Čak 52 osuđena silovatelja djece, “pipkača”, vrebača, promatrača i snimatelja dječje pornografije zamijenila su u posljednje tri godine svoje zatvorske kazne radom za opće dobro! A 43 “nova” pedofila, koja su pravomoćnu sudsku presudu dobili u posljednje dvije godine, također će svoju kaznu umjesto u zatvoru odraditi košnjom trave ili fotokopiranjem u nekoj ustanovi!
Pokazuju to podatci Ministarstva pravosuđa i uprave, koje nam je za potrebe našeg serijala istraživačkih priča o pedofiliji u društvu odgovorio na upit o tretmanu počinitelja spolnih kaznenih djela na štetu djece nakon pravomoćne sudske presude, kao i aktualno izvješće Pravobraniteljice za djecu za 2021. godinu.
Informacije valja naglasiti u svjetlu posljednjeg novinarskog otkrića, kako je u jednom mjestu u Slavoniji osuđeni pedofil odradio svoj dug društvu u udruzi koja okuplja djecu s teškoćama u razvoju, a koja je alarmirala cijelu Hrvatsku.
Problem je to na koji smo već ukazivali u našem serijalu.
Ilustracija: pixabay.comKAZNENI SUSTAV: “NEMAJU DOTICAJA S DJECOM”
Od 1. siječnja 2019. pa sve do kraja lipnja ove godine, rad za opće dobro odradila su ukupno 52 počinitelja navedenih kaznenih djela, kažu iz Ministarstva. Pritom naglašavaju kako osuđeni seksualni delikventi na štetu djeteta “ne dolaze u doticaj s djecom”.
-Pravne osobe s kojima probacijska služba surađuje, načelno su upoznate s osnovnim obilježjima osuđenika koji im se upućuju u rad. Osuđenici koji su počinitelji seksualnih kaznenih djela izvršavali su rad za opće dobro u pravnim osobama u kojima nemaju doticaja s djecom. Probacijski uredi sklapaju ugovore s ustanovama, tijelima javne vlasti i drugim pravnim osobama za izvršavanje rada za opće dobro skladno članku 26. stavku 4. Zakona o probaciji – stoji u odgovoru na naš upit.
RADE U POSLOVIMA OD INTERESA ZA LOKALNU ZAJEDNICU
Objašnjavaju i kako pravne osobe i tijela javne vlasti u kojima počinitelji izvršavaju rad za opće dobro, “svojom djelatnošću obuhvaćaju poslove humanitarnog, ekološkog i komunalnog značenja kao i druge poslove od općeg nacionalnog interesa i interesa za lokalnu zajednicu.”
Valja napomenuti kako su na popisu pravnih osoba i ustanove u kojima nužno neće doći do doticaja s djecom, ali će osuđeni pedofil biti u mogućnosti odraditi “kaznu” u njihovoj blizini. Sam popis pravnih osoba moguće je vidjeti ovdje.
Npr. jedna općina, koja u svojoj nadležnosti ima i školu, vrtić, nogometni ili neki drugi sportski klub, dječju igraonicu i kulturno-umjetničko društvo, može odlučiti da će osobu koja joj dolazi na probacijski rad uputiti na održavanje učionice i mjesnog doma. Može ga poslati da popravlja dječje ljuljačke na igralištu ili pak obitelji koja siromašno živi i ima petero male djece da na kućni prag dostavi hranu ili odjeću! Sve su to situacije, moramo priznati, u kojima se osuđeni pedofil može naći “oči u oči” s potencijalnom žrtvom.
I dok su odgojno-obrazovne ustanove više-manje upoznate s vrstom kaznenog djela za koje im osuđenici dolaze na probacijski rad, još je uvijek velika “siva zona” među udrugama, dobrovoljnim društvima i ustanovama koje se nalaze na popisu probacijskih ureda, a koje neće moći provjeriti dolazi li im u kolektiv osuđeni seksualni predator djece.
“VJERUJEMO PROBACIJSKOM UREDU”
-Polazimo od pretpostavke da je nadležni probacijski ured za nas procijenio tko je odgovarajuća osoba koja nam dolazi na rad za opće dobro, odnosno da znaju kako nam ne smiju poslati osuđenog pedofila jer nam je, između ostalog, jedna od djelatnosti i rad s djecom – kaže nam ravnatelj jedne od organizacija s područja Virovitičko-podravske županije, a koja se bavi humanitarnim radom i koja je na popisu nadležnog probacijskog ureda. Je li kod njih u ove dvije godine, od oko 20 osoba koje su odradile dug društvu i osuđeni pedofil, on ne može znati. Vjeruje da – nije.
