradi vrenje. Kad odradi vrenje, stavi se u kotao i naloži se vatra. Kod ove rakije se posebno mora paziti da je jako lagana vatra, jer grožđe lakše ‘zagara’ – ističe M. Deak.

Ona i suprug peku i miješanu rakiju, od raznog voća: tu su breskve, višnje, kruške, malo šljiva i par dunja, odnosno, kako kaže Mirela, sve što se može iskoristiti.

– Bit same rakije je da je možeš peći od bilo čega, važno je samo da ima dovoljan udio sladora i da dođe do vrenja, a razlika je samo u okusu – smatra M. Deak.

ISKORISTE SVAKI PROIZVOD ZA ZIMNICU I PEKMEZE

Mirela i Senad imaju i veliki vrt u kojem sade puno povrća. Uz voće iz voćnjaka, koriste ga koriste za zimnicu, pekmeze i salate.

– Imam zimnicu staru 25 godina. Kiselu papriku sa bijelim lukom moja obitelj najviše voli, no radim i kisele krastavce rezane na krugove, kiselu ciklu, turšiju, kupus, kuhanu rajčicu, kuhane umake od rajčice s bosiljkom i origanom… Na policama naše smočnice mogu se pronaći konzervirane višnje, trešnje, šljive. Naravno, imam i pekmeze od jagoda i šljiva te lovačku salatu koju radim po receptu svoje bake. Sastav lovačke salate je baziran na kuhanom grahu, rajčici, prženom luku, paprici, češnjaku, te peršinu i zaista je jako ukusna, što potvrđuju i ukućani i obitelj, koji ju uvijek rado konzumiraju – ističe vrijedna M. Deak.

Možda njihov primjer, poželjeli su, posluži i drugima. Koristi otkriti kako namirnicu na tradicionalan način iskoristiti i za kasnije, po uzoru na gastro baštinu koju smo naslijedili od naših vrijednih predaka. I nakon što se pobere iz vrta, voćnjaka ili s njive, u bilo kojem obliku nastavit će biti ukusno jelo ili piće na stolu tijekom cijele sezone.

VIŠE OD PIĆA – ZA ŠTO SVE SLAVONCI KORISTE RAKIJU?

Rakija je više od običnog domaćeg pića, svjedoče nam naši sugovornici, koji su nam povjerili za što je sve koriste i koliko je često zapravo piju.

– Što se tiče rakija, normalno popijem 1-2 čašice, ali ju ne pijem na prazan želudac. Zato sporije djeluje. Inače ju ne pijem samu, već ju kombiniram s vodom ili mineralnom, što nije uobičajeno, ali tako ju razrijedim. Sutra zato nemam posljedica, jedino sam malo usporen, ali prođe – rekao je Bruno te dodao kako je najukusnija rakija koju je pio bila domaća mastika.

Bila je poklon od prijatelja, kaže. Najgora pak, sjeća se, bila je ona koju je probao prije par tjedana, ne zna kako se zove, ali su u njoj bili potopljeni ljuti feferoni, što je bilo vrlo izazovno za konzumirati.

Baka Mara kaže kako rakiju koristi kao narodni lijek, najčešće kod grlobolje.

-Napravim oblog od rakije. Ne uzimam puno rakije, da ne opeče kožu, jednostavno ju stavim na gazu te dodam podeblji sloj meda i pobiberim oblog (2-3 prstohvata papra). Rakiju koristim i za temperaturu i to tako da u čašicu s rakijom umutim bjeljanjak od jaja te namažem tabane. Zatim ih pokrijem čarapom koju sam prethodno namočila u ocat. To bi trebalo pomoći sniziti temperaturu – ističe baka Mara.

Povjerava nam i kako je sama koristila rakiju kod upale jajnika. Zagrijala je rakiju u posudi, namočila krpu rakijom i prekrila donji dio trbuha ovim narodnim oblogom.

-Ove godine, zbog pandemije koronavirusa, osobito u vrijeme proljeća, kada je vladao manjak dezinfekcijskih sredstava na tržištu, ljudi su sami počeli stvarati kućne pripravke za zaštitu od virus ana bazi alkohola. Često je baza bila i domaća rakija. No treba znati da će dezinfekcijsko sredstvo biti učinkovito samo ako koristite rakiju sa 60 i više posto alkohola. Industrijski proizvedene rakija, naime, obično imaju od 40 do 50 posto alkohola. Istina je, može možda pomoći da se organizam dezinficira i zaštiti, ali o tome možemo govoriti ako ste zdravi, pa ju koristiti kao preventivu i kao zamjensko sredstvo za dezinfekciju ruku i pripomoć za zdravlje – kaže nam pak Nikola.

– Uhvatite li negdje koronavirus, neće vam, doduše, mnogo pomoći ni lozovača, ni šljivovica, ni biska, ni medica, ni dudovača, ni žutuja, nijedna vrsta. Sve vam je to uzalud ako se ne pridržavate onog osnovnog: dva metra udaljenosti jedni od drugi – objašnjava nam Nikola.

Lijek za koronavirus trenutno ne postoji, ali važna je prevencija, rekla je Sanja sa smješkom na licu.

– Ja rakiju redovito koristim, čašica ujutro je najzdravija, što mnogi također tvrde. Ako nismo u mogućnosti doći do dezinfekcijskih sredstava, dobro je imati rakiju u kući, za ruke – savjetuje.

Zanimljivost rakije je u njezinim mnogobrojnim imenima, od kojih su neka nastala još u 15. stoljeću. Naši pretci rakiju su nazivali voda života, vatrena voda, lozova voda te duh začina.

– Mi stari Slavonci rakiju nazivamo đavoljim pićem, ili popularano “vatrena voda”, kao Indijanci u filmovima. Zašto? Jer muti razum. Budi uzavrelost krvi, stvara u čovjekovoj svjesti lažnu sliku savršenstva, snage, stoga treba ju piti u normalnim količinama – rekao je iskusni “dida Ante”, kako ga od milja zovu prijatelji.

(www.icv.hr, ak, foto: I. Bedeković, freepik.com)