Ako ćete ovih dana imati veliko spremanje ormara, nemojte „na prvu“ odbaciti stare traperice, jakne, majicu ili suknju koja vam je dosadila. Uz malo mašte, strpljenja i volje, ove sezone možete od tog starog komada odjeće napraviti krpicu s vlastitim potpisom koju ćete mjesecima, pa i godinama s ponosom nositi na špici.
Poziv je to koji upućuje Petra Valečić koja starim odjevnim predmetima uz pomoć prekrasnih crteža, slika i ilustracija daje novu svrhu. Virovitičanima se predstavila na nedavno održanom Pikniku u dvorištu, gdje je izložila stare traper jakne i platnene torbe koje je oslikala motivima iz crtića, filmova, likova iz bajki i slikovnica, a kako bi sve zainteresirane upoznala s mogućnostima recikliranja odjeće. Odjeću pronalazi na buvljacima i trgovinama rabljenom odjećom.
Petra je inače iz Varaždina, studirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a zatim se prebacila na Tekstilno-tehnološki fakultet u Varaždinu, smjer dizajn obuće. Danas u Virovitici živi sa suprugom Borisom i petogodišnjom kćeri Arijom. Ova neumorna kreativka krenula je prvo s izradom nakita i slika za dječje sobe, a onda se dogodio „klik“, kaže, kad je tijekom jedne kupovine u second hand trgovini vidjela staru traper jaknu.
NOSIVA UMJETNOST
– Već sam prije toga razmišljala kako bi bilo dobro oslikati neki stari komad odjeće, a ta je jakna bila baš to. Prvi motiv bio je Frida, radila sam ju običnim akrilnim bojama, ali s puno detalja. Uživala sam, slikala, baš, onako, za gušt – prisjetila se Petra svog prvog rada. Fotografiju je podijelila na društvenim mrežama, a zatim su uslijedili pozivi. Brojni prijatelji, poznanici, ali i nepoznati pratitelji poželjeli su nositi prekrasne, njenom rukom oslikane komade odjeće.
Danas oslikava i hlače, kratke hlačice, suknje, torbice od trapera… Svaki komad odjeće pomno bira, kao i detalj crteža ili slike. Nekad je to prikaz preko cijelih „leđa“ jakne, poput motiva životinja, scena iz filma, crtića, a nekad samo minijatura, sličica na npr. džepu traperica, dijelu nogavice ili rukava, s mnoštvom detalja koji oduzimaju dah. Iako je isprva radila s akrilnim bojama, prešla je na one specijalizirane za tekstil, kako bi svi oni koji požele dugo vremena nositi svoju jaknu s potpisom istu mogli i održavati kako treba.
– Zaista sam puno eksperimentirala s bojama kako bih postigla da odjevni predmet bude moguće i održavati, da ljudi s tom oslikanom jaknom ili torbom mogu npr. i na kišu, da ih mogu oprati i očistiti. Danas koristim specijalizirane boje za tekstil pa se odjeća i modni dodatci mogu prati u perilici rublja na niskim temperaturama, odnosno ručno kod osjetljivijih tkanina. Crteži i slike i nakon toga ostaju postojani, ne bi trebali gubiti na kvaliteti i detaljima – ističe naša sugovornica.
Uz crteže likova iz filmova, na „nosivoj“ umjetnosti na odjeći koju oslikava našli su se tako i portreti djece i odraslih, crteži ljubimaca koje su članovi obitelji poželjeli imati na jakni ili hlačama. Netko želi motivirajući citat ili poruku. Petra pomno osluškuje ideje i želje osoba koje joj se javljaju s vlastitim idejama koje potom rukom, kistom, bojama pretvara u sliku na komadu tekstila. U planu joj je uskoro otvoriti i obrt, kako bi od ovog hobija, kaže, mogla i živjeti u budućnosti.
RECIKLIRANJE KAO ŽIVOTNI STIL
Do tada, želi promicati recikliranje kao nov i koristan pogled na odjeću. Drago joj je što se ljudi oduševe kad vide što se sve može napraviti od starog komada tkanine. Rado će svakome udijeliti savjet kako uopće početi, koje boje odabrati, koja je vrsta tekstila pogodna za oslikavanje… Ali i brojne druge savjete kako ne baciti staru stvar iz kućanstva, već je pogledati u novom svjetlu i dati joj novu svrhu.
– Cilj ovoga što radim je da stvari, bilo da je riječ o odjeći, obući, svakodnevnim uporabnim predmetima, cirkuliraju. Da ne kupujemo uvijek sve više, novo, već da se ono što već imamo ponovno iskoristi. Iskreno, ne znam kad sam posljednji put kupila paletu za miješanje boja – koristim plastične poklopce kojih uvijek imamo doma od jogurta, sladoleda… Od stare Arijine haljinice napravila sam luster. Sad obnavljamo kuću. Naš najskuplji komad pokućstva platili smo oko 200-300 kuna. Sve kupujemo preko oglasnika, rabljeno, od vitrina, polica, stolova. Sve sami kasnije restauriramo, bojimo, ukrašavamo. Jako puno novca uštedimo tako, a usput ostavimo trag na našem ‘novom’ pokućstvu. Puno se ideja može pronaći na internetu, pogotovo kako i djecu uključiti u taj kreativni rad pa onda sve ima još većeg smisla, jer to postaje naša obiteljska priča – sa smiješkom kaže Petra koja ističe kako je njihov život sve više usmjeren na takav stil, recikliranja i čuvanja okoliša otkako su postali roditelji.
Petra je vegetarijanka, i mala Arija ide tim stopama, a u obitelji se puno razgovara o potrošačkom mentalitetu. Valečići stoga traže alternative koje su i po okoliš, a posljedično i novčanik, povoljnije. Naša sugovornica ističe kako je to put kojim svako može poći, a osim što je koristan, omogućuje da u njemu sam ili s dragim ljudima pritom i uživa, otkrivajući nove mogućnosti i prilike.
(www.icv.hr, mlo, Foto: M. Lovrenc, privatni arhiv, Jelena Varga)