Pri radu za opće dobro pravni subjekt osuđenog pedofila može poslati npr. da popravi dječje igralište, ilustracija: pixabay.com-Mi kao udruga, društvo, klub ili organizacija polazimo od povjerenja da će nadležni probacijski ured sam procijeniti tko nam dolazi na rad za opće dobro, budući da znaju što nam je nadležnost i čime se bavimo. Mi smo inače orijentirani na humanitarni rad – pomažemo i djeci i mladima, starijima, neke potrepštine im dovozimo na kućni prag, kosimo travu, održavamo površine, držimo edukacije, dostavljamo obroke, a bavimo se i prijevozom bolesnih osoba – ističe naš sugovornik.
“DOBIVAMO IME, PREZIME I BROJ SATI KOJE MORA ODRADITI”
Ističe kako jako dobro surađuju s probacijskim uredom, ali da ne znaju ništa o vrsti i težini kaznenog djela vezanih uz osobe koje kod njih odrađuju rad za opće dobro.
-Dobivamo rješenje Ureda za probaciju na kojem se nalazi ime, prezime, sudska presuda pod šifrom predmeta te broj sati koje osoba mora odraditi. Sustav nam ne daje podatke o njihovoj kazni, već od nas samo traži da im osiguramo posao, da odrade sate zamijenjene za kaznu zatvora – objašnjava.
Osuđenici koji su ovdje na probacijskom radu osobe su različite životne dobi (od onih koji su tek postali punoljetni, pa do ljudi pred mirovinom). Sud im je, ovisno o težini djela dodijelio različit broj radnih sati: od 200 do 700. Neki svoju kaznu odrade za par mjeseci, nekima će trebati gotovo godinu dana.
Što onda rade, pitamo? Dolaze li u kontakt s korisnicima? Odgovor je – dakako.
Komunalni poslovi dio su odrađivanja “duga” društvu u radu za opće dobro, ilustracija: pixabay.com“NE MOŽEMO IH ‘NATJERATI’ DA SVOJU KAZNU ODRADE”
Na upit jesu li dosad imali problema s osuđenicima ili kritika od strane korisnika, ističu kako nisu. No, kao pravni subjekt imaju drugi problem – ne mogu, kaže naš sugovornik, ‘natjerati’ osobu koja je zamijenila kaznu zatvora radom za opće dobro da taj dug društvu do kraja i vrati.
-U ovom trenu mi ne možemo natjerati osobu koja odrađuje rad za opće dobro da svoju obavezu izvrši, ako odluči da neće. Ne možemo je, da tako kažemo, ‘natjerati’ da dođe i odradi svih osam sati dnevno, ili koliko već dnevno treba, sukladno rješenju koje ima. Ako ne dolazi na posao, ako ne radi što treba, ako ne ispunjava obavezu, možemo je samo prijaviti nadležnom probacijskom uredu. Onda on pokreće postupak, što opet odgađa izvršenje kazne i poslovne obveze. To nam je veliki problem, iako mislim da nismo jedini – ističu u ovoj organizaciji čije ćemo ime, budući da im je djelatnost i rad s djecom, radi zaštite sačuvati u redakciji.
foto: dijete.hrPRAVOBRANITELJICA ZA DJECU: OVAKAV MODEL KAŽNJAVANJA NEMA SMISLA
Sam rad za opće dobro, u slučaju osuđenih seksualnih predatora djece nešto je čemu se godinama ozbiljno protive stručnjaci koji rade s djecom.
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević godinama upozorava da takav model “kažnjavanja” osuđenih seksualnih zlostavljača djece nema smisla. MPU je dosad odbacio svaki njihov prijedlog da se prilikom donošenja izmjena Kaznenog zakona zabrani izricanje rada za opće dobro kao njihove kazne.
– Upoznati smo sa situacijama u kojima se počinitelji kaznenih djela, koji svoju sankciju ili njezin preostali dio izvršavaju na slobodi ili su u praćenju probacijske službe zbog izrečenih posebnih obveza, sigurnosnih mjera ili zaštitnog nadzora, a u cilju njihove resocijalizacije, upućuju u udruge čiji su korisnici upravo djeca.
Odradili bi tako svoj dug društvu, ironično, npr. u udruzi koja ima terapijsko jahanje za djecu ili se bavi tečajevima plivanja za djecu i slično – o gotovo apsurdnoj situaciji u hrvatskom društvu govori pravobraniteljica.
– Svjesni smo problema s kojima se suočava Uprava za zatvorski sustav i probaciju u pronalaženju pravnih osoba koje bi bile voljne primiti osuđenike. No, sigurnost i zaštita djece moraju biti prioritet – upozorava.
Apelira na probacijske službe da pomno provode provjeru djelatnosti pravnih osoba s kojima surađuju u izvršavanju rada za opće dobro. Cilj je svesti rizik na najmanju moguću mjeru, zaključuje, pa ističe kako bi sudovi trebali odabrati druge zakonske mogućnosti koje su im na raspolaganju kod donošenja presude seksualnim predatorima djece. (www.icv.hr, Marija Lovrenc, foto: ilustracija, pixabay.com, dijete.hr)
Članak je objavljen u okviru programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije u serijalu: “Pedofilija – bolest društva koja raste, a lijek se ne nazire” .
