U Virovitičkoj gimnaziji Petra Preradovića nedavno je obilježena posebna obljetnica – 55 godina od mature generacije koja je školske klupe pohađala od 1965. do 1969. godine. Učenici tri nekadašnja razreda ponovno su se okupili kako bi zajedno proslavili ovo važno razdoblje svog života.

U tim razredima školovalo se ukupno 92 učenika, od kojih je 31 prisustvovalo proslavi. Velik dio tih maturanata danas živi izvan Virovitice, raspršeni diljem Hrvatske te čak i u inozemstvu, poput Amerike, Njemačke, Rusije, Srbije i drugih zemalja.

Jedna od ključnih organizatorica ovog okupljanja, koje se održava svakih pet godina, jest Virovitičanka Vlatka Flohr, rođena Pecikozić. Iako sada živi u Njemačkoj, tijekom toplijih mjeseci rado se vraća u Viroviticu te aktivno sudjeluje u organizaciji ovih susreta.

– Drago mi je što smo se skoro polovica generacije okupili. Nažalost, petoro naših kolega više nije među nama, a za dio učenika nemamo informacije o njihovom životu. Unatoč tome, nismo dopustili da nam to pokvari ovaj susret, osobito jer su se neki od nas vidjeli nakon čak 40 godina – izjavila je Vlatka.

Ona je također istaknula raznolikost zanimanja koje su nekadašnji maturanti Petra Preradovića danas ostvarili. Među njima su umirovljeni profesori, liječnici, zubari, veterani, tehničari, farmaceuti, defektolozi, socijalni radnici, psiholozi, fizioterapeuti, političari, kemičari, biolozi te djelatnici raznih struka. Ponosni su i na svog nekadašnjeg profesora i mentora Zvonka Ternjeya, koji je višestruko nagrađivani pedagog iz Virovitice.

20240528 102412

Svaki susret prilika je za prisjećanje na sve profesore koji su imali utjecaja na njihovo obrazovanje. Iz njihove generacije tri profesora i dalje su živi: Ivan Zelenbrz, Aleksandar Kahrić i Ivan Hižman, te ih se obavezno prisjete. Njihove anegdote često su tema razgovora na susretima.

Nostalgično se prisjećajući svojih mladenačkih dana, Vlatka je istaknula omiljena okupljališta svoje generacije poput “Tribina mladih”, gdje su raspravljali, recitirali i glumili, ali i tulumarili nakon službenog dijela.

– Uz Tribine, omiljeni su nam bili Hotel Slavonija i tadašnja sportska dvorana ‘Partizan’, koja je danas Body Building Klub Fana. Voljeli smo posjećivati naša dva kina i igralište ‘Drvodjelca’, sadašnji Tvin, gdje je održan dio Svjetskog rukometnog prvenstva koji smo kao klinci s velikim interesom pratili. Virovitički ribnjaci bili su popularno kupalište i prostor za kampiranje, a uvijek smo uživali u jednostavnim i veselim trenucima provedenim na tim mjestima. Iako je život tada bio jednostavniji, bio je ispunjeniji. Veselili smo se malim stvarima i razgovarali ‘licem u lice’, a ne virtualno kao danas. Uvijek se sjećam i odlične glazbe koja nam je pratila mladost, poput rock and rolla, bluesa i hard rocka. Ta glazba i danas odzvanja u mom domu – rekla je Vlatka.

Jedna od mnogobrojnih anegdota koju je Vlatka podijelila vezana je za tadašnje “plesnjake”, kako su nazivali svoje omiljene glazbene zabave.

– U Virovitici šezdesetih godina prošlog stoljeća isticale su se dvije najpoznatije rock grupe, ‘Ambrele’ i ‘Bezimeni’, u kojima su svirali naši vršnjaci. Jednom prilikom, kako bi nas impresionirali, članovi tih bendova nabavili su ‘novi’ razglas za jedan takav događaj. Međutim, već nakon nekoliko taktova glazbe, razglas je ‘krepao’, ostavljajući nas bez zvuka. Ipak, bez obzira na taj neplanirani prekid, odlučili smo nastaviti svirati ‘na suho’. Taj trenutak nije umanjio ljepotu događaja jer tada smo živjeli jednostavnije i opuštenije, bez pretjeranih prohtjeva. Ne kažem da i nas vrijeme nije pokvarilo, ali kada se prisjećamo tih dana, bili smo ‘pravi’ – zaključila je Vlatka. Za kraj je svim svojim kolegama poželjela dobro zdravlje i sreću te izrazila nadu da će se ponovno vidjeti na 60. godišnjici mature, ako ne i prije. 

(icv.hr, bs, Foto: T. Szabo i B. Sokele)