Koja je snaga jedne pjesme, nastala na očaju i potrebi da se nemoćni vrisak pretvori u nešto što će biti poziv za buđenje? Snaga je ogromna, dovoljna da potakne lavinu. Priča je to o pjesmi „Surovi grade“ zagrebačke rock grupe Adastra, koja je od uspješnice posvećene tragično stradalom mladiću Luki Ritzu 2008. godine do danas pokrenula niz humanih i društveno odgovornih akcija, s ciljem da se nasilje među djecom, mladima, ženama, odnosno svim žrtvama zaustavi zauvijek.

Jerko Marić, frontmen grupe Adastra i predvodnik Društva „Zvuk svjetlosti“, preko kojeg održavaju koncerte, radionice po školama, inicijative po domovima za nezbrinutu djecu, surađuju s Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatskim društvom skladatelja, Vladom i brojnim drugima, gostovao je u našem studiju i podijelio s nama dio bogatog iskustva u kojem su rock, glazba i želja za pomoći rezultirali promjenama u našem društvu.

Zahvaljujući toj inicijativi, podsjećamo, od kraja 2008. do danas održano je više od 50 prosvjedno-edukativnih koncerata i priredbi protiv nasilja među mladima, uz financijsku potporu gradova domaćina. Gostovali su i u Virovitici.

Pokrenut je humanitarni projekt HRT-a ‘Uz nas niste sami’, potom 2013. godine koncert za beskućnike (na koncertu su uz Adastru sudjelovali Psihomodo pop, Divlje jagode, Aerodrom, Pozdrav Azri ), kao i niz drugih aktivnosti kojima je Jerko Marić i skupina entuzijasta željna pomoći pomaknula granice od glazbe do ljudi i njihovih života.

Adastra je odlučila progovoriti i o obiteljskom nasilju – pjesma „Tanki zid“ možda najbolje opisuje svakodnevnicu koju proživljava tisuće zlostavljanih žena u Hrvatskoj.

Jerko Marić objašnjava kako je ovo prirodna reakcija na ono što se događa u društvu.
-Kad smo kretali u priču o borbi protiv vršnjačkog nasilja, pokretač je svakako bila tragična smrt Luke Ritza. Nisam mogao biti miran na činjenicu da se šest mjeseci nije znalo tko je počinitelj. Ta šutnja mi je bila strašna. Šutnja o istrazi, šutnja o drugim slučajevima u toj mračnoj godini.

PROTIV ŠUTNJE

Šuti policija, prijatelji, poznanici, kvartovi, gradovi naši šute. Stradao je skoro cijeli jedan razred samo od vršnjačkog nasilja, ako ćemo gledati brojke u tom periodu. Nisam htio da ta djeca, ti mladi, te njihove strašne smrti budu samo broj u statistici. Da okrećemo glavu od ovog problema.

Želio sam da sve što su prošli netko čuje. Da razmisli što ako se to dogodi meni ili mojima? Hoćemo li i dalje šutjeti? Htjeli smo da svi ti mladi kojih više nema postanu simbol borbe za one koji su ostali, da se njihova situacija nikome više ne ponovi – ispričao je frontmen Adastre koja je s hitom „Surovi grade“ na neki način otvorila „Pandorinu kutiju“ u hrvatskom društvu.

Počelo se glasnije pričati o slučajevima koji su dosad ostajali u domeni škola, obitelji i domova. Djeca i mladi, kroz ustanove i osobni angažman, progovorili su o tome da su žrtve od strane svojih vršnjaka, da je to problem koji ima svaka sredina u Hrvatskoj, neovisno o broju stanovnika, razvijenosti i standardu.

-Djeca su se na neki način, kad smo otvorili temu, osjećala izgubljeno, uplašeno, nezaštićeno. Bili su svjesni problema. Vide ga, osjećaju njegove posljedice, ali kao da nije bilo rješenja. Kao da nije bilo autoriteta kojem su mogli vjerovati. Sustav kao da se nije snalazio u tom trenu, pa smo mi kroz glazbu odlučili progovoriti o onome što može donijeti promjenu: nasilje nije rješenje, nikada. Za njega nema opravdanja.

