Sad, kad sa dvije godine odmaka gledam na taj period, ne znam odakle smo suprug i ja crpili toliku snagu. Gurali smo dan po dan i, evo, dogurali do Valentinina i Kristinina drugog rođendana, sretno govori Marija Tambolaš iz Bušetine.
Pogledom prati svoje dvije djevojčice koje već hodaju i upoznaju svijet. Kristina i Valentina prve su hrvatske sijamske blizanke koje su bile spojene velikim dijelom trbuha, zajedničkim crijevima i jetrom. Gotovo 15 sati trajala je operacija koju je na KBC-u Zagreb izvelo 14 liječnika, a cure su danas sretne, vesele i zdrave, pišu 24sata.
– Obje su vrckave, hiperaktivne, moraju biti u centru pažnje i dosta su ljubomorne na brata i seku. Od jutra do mraka su u pokretu, smire se samo na poslijepodnevnom spavanju koje traje sat i pol i nakon toga nastavljaju tulum do 21 sat – nježno govori Marija.
Jako lijepo se slažu
Iako su jednojajčane blizanke i gotovo nitko od ljudi ne primijeti razliku, Marija jako dobro zna koja je koja. Štoviše, kaže da su joj baš različite.
– Različite su i karakterno. Valentina je harambaša, često uštipne ili počupa seku, brža je i jača. Kristina je umiljata, nježnija i puno priča. Dok Valentina kaže tek pokoju riječ, Kristina bez problema složi rečenicu od nekoliko riječi. Obavezne riječi su im mama, tata, braco, seka Maja, deda. Njih dvije se jako lijepo slažu, iako, naravno, ima tu i puno prepirke. Recimo, Valentina se nečim igra, pa bi Kristina baš tu igračku, onda nastanu svađa i plač, ali brzo prođe – objašnjava mama Marija. Cure su proteklog mjeseca proslavile i veliki drugi rođendan u krugu obitelji.
Uz hrpu poklona razveselile su ih i dvije torte Hello Kitty.
– Sve rade u tandemu. Kad rade kvar, rade ga zajedno, ali ne štite si leđa, nego izdaju jedna drugu. Vole se oblačiti, razvlačiti robu, rasparivati čarape. Vole gledati crtiće, trenutačno smo na ‘Maši i medi’ i ‘Teletubbiesima’. Vole jesti i nisu izbirljive, ali pazim na prehranu zbog napuhavanja želuca i probave. Ne jedu ništa što napuhuje te su im ograničeni slatkiši i smokići. Inače, one su zaista napredne i zdrave djevojčice – objašnjava mama.
Dok ih gleda kako skakuću po kući, Marija ne može, a da se ne sjeti trenutka kad ih je donijela na svijet. Trenutka kad je ležala u jednoj bolnici, a djevojčice su bile u drugoj. Trenutka kad je 15 sati strepila kako će proći operacija. Trenutka kad ih je napokon odvela kući.
– One su pravi mali zvrkovi i ne znam kad su prije već napunile dvije godine. Previše su toga prošle do sada, operirane su kao bebice od svega šest tjedana. Ti prvi trenuci, kad sam saznala da su spojene… Vjerujte mi, taj dan neću nikad zaboraviti. Neću zaboraviti trenutak kad sam se probudila nakon anestezije. Neću zaboraviti onu prazninu koju sam osjetila kad sam shvatila da su u drugoj bolnici i da nisu uz mene. Niti sam ih mogla vidjeti, čuti, dodirnuti… Nikad neću zaboraviti ni dan kad sam otpuštena iz bolnice i jurila na Rebro da ih vidim. Onaj trenutak kad sam ih prvi put dobila na ruke – preplavljena osjećajima niže Marija.
Mjesece provele u bolnici
Budući da su operirane s tek šest tjedana i mjesece su provele u bolnici, divno liječničko osoblje već ih je kao bebe naučilo nekim rutinama koje su majci Mariji olakšale brigu o njima.
– Naučile su biti strpljive, naučile su se na čekanje. Naučene su da dobiju dudu i gazu, legnu u krevet i zaspu. Rijetko kad su se nosile, najčešće su bile na podlozi. Dok se jedna valjala i igrala, druga bi se nosila. Često bih ih stavila u sjedalice i hranila tako da svaka dobije žlicu po žlicu. A kad bih mijenjala pelene, prvo bih to napravila jednoj, potom drugoj i nije bilo drame – govori Marija.
Koliko je sve bilo komplicirano, objasnio je za Jutarnji list plastični kirurg dr. Krešimir Bulić koji je danima prije operacije radio brojne simulacije kako bi ožiljci bili što manji, kako bi sve zacijelilo kako treba da se bebe maksimalno zaštiti od infekcije. Kako bi se odredila optimalna veličina reza, poslužio se matematičkim procjenama u obliku jednadžbi i razlomaka. Operacija Valentine i Kristine počela je i završila uspješno, na najbolji mogući način.
Dvije godine kasnije, kad se pogledaju ove dvije djevojčice, nikome ne bi palo na pamet što su sve prošle u dojenačkom razdoblju i kakvo iskustvo već imaju iza sebe. No uz brižnu obitelj koja im daje svu pažnju i ljubav svijeta, zadovoljne i sretne djevojčice nastavljaju istraživati i upoznavati svijet. Naravno, nad njima uvijek bdije majka Marija pazeći na njihovu sigurnost i učeći ih da se nose sa svim izazovima koje će život postavljati pred njih.
(24sata.hr)
