U virovitičkoj Općoj bolnici danas (četvrtak) je na Odjelu za nefrologiju i hemodijalizu svečano obilježen Svjetski dan bubrega. Provodi se svake godine,  drugoga četvrtka u ožujku pod različitim sloganom kojim se želi naglasiti jedan od mnogih aspekata u brizi za zdravlje bubrega. Ove, sedamnaeste godine obilježavanja, tema Svjetskog dana bubrega je “Zdravlje bubrega za sve – Znanjem do bolje skrbi za bubrežne bolesnike”.

Svjetski dan bubrega prilika je da javnost razvije svijest o ovoj ‘podmukloj’ i učestaloj bolesti, koja uzima sve više maha i od koje obolijevaju i osobe u dvadesetim godinama. Podatci govore kako će jedna od deset osoba u društvu razviti kroničnu bubrežnu bolest, kao i to da osam od 10 pacijenata doživi srčani ili moždani udar. Tek jedan od pet oboljelih doživjet će poznu dob s ovom bolesti. Jasnih simptoma nema, a u velikom riziku su oboljeli od hipertenzije i dijabetesa.

ŽIVOTNO VAŽNA USLUGA 

U povodu obilježavanja Odjel je na poseban način dočekao učenike četvrtih razreda Tehničke škole u Virovitici, koji pohađaju smjer medicinska sestra/tehničar, kako bi se po prvi puta upoznali s radom s dijaliziranim pacijentima i saznali više o specifičnostima ovog odjela. Odjel su posjetili i bivši pacijenti, a koji su zahvaljujući transplantaciji, dobili priliku za novo životno poglavlje.  

Ravnatelj bolnice Dinko Blažević naglasio je važnost odjela dijalize u bolnicama, a koji pacijentima osiguravaju životno neophodnu uslugu.

-Ovaj nam je odjel iznimno važan i posljednjih pet godina kontinuirano ulažemo u njegovu opremu i razvoj. Izdvojio bih cijelo novo postrojenje za reverznu osmozu, kao i kontinuirano zanavljanje aparata za dijalizu, a kojima osiguravamo veću kvalitetu usluge našim pacijentima. Svjetski dan bubrega prilika je da još više razvijemo svijest o ovoj ‘podmukloj bolesti’, budući da će jedna od 10 odraslih osoba razviti kroničnu bolest bubrega, a jasnih simptoma koji bi ukazivali na nju nema.

Želimo ukazati na preventivu i ranu dijagnostiku bolesti, kako bi se izbjegle komplikacije, kao i ovisnost o aparatu za dijalizu, koji je mnogim našim pacijentima svakodnevnica jer nemaju alternativu – upozorio je D. Blažević.

Na Odjelu se liječi 41 pacijent s područja cijele Virovitičko-podravske županije. Za njih šest dana u tjednu brinu tri specijalista i 15 medicinskih sestara. Budući da su neki pacijenti do kraja života vezani uz uređaj, a na odjelu provode po četiri sata tri puta tjedno, na odjelu se stvorila prava obiteljska atmosfera.

Pomoćnica ravnatelja OB Virovitica Lidija Knapić izrazila je zadovoljstvo što su po prvi put Odjel danas prošle i generacije učenika medicinskog smjera te izrazila nadu da će neki od mladih kolega poželjeti nakon škole raditi upravo s dijaliziranim pacijentima.  

UPOZNAVANJE S ODJELOM 

-Nažalost, o hemodijalizi se ne uči puno u srednjoj školi, kao ni na fakultetu, pa smo danas upriličili jedan posjet kako bi se učenici pobliže upoznali s ovim specifičnim radilištem. Vjerujem da su stekli opći uvid u rad odjela, viziju, ali i osjetili atmosferu koja je bliska onoj obiteljskoj  – rekla je s. Lidija Knapić.

Riječ je o odjelu na kojem, zbog imunokompromitiranih pacijenata, vladaju posebni uvjeti rada, a za koje se treba dodatno educirati. Detaljan uvid u rad odjela mladim kolegama je dao Matija Matoković, prvostupnik sestrinstva, koji je više riječi rekao o samim aparatima, „suhoj težini“, uključenju i isključenju, prehrani i stilu života kod pacijenata, ali i informacije vezane uz tehnički aspekt posla vezan uz uređaje.  

Inače, medicinske sestre i tehničari koji žele raditi na odjelu hemodijalize trebaju proći najmanje šest mjeseci edukacije. Ako žele samostalno raditi s pacijentima, trebaju se educirati između tri i pet godina, objašnjava Emica Kovačević, glavna sestra Odjela.

-Danas naš odjel ima dovoljan broj sestara koje se mogu kvalitetno posvetiti svakom pacijentu. Zato ovom prilikom zahvaljujem vodstvu bolnice jer su prepoznali važnost ovog odjela za naše pacijente, od kojih su neki s nama i više od 20 godina – kaže E. Kovačević.

OSAM OD DESET PACIJENATA DOŽIVI MOŽDANI ILI SRČANI UDAR 

Voditelj Odjela, specijalist dr. Mario Šafer, za pacijente skrbi sa kolegicama specijalisticama dr. Gordanom Kotur i dr. Dijanom Špeh Koleno, kao i  specijalizanticom dr. Sandrom Manojlović. Upozorava kako je nužno poručiti da je kronična bubrežna bolest asimptomatska, neprepoznata, nedijagnosticirana te da pacijenti nisu uopće svjesni da je nose.