U mladima smo kroz glazbu htjeli potaknuti empatiju, ali i reakciju da prijave nasilje, da ga se ne boje, već se i sami pokrenu u borbi. Radionice i druženja koje smo održavali po školama i gradovima, akcije poput „Budi čovjek“ imale su za cilj mladima ponuditi alternativu; kreativnost umjesto izgubljenosti, nasilja, mržnje. Dali smo im priliku da vide svoje dobre strane, a potom i u drugima, da otkrijemo što nas povezuje, a ne razdvaja – priča Marić i koristi jedan dirljiv slučaj iz maloljetničkog doma.

Prvo, kaže kako smatra da dok su se diljem Hrvatske održavali koncerti i aktivnosti na kojima su uz njih sudjelovali i drugi izvođači i gdje su svi bili ujedinjeni u borbi protiv nasilja među mladima, mladi bili zaštićeniji i mirniji. Poslana je poruka da “nije svejedno” što se događa i kome.

Postojala je svjesnost da je nasilje neprihvatljivo i ulogu „miritelja“, „čuvara“, preuzeli su mnogi vršnjaci, škole, ustanove. Svima je bilo stalo da se nasilje prekine, a djeca rade na alternativi – verzijama boljih sebe.

„NIKAD MI NITKO NIJE PLJESKAO U ŽIVOTU“

Da su glazba i podrška nešto što može promijeniti odnos mladog čovjeka prema samome sebi, a onda i svijetu oko sebe, a to je iznimno važno u formativnim godinama, Marić i ekipa osjetili su za vrijeme jednog projekta u domu za maloljetnike. Kako kaže, odučili su djeci koja su puno prošla u životu, neki i nasilje, kriminal, zlostavljanje, prići na drugačiji način.

-Odlučili smo im dati dosta vremena, da se pripreme za inačicu Supertalenta. Trebali su pripremiti neku točku koju će žiri ocjenjivati. Taj dan, kad su nastupali, dvorana je bila puna. Gledali su roditelji, obitelji, prijatelji, djelatnici škola, ustanova. Nakon nastupa, došla mi je jedna djevojka koju život nije mazio. Prošla je zaista svašta. Rekla je: hvala vam. Nikad mi nitko u životu nije pljeskao zbog ničega.

Saznali smo da, dok su trajale pripreme za taj dan, mjesecima nije bilo nasilja među njima. Umjesto na svoje „etikete“ koje im je dalo društvo, nesređeni životi i obitelji iz kojih dolaze, orijentirali su se na nešto dobro. Surađivali su umjesto da budu destruktivni.

Pomagali su si, umjesto da svatko „grabi“ i gleda sebe. Tog ću se primjera sjećati uvijek. Iz dva razloga: nikad ne znamo koliko će neka sitnica biti velika i važna drugima. I da moramo uvijek činiti sve za djecu, mlade, nezaštićene, svaki u svom prostoru i mogućnostima – smatra Marić.

„REGRUTIRATI“ INFULENCERE ZA VAŽNA PITANJA

Iskustvo višegodišnjeg bliskog rada s mladima otvorilo mu je, kaže, oči i za način na koji ih treba gledati. Kako im prići. Naučilo ih je kako slušati mlade i čuti što zapravo doživljavaju, trebaju i žele.

-Nećete ništa postići predavanjem u kojem ćete dovesti mlade u jednu prostoriju, govoriti im o brojkama. Što se smije, što se ne smije. Naše iskustvo naučilo nas je da mladi vole autoritet, pogotovo vršnjački autoritet, kojem vjeruju i u kome su prepoznali neke važne vrijednosti.

