Kada je u studenom prošle godine obitelj Knežević pokrenula stranicu Jakovart i kada je u Horn pubu u Virovitici otvorena njegova prva samostalna izložba od 36 crteža, nitko nije mogao ni zamišljati da će se tada za Jakova, dječaka koji „govori crtežima“ otvoriti cijelo jedno novo poglavlje života.
Moglo bi se reći kako su stranica i izložba pokrenule svojevrsnu lavinu pohvala, nagrada i uspomena koje će Jakov i obitelj pamtiti cijeloga života. Jer, u samo jednoj školskoj godini, Jakov je uporno i precizno, kao što koristi olovku, bojice, flomastere, kojima stvara crteže, nastavio pomicati i vlastite granice, razbijajući pritom svojim pričama kroz crteže brojne predrasude o djeci iz spektra autizma, a što su prepoznali diljem cijele Hrvatske.
Majka Vedrana i otac Josip kažu kako je period od ovih osam intenzivnih mjeseci promijenio njihov život. Jakov je, naime, već u prosincu prošle godine imao promociju svoje slikovnice „Čudesan keks“, koju je ilustrirao na tekst poznatog književnika Božidara Prosenjaka i koja je rasprodana u samo tri mjeseca. Nakon Virovitice, u svom drugom izdanju promovirana je u Karlovcu i Našicama, a potom je otputovala i u Ameriku, u okviru promocije slikovnice “Wow, ovo je Hrvatska”.
BROJNA PRVA MJESTA I PRIZNANJA
-Bio nam je to pozitivan šok, koliko nam se ljudi javilo nakon promocije, koji su Jakovu čestitali i poželjeli mu nove uspjehe. Njemu samom najviša pohvala stigla je od stručnjaka koji su njegove radove ocijenili kvalitetnim, zrelim, u smislu ilustratora. Ako gledamo sve ove nagrade koje je osvojio, možemo reći da su one svojevrstan šlag na tortu onog truda i rada koji je i u ovoj školskoj godini Jakov uložio u sebe i svoj rad.
Jer, on zaista puno radi, bez obzira što ga crtanje i slikanje opušta i što mu je to svojevrsna terapija. Kada ilustrira poseban lik, koji mora udovoljiti određenim kriterijima, kao što je to bila riječ sa slikovnicom, tada govorimo o poslu od nekoliko sati dnevno – ističe mama Vedrana, koja kaže kako je cijela obitelj, porodica, prijatelji, školski kolege, jako ponosni na Jakova.
Uz sate koje je proveo u crtanju, a pri čemu su mu podrška bili mama, tata Josip i brat Roko, uspjehu se raduje i njegova učiteljica Adriana Piljek te njegova pomoćnica u nastavi Željka Sabolić, bez kojih ovih rezultata ne bi bilo.
Svojim radovima Jakov je osvojio prvo mjesto na državnom natječaju „Hrvatska u srcu“, natječaju „Poznajem svoja prava“, OŠ Eugena Kumičića Slatina i DND Slatina, 2. mjesto na KraKon-u za likovni natječaj „Gujedekova šuma čarolija“, 3. mjesto na likovnom natječaju „FaroArt “ pod nazovim „Izvori moje sreće“, na natječaju „Ja superjunak“ Parka znanosti iz Oroslavja njegov rad izabran je u 5 posto najboljih od 3927 prijavljenih.
Jakovljevi radovi predstavljeni su, između ostalog, na drugoj samostalnoj izložbi „Obojeni svijet u Slatini“, likovnoj radionici u Udruzi Vretenac u Slatini, izložbi AUTsajder u Zagrebu koju je organizirao SUZAH HRVATSKA, u školskom listu Vladimir. Radovi su mu pohvaljeni na Sferakonu, 10. Budrovačkoj likovnoj koloniji BuLIK, dok mu je strip izložen na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, na natječaju „Trid, dva, jedan strip je spreman“…
LIKOVI PREPUNI EMOCIJA I POZITIVNIH PORUKA
Njegov talent prepoznala je i lokalna zajednica, pa je Jakov svoj kreativni potpis u vidu ilustracija stavio i na pozivnice za vjenčanje, sakrament sv. Potvrde u jednoj župi. Njegovi likovi prepuni emocija, šarenila i pozitivnih poruka našli su tako svoje mjesto i u tuđim uspomenama, čime je njihova vrijednost još veća. Paralelno sa školskom godinom, Jakovljevi uspjesi za obitelj su bili i posebna životna lekcija, ona nagradna, koja ih je, kaže, učinila i ponosnima i poniznima u isto vrijeme.
-Jakov nas sve godinama uči da za određene stvari trebamo imati samo strpljenja. Malim koracima Jakov je puno napredovao, a kroz te korake nas je učio važno, životno gradivo. Radio je puno i bio je vrijedan. Svladao je školske obaveze, piše, čita, zbraja i oduzima, računa, educira se sam u aplikacijama i digitalnim alatima za crtanje, posvećen je likovima, radnji, idejama koje zapisuje kroz crteže – priča tata Josip, dok mama Vedrana kaže kako im je najvažnije vidjeti Jakova sretnog. Neusporedivo im je vrijeme prije godinu dana i danas.
-Koliko je samo granica pomaknuo u ovom periodu. Svladao je strah i nemir vezan uz javne nastupe, prati koncerte, predstave. On je danas mladi čovjek koji sebe razumije, koji je sebe svjestan, koji se ispriča kada učini nekome nešto nažao, svjestan je prošlosti i budućnosti. O čemu govorim, znat će roditelji djece s teškoćama, osobito onom dijagnozom u okviru koje su nam često znali reći: on ili ona to nikad neće moći. Ali, može! I presretni smo na toj prilici, da su i brojni drugi ljudi vidjeli Jakova kakav jest, njegov talent i sve što može. Podržavat ćemo ga i dalje, a svim drugim roditeljima poručujemo isto, nikada ne odustajte od svog djeteta i njegovih talenata, ma što drugi rekli o tome – kaže mama Vedrana.
O razlici između prošlog ljeta i danas Kneževići će najbolje reći kroz jednu obiteljsku razglednicu: lani, u ovo vrijeme, njihov je dom bio prepun registratora s brojnim crtežima koje su gledali samo oni. U posljednjih par mjeseci crteži sve češće raduju gledatelje diljem Hrvatske, ne nagrađujući samo Jakova za njegov rad, već i razbijajući predrasude o osobama iz spektra autizma. Ono što nisu mogle riječi, uspjeli su Jakovljeva upornost i njegovi likovi puni emocija, pozitivne atmosfere i šarenila na papiru.
Tu činjenicu Kneževići nazivaju neprocjenjivom u ovoj godini koja im je, ovaj put na dobar način, okrenula život naglavačke.
(icv.hr, mlo, foto: ustupljene fotografije)