-Pacijenti koju dođu nama na hemodijalizu je ona manjina pacijenata sa kroničnom bubrežnom bolesti i možemo reći kako su oni ti koji su imali sreće. Transplantacija je najbolja metoda nadomještanja bubrežne funkcije s kojom bi svi pacijenti sa kroničnom bubrežnom bolesti koji razvijaju terminalni stadij trebali težiti i željeti ju. Nažalost, tek jedan od pet pacijenata sa kroničnom bubrežnom bolesti doživi završni stadij ove bolesti; većina umire od različitih neželjenih kardiovaskularnih događaja, ponajprije srčanog i moždanog udara – kaže dr. Šafer koji je danas upozorio na važnost ranog otkrivanja bolesti.

OTKRIVA SE OBIČNIM “VAĐENJEM” KRVI 

Kaže kako je dijagnosticiranje jednostavno – potrebno je samo izvaditi krv, odnosno, krenuti od primarne zdravstvene zaštite.

-Već se na osnovi jednog vađenja krvi, gdje se određuje koncentracija kreatinina u serumu i gdje se može odrediti glomerularna filtracija kao mjera funkcije bubrega, može vidjeti je li osoba u riziku ili je već razvila bolest. Druga pretraga je iz urina, gdje se određuje koncentracija alumina u urinu, a koja također pripada domeni primarne zdravstvene zaštite.

Osobi kod koje je primijećen rizik ili početak bolesti, kao i kod onih koja je već razvila bolest, treba osvijestiti ozbiljnost stanja: uputiti na nužnu promjenu životnih navika, liječenje i aktivan način života, kako bi se usporilo napredovanje kronične bolesti i smanjili daljnji rizici za nastanak neželjenih događaja – iz iskustva kaže dr. Šafer. 

SMANJITI SOL, POVEĆATI FIZIČKU AKTIVNOST 

Simptomi se najčešće pojavljuju kada je bolest uznapredovala; mučnine, povraćanje, svrbež kože, grčevi, malaksalost, slabost… 

Prva stvar koju već danas možemo napraviti, uz zatražiti vađenje krvi, je smanjiti količinu soli u prehrani, osobito skrivenih soli koje se nalaze u suhomesnatim proizvodima, prerađenoj hrani, pa i kruhu i pecivima. Ujedno, kao jedna od najdebljih nacija u Europi, većina građana Hrvatske je u riziku da razvije kroničnu bubrežnu bolest, a koja se veže i uz prekomjernu tjelesnu težinu. Kretanje i aktivan život su dakle preporuke stručnjaka kojima se može voditi kvalitetnija briga o tom malom, ali životno važnom organu – bubregu. 

Sve to mogli su danas čuti učenici Tehničke škole, koji su s odjela otišli puni dojmova. 

-Drago nam je kao grupi, odnosno, kao kolektivu što smo dobili priliku sudjelovati na ovakvom predavanju i steknemo novo iskustvo. Dijaliza je vrlo važna za život, znamo koliko su bubrezi važni, odnosno da su jedni od najvažnijih organa, a danas smo vidjeli njihov značaj za pacijente koji su ih zbog bolesti izgubili. Ovo nam je prvi put da smo na Odjelu hemodijalize i zaista nam je bilo posebno iskustvo – kaže Lana Poljak. 

Jedan od pacijenata na Odjelu je Slobodan Petković (48) iz Virovitice. Bolest mu je dijagnosticirana prije devet godina, nakon što je doživio tešku prometnu nesreću kao vozač kamiona. – Bubrezi su mi bili potpuno ‘zdrobljeni’, no radili su. U godinu dana prošao sam 29 operacija, prošao sam svašta i polako se oporavljao, a onda mi se nakon tri godine pojavio dijabetes, problemi sa gušteračom i bubrezi su mi počeli otkazivati. Nisam osjetio ništa od simptoma u to vrijeme.

Tek kad sam izvadio krv, doktorica se zabrinula jer je kreatinin bio veći od 300. U međuvremenu sam došao u Hrvatsku, baš kod dr. Šafera koji mi je spasio život, ali u prvoj fazi nisam ga htio slušati i krenuti na dijalizu, bojao sam se, pa sam prvo tražio prirodne lijekove i neke druge metode liječenja, ali nisu pomogli. 

Na kraju sam morao na dijalizu. Moram reći kako se ona znatno razlikuje u Njemačkoj i ovdje. U Njemačkoj na aparat spajaju liječnici, postupak puno duže traje i nema topline i ljudskosti kao u našoj bolnici. Ovdje prije dođemo na red, sestre i tehničari se svakome od nas posebno posvete i ne osjećam se kao da idem u bolnicu, već kao da sam kod kuće.

Vjerujte, mnogi ovo doživljavaju kao da će sutra umrijeti, kada dobiju dijagnozu i jako je važno da imamo potporu i podršku za svako pitanje, strah ili sumnju, a to smo ovdje dobili – ispričao je S. Petković, koji je ujedno i na listi čekanja za organ. 

Dok mu novi bubreg ne omogući da može biti slobodniji u svojoj svakodnevnici, dolazit će tri puta tjedno na Odjel, kako bi aparat umjesto njegovih organa odradio važan posao i tako mu doslovno spašavao život. 

Priče Danijele Domokuš i Dragutina Minaufa, koji su nakon transplantacije bubrega dobili priliku za novi život, donosimo uskoro.  

(www.icv.hr, mlo)