Strah od urušavanja pogotovo kad tlo stalno podrhtava u svima nama je duboko usađen. Ipak, ako u svojim zidovima i stropovima imate solidnu željeznu armaturu koja je morala biti ugrađena, ne bojte se.
Taj se zid neće ni srušiti ni urušit. Tvrde to stručnjaci, statičari i građevinci koji su Ivanu Skorinu za RTL Direkt zorno pokazali kako se treba, a kako ne treba graditi.
Dva voditelja gradilišta, jednog projektanta i jednog doktora znanosti s građevinskog fakulteta pitali su isto pitanje: Hoće li potres srušiti zgradu sagrađenu u posljednjih 50 godina?
Mirko Perić koji je voditelj projekta je rekao da se neće srušiti. Voditelj gradilišta Vinko Kovačević je rekao kako će ona podnijeti djelovanje potresa, dok je predsjednik Udruženja tehničkog projektiranja HGK Ivan Markić rekao kako se neće srušiti. Ivan Duvnjak s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu također smatra da se neće srušiti.
Naravno svi sugovornici dodaju istu rečenicu: “Ako je zgrada građena po propisima.”
O čemu se ustvari radi?
Nakon velikog potresa u Skopju 1963. uvedeni su propisi prema kojima su armirani betonski zidovi postali obvezni. Nakon potresa 1969-e u Banja Luci uvedeni su još stroži propisi, sve se gradilo da izdrži najmanje potres od 7 po rihteru, a 1998. preuzeli smo eurokod standard, gradnja da se izdrži potres od 9 po rihteru.
Kad se treslo tlo prošli tjedan, treslo se i ovo gradilište kraj Zagreba, ali građevniari, barem nas tako uvjeravaju u takvim prilikama najmanje paničare. Jer čelik armature upija snagu potresa.
Perić kaže kako čelik preuzima sve sile otpornosti koja je dozvoljena da se ne bi srušila konstrukcija te kako se ciljano ljulja, ali kako i preuzima opterećenje.
Uz armaturu drugi stup sigurnosti su temelji
Kovačević objašnjava kako su temelji jako bitni: “Ali je jako bitno da su ti temljei povezani da u vrijeme rada tla ne dođe do razmicanja. U ovom slučaju koncepcija je da zidovi u jezgri dizala i stubišta služe kao ti elemtni koji love sile i svojom krutošću vraćaju je u tlo.”
Markić kaže kako nije problem gradnja, nego krajnje korištenje tih zgrada.
Drugim riječima ništa od cijele protupotresne građevinske priče ako prešutno pustite susjedu s drugog kata da sruši nosivi zid dok si spaja dnevni boravak i kuhinju ili ako frizer u prizemlju nikome ne prijavi povećanje salona.
Duvnjak objašnjava što su primjetili na terenima: “Ono što smo mi primjetili na terenu gdje su uklanjani nosivi zidovi za poslovne prostore da se gubilo to opterećenje na koje se potres prenosi stoga ne treba se igrati.”
Markić naglašava da je zato zakonom propisano da se zgrada vizualno pregleda svake godine, a svakih 10 temeljito detaljno gdje se izmjere neke stvari da se vidi je li zgrada još ima svojstva.”
Ali pitanje je li te propise itko dosad provodio. Naši stručnjaci savjetuju građanima i da pri kupovini novog stana bez obzira je li on građen prije 10, 50 ili 100 godina, od prodavača traže potvrde statičara da su sigurni u slučaju potresa.
(rtl.hr)
