Vozač koji je u tolikoj mjeri umoran ili bolestan ili je u takvom psihofizičkom stanju da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti. Ako postupi suprotno, vozač motornog vozila kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1000 do 2000 kuna. Naravno, uz novčanu kaznu tu je i bonus dodatak, jer je lijepo zakonom definirano kako će se vozaču motornog vozila u evidenciju upisati tri negativna prekršajna boda ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za taj prekršaj, piše HAK revija.

Pored toga, policijski službenik zakonom je ovlašten naredbom isključiti iz prometa vozača koji upravlja ili pokuša upravljati vozilom ako je očito da je vozač u takvom psihofizičkom stanju (umor, stres, bolest, da nije sposoban sigurno upravljati vozilom). Nitko ne shvaća da bi takvo isključivanje mnogima spasilo živu glavu. Laže se stoga uvjerljivo i tečno kako je sve u redu i kako se može nastaviti put!

Ne nosi umoran vozač samo svoju glavu u torbi, tu su i putnici u vozilu ali u igri je i vlasnik vozila. Ne dajte ključeve svog vozila umornom čovjeku, spasite jednim odlučnim ne njegovu glavu i svoje financije!

Vlasnik vozila, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi koja je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom. Kazna za takvog vlasnika široke ruke je od 3000 do 7000 kuna.

Moguće su i druge kolateralne žrtve umora vozača. Konkretno suputnici! Ne sjedajte u automobil s vozačem u alkoholiziranom stanju, to vam svi trube! Ne igrajte s takvima ruski rulet! Međutim, ne sjedajte ni u vozilo umornog vozača! Pristajete na loš ishod tim činom! Birajte svoje zdravlje, svoj život, ne zanemarujte utjecaj umora na njegovu vožnju. Pristanak na vožnju s umornim vozačem ima za posljedicu doprinos nastanku vlastite štete! Konkretno, Županijski sud u Rijeci, Gž-2162/05 u odluci od 6. veljače 2008. jasno reče: “Ocijenjeno je da je tužiteljica kao putnik u vozilu pridonijela štetnom događaju u visini od 15%, kad je pristala na vožnju s neispavanim i umornim vozačem koji je bio nesposoban za sigurno upravljanje vozilom”.

Otac tužiteljice kazneno je odgovarao za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, a u činjeničnom se opisu djela jasno navodi kako su uzrok tome bili njegova neispavanost i umor, čime nije bio sposoban za sigurnu vožnju. Tužiteljica u postupku naknade štete, točnije kći, znala je da je otac cijelu noć bio budan jer je to vrijeme provela s njim, pa iako se možda pouzdala u njegovo besprijekorno dugogodišnje vozačko iskustvo i subjektivno smatrala da neprospavana noć ne bi trebala imati utjecaja na sigurno upravljanje vozilom, to je u objektivnom smislu ne opravdava. Sud je stoga posebno u obrazloženju istaknuo kako je: “S obzirom na svoju životnu dob i pretpostavljeno životno iskustvo mogla je i morala znati da umor i neispavanost bitno utječu na psihofizičke sposobnosti ljudi, a što je posebno opasno u prometnim situacijama, kad se od vozača, kako radi vlastite sigurnosti, tako i sigurnosti drugih sudionika prometa, zahtijeva dužna koncentracija i uopće sposobnost da vozilom upravlja na siguran način”. Time što je pristala na vožnju s ocem o čijim je ograničavajućim sposobnostima za sigurnu vožnju objektivno imala saznanja, tužiteljica je pridonijela nastanku štete u visini od 15%.

Nije ovo usamljeni sudski stav. “Naime, vožnja u motornom vozilu kojim upravlja umoran vozač svakako je rizična, te je tužitelj u konkretnom slučaju prihvatio rizik takve vožnje, a s tim u vezi dio svoje štete ima sam snositi. Nije od odlučne važnosti što se štetni događaj dogodio pri kraju vožnje, a ne u njezinu početku, no treba imati u vidu da se umor vozača tijekom vožnje mogao samo povećati”. Ovo je stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 2457/1996-2).

U predmetu UsI-90/18 Upravni sud u Rijeci odbio je priznati ozljedu na radu, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, jer je do ozljeda došlo zbog prometne nesreće izazvane umorom! Umor se okarakterizirao kao nesavjesno, skrivljeno i neodgovorno ponašanje. Tužiteljica u tom predmetu je vraćajući se kući s posla oko 14 sati doživjela prometnu nesreću, i to, kako se navodi u obaveznom prekršajnom nalogu, zato što je na ravnom cestovnom potezu uslijed umora i psihofizičkog stanja zaspala za upravljačem vozila i izgubila nadzor nad vozilom, izletjela s ceste, prevrnula se na krov u dubini od pet metara i u konačnici se ozlijedila. Ona je tvrdila da je tog dana bilo sparno i vruće te da joj je zato pozlilo. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje što se ima smatrati ozljedom na radu, a što ne. Ne smatra se ozljedom na radu ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnome mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

(revijahak.hr)