U virovitičkom naselju Sveti Đurađ živi jedan zanimljiv ljubimac o kojemu sanja gotovo svako dijete. Ime mu je Dorat, ima četiri noge, a iako ga svi obožavaju, u kuću ne ulazi ni u ludilu. Riječ je o malom kopitaru, poniju, koji je svoje mjesto pod suncem pronašao u obitelji Ćavarušić. Kako nam kaže njegov vlasnik Ivan, prvu priliku koja im se pružila za njegovo nabavljanje uspjeli su iskoristiti. I nisu požalili!
– Razmišljali smo o poniju već neko vrijeme, a prije nekoliko tjedana tu smo si želju i ispunili. Pronašli smo čovjeka koji uzgaja ponije i koji je nekoliko njih planirao prodati. Stupili smo s njim u kontakt, došli ih vidjeti i vrlo brzo smo se odlučili da se jedan od njih vraća s nama. Iskreno, dvoumili smo se zapravo hoćemo li uzeti samo jednog ili možda dva, da si međusobno prave društvo, no zbog ograničenog prostora s nama je pošao samo Dorat – započeo je Ivan naš razgovor, dodavši da je poni bio najveća želja strica Mirka, koji mu je i nadjenuo ime prema konju kojeg je imao u mladosti.
UŽIVA U MAŽENJU I POSLASTICAMA
Kako nam je kazao, Dorat se odlično uklopio u novu okolinu. A kako i ne bi – brige i ljubavi koja mu se svakodnevno pruža ne manjka mu. Posebno se razveseli kada je vrijeme za hranu, jer osim trave, sijena i zobi, za njega se uvijek nađe neka poslastica.
– Iako je zima, snijega nema puno i uglavnom ga pustimo na livadu gdje se hrani travom. Kada vremenske prilike nisu povoljne, osim trave hranimo ga sijenom i zobi, dva do tri puta na dan. Osim toga, pije i velike količine vode. Posebno voli poslastice – jabuke i mrkve, no na meniju mu se ponekad nađe i celer, pa čak i banane i naranče – kaže Ivan, a otkrio nam je i na koji način vode brigu o njemu.
– Budući da ima deblju grivu, rep i dlake, treba mu malo više njege nego što je to uobičajeno kod “običnih” konja, tako da ga otac i ja četkamo gotovo svakoga dana. Isto tako, svakodnevno ga čistimo od prljavštine koju nakupi na livadi, a jednom mjesečno potrebno mu je očistiti i kopita. Iako je kod nas kratko, to smo već obavili nekoliko puta – rekao je.
Dorat je, očekivano, najviše zanimanja izazvao kod najmlađih članova obitelji.
SUPUTNIK NA DUGE STAZE
– Klincima je posebno zanimljiv. Čim ga vide, prvo što pitaju je mogu li ga jahati. Naravno da im ispunimo tu želju jer Dorat je i na to naučen, ali to vrijedi samo za one najmlađe – dodaje Ivan kroz smijeh i nastavlja da Dorat voli biti okružen ljudima, baš kao što i oni vole biti u njegovoj blizini.
– Iako nije poput psa ili mačke koji vrijeme s ljudima provode u kući, smatram da nismo pogriješili što smo za ljubimca uzeli baš Dorata. Osigurali smo mu njegov prostor, tako da i on ima svoj dom kod nas. Budući da se ljudi izuzetno vežu za svoje životinje, a životni vijek ponija je oko 30 godina, smatram da su oni idealan izbor jer je pred nama dugi niz godina u kojima ćemo zajedno uživati – zaključio je Ivan.
I uistinu, kada se sve tako posloži, moramo se složiti s njim. Osim što su “neobični’” ljubimci, oni su dobri, zabavni i pametni. Kako nam kažu u obitelji Ćavarušić, tko Dorata jednom upozna, pronaći će prijatelja za dobar dio svoga života.
(www.icv.hr, mr)