Kada smo pokretali cijelu priču, mi i drugi koji su sudjelovali u aktivnostima smo bili taj netko koga su slušali. Najavili bismo par mjeseci prije da dolazimo u neki grad, bendovi su se počeli okupljati, vježbati za koncert, svi su nešto radili. Poticali smo ih tako da istražuju svoje talente i mogućnosti kroz glazbu.

Mladi danas prate influencere, oni su njihov „autoritet“. Tu vidim priliku – angažirati influencere da oni progovore o svim problemima s kojima se danas djeca i mladi nose. Influenceri su ti koji mogu preko svojih objava mijenjati stavove. Artikulirati jasno: nasilje nije za ljude, ono je za životinje.

Životinje se ubijaju, ljudi žive u civilizaciji, imaju dogovor. Poruke poslane od tih autoriteta mogu doprijeti do mladih jednako kao i preventivni programi. Ali i influencere treba zainteresirati za te teme, a potom i educirati za njih. Hvala svakome tko će se odlučiti na taj korak – ističe naš sugovornik, čija je inicijativa dosad okupila brojne rokere i glazbenike da upravo oni budu taj glas koji će mladima reći: nemoj se tući, to nije cool. To nije prihvatljivo. Imaš drugi izbor.

Posljednjih nekoliko godina situacija je mirnija, odnosno, nema toliko radionica, a i neke teme, koje se javljaju kao novi problemi, još se ne uzimaju dovoljno ozbiljno, da bi se njima sustavno bavilo, upozorava Marić.

Popusti li se angažman oko pitanja nasilja, online zlostavljanja, obiteljskog nasilja, femicida i drugih problema, ako se svi ne aktiviraju da ih riješe – vlast, politika, sustav, institucije, civilno društvo, žrtve će opet ostati nezaštićene, zbunjene, uplašene. Same.

SUSTAVNO RJEŠAVATI PROBLEME, NE AD HOC

Marić se toga pribojava u trenutnoj situaciji, za koju kaže kako borba za žrtvu ne smije stati na jednom „ad hoc“ događaju, prosvjedu ili koncertu, već postati trajan način i put kojim će se mijenjati zakoni, ali i ljudi sami.

Upozorava kako je vršnjačko nasilje dobilo ravnopravan problem – nikad veću samoću djece u Hrvatskoj. Zahvaća sve mlađu populaciju, koja se povlači u sebe, ne komunicira. Ironično, uz neprekidno bombardiranje informacijama, komunikacijom preko društvenih mreža i svih mogućnosti povezivanja s drugima, djeca i mladi su zapravo usamljeniji nego ikad i dolaze do ponora jer se ne znaju nositi s brzinom i količinom informacija i reakcija na njih.

Svaki novi društveni problem poziv je tako za cijelo društvo da uskoči u njegovo rješavanje.

-U ovom trenu u Hrvatskoj prednjače mali gradovi. Oni brzo prepoznaju problem i idu ga rješavati. Većim gradovima, čini se, treba vremena, više volje. Ne sviđa mi se što se na puno razina, pa i onih na kojima se odlučuje o ovim pitanjima, više gleda osobna korist, vlastiti komfor iz kojeg je teško izaći, negoli je volje da se sve ovo o čemu smo pričali počne sustavno rješavati – zaključuje Marić.

Za njega i Adastru, Društvo Zvuk svjetlosti i sve one koji žele promjene i pomoći, nema dileme: spremni su na svaku akciju i poziv. U glazbenom smislu, promovirat će svoj novi album „Tajni prolaz“ koji je već dostupan na svim streaming servisima od početka ovog mjeseca, a u studenom bi trebao izaći i u CD izdanju.

U društvenom smislu, kaže Marić, i dalje pružaju ruku suradnje za sve one koji vjeruju kako glazba, želja za dobrim i osobni angažman mogu puno toga promijeniti na bolje.

(www.icv.hr, mlo, foto: Adastra, Zvuk svjetlosti)