Proteklog tjedna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica održana je tribina o udomiteljstvu u organizaciji inicijative “40 dana za život” i “Hrvatska za život”, a tom prilikom o problematici udomljavanja progovorile su ravnateljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad – područni ured Virovitica, Marija Bajan Prokl te pravnica u Zavodu Ivana Hunjet.

Glavni problem predstavlja nedostatak udomitelja i smještajnih kapaciteta.

– Broj djece kojima je potrebno udomljavanje varira, a uglavnom se radi o brojci od 30-ak djece. Kako je to slučaj u cijeloj RH, tako i nama nedostaje udomitelja i smještajnih kapaciteta te smo primorani djecu smještati kod udomitelja izvan našeg područja. To je nedopustivo, dijete bi trebalo biti u što bližem okruženju odrastanja gdje će se viđati s prijateljima i gdje je naučilo živjeti, no trenutna situacija to nam ne dozvoljava – istaknula je Marija Bajan Prokl i dodala kako se potencijalni udomitelji često javljaju te ispituju o cijelom postupku, no kada dođe trenutak odluke odustaju.

Istaknula je kako je udomiteljstvu izuzetno važno razgovarati, a potrebno ga je i dodatno razvijati. Nisu ovdje samo razlog djeca, već i sami udomitelji koji nisu u dovoljnoj mjeri pripremljeni za sve “izazove” koji ih očekuju.

– Jasno je kako veliku ulogu u svemu ima priprema, kako kod djece tako i kod samih udomitelja, no praksa nam pokazuje da za to nemamo dovoljno vremena niti mogućnosti. Udomitelji moraju znati gdje se mogu obratiti za pomoć kada im je ona potrebna, a isto tako moraju biti upućeni u način na koji će se brinuti o djeci – kaže Bajan Prokl i dodaje:

– U pravilu, kada se dijete smjesti u udomiteljsku obitelj ono ne prekida odnos s biološkim roditeljima, već je to privremena mjera koja načelno ne traje dugo. Sustav u tim trenucima paralelno radi i s roditeljima djeteta kako bi se utvrdilo imaju li kapacitete za povratak djeteta, ali to se kod nas rijetko događa. Zbog toga jednostavno nemamo dovoljno smještajnih kapaciteta niti stručnog kadra i ne možemo odraditi sve zadaće koje RH pred nas stavlja – dodala je.

Ivana Hunjet, pravnica u Zavodu, rekla je kako u Hrvatskoj ne postoji udomiteljstvo s perspektivom posvojenja kao takvo, budući da nije regulirano niti jednim zakonom, no, kako kaže, osoba može biti upisana i u registar udomitelja i u registar posvojitelja. 

– Udomiteljstvo je dakle privremeni oblik skrbi, a posvojenje je kraj, odnosno trenutak kada posvojenjem postajete roditelji. Važno je naravno napomenuti da se udomitelj može opredijeliti i u konačnici posvojiti dijete nakon provedbe postupka, a takav primjer imamo i mi. Naime, jedno dijete smješteno je kod udomitelja koji ga žele posvojiti i smatram da smo tu pri kraju i da je ta priča uskoro zaključena – istaknula je Ivana.

Prema riječima ravnateljice Bajan Prokl, prije 20-ak godina postojao je period prilagodbe do 6 mjeseci u kojem su roditelji mogli odlučiti žele li posvojiti dijete, to danas nije slučaj, stoga je zaključak kako institut posvojenja zahtjeva što hitnije promjene. 

– Mi se svi zbilja trudimo, izuzetno smo zainteresirani za ovu problematiku, a do ljudi pokušavamo doprijeti na sve načine. Želimo potaknuti ljude da pričaju o svojim iskustvima, nadam se da će toga u budućnosti biti još više i da će se ljudi dodatno odvažiti i udomiti dijete. Naši udomitelji su naši ambasadori, te vjerujemo da će i oni dodatno doprinijeti ovome – zaključile su.

(www.icv.hr, mra, foto: M. Rajnović)