Američka glazbenica Carly Simon jednom prilikom je rekla kako samo zaista jaka žena prihvaća nedaće koje je prošla i oplemenjena je svojim ožiljcima. Jedna od takvih žena, bez ikakve sumnje, je i 27-godišnja Arbnora Elezi, rođ. Šahini.
Rođena u Makedoniji, Arbnora se sa svojom obitelji u ranoj dobi preselila u Hrvatsku. Obitelj Šahini je najprije živjela u Orahovici, a nakon nekoliko godina je obiteljsko gnijezdo savila u Suhopolju te je Arbnora srednju školu pohađala u Virovitici. No, razlog za preseljenje iz Makedonije u Virovitičko-podravsku županiju nije bio nimalo ugodan.
Naime, Arbnori je pri rođenju dijagnosticirana Osteogenesis imperfecta ili bolest krhkih kostiju. Genetska je i neizlječiva bolest u kojoj, zbog poremećene ravnoteže kolagena, dolazi do lakog pucanja i deformiranja kostiju.
– U djetinjstvu sam imala preko 200 lomova ruku i nogu. Zbog svoje dijagnoze tip 3 koristim invalidska kolica, ne mogu hodati, nižeg sam rasta, imam deformirane kosti, veliku skoliozu te slabe zube. Ponekad trpim velike bolove u kostima i jako sporo zacjeljujem poslije svakog loma – svoje stanje objašnjava Arbnora.
OPTIMIZMOM PROTIV PREDRASUDA
Iako živi s ovom ozbiljnom bolesti, odlučila je da će se uvijek okretati optimizmu i svaki problem pretvarati u izazov.
– Za moj pozitivan duh zaslužni su i geni. Moj pokojni tata je bio jako pozitivan i vedar, veoma smo slični. Također, puno radim na sebi i svom unutarnjem „ja“ u smislu da puno čitam te se trudim gledati na pozitivne strane život zbog sebe, da mi bude bolje – ističe Arbnora koja, iako proteklih nekoliko godina sa suprugom Naimom i kćeri Naiom živi u Njemačkoj, jednom godišnje i kada joj zdravlje dozvoli posjeti majku i sestre, doma u Suhopolju.
Dok su većini ljudi usporedbe s životom u našoj i drugim zemljama bazirane prvenstveno na iznosu plaće i materijalnim dobrima, Arbnorino iskustvo, kao ono osobe s invaliditetom, slušamo iz posve drugog kuta.
– Osim što je otežano dobivanje posla, u Hrvatskoj je teško i „doći“ na posao jer velika većina zgrada nije prilagođena osobama s invaliditetom, kao i javni prijevoz. Ako i jesu, uvijek nešto nije u funkciji, bio to lift ili rampa. Također, uvijek si popraćen pogledima osuđivanja i neznanja jer ljudi baš nisu navikli vidjeli osobe s invaliditetom na ulici. Naravno, uvijek postoje ljudi koji su dobri i pristojni ali, nažalost, ovi u neznanju prevladavaju – ističe Arbnora čija odluka o preseljenju je bila uvjetovana i odlaskom u mirovinu jedinog liječnika u Hrvatskoj koji ju je liječio.
OSNAŽITI GLAS OSOBA S INVALIDITETOM
– Suprug i ja smo „upregnuli“ snage i izborili se zajedno da to uspijemo. Bilo je teško i naša borba još traje, ali se isplatila, nije bila pogrešna odluka – objašnjava Arbnora te dodaje da smatra kako osobe s invaliditetom nisu „dovoljno glasne“.
– Pomalo smo tihi, mi osobe s invaliditetom. Imam osjećaj kao da se nismo dovoljno oglasili oko toga tko smo, što možemo i za što smo sposobni. Tako nas je, u našoj tišini, društvo nadglasalo svojim predrasudama i diskriminacijom. Moramo biti glasniji što se nas samih tiče i češće govoriti o našem invaliditetu. Ja to radim kad god mi se ukaže prilika jer na taj način se razbijaju predrasude – kaže Arbnora koja za to isto razbijanje predrasuda koristi društvene mreže.
Dijeljenjem svojih misli i crtica iz svakodnevice, danas ova 27-godišnjakinja educira svoje pratitelje, njih preko 80 tisuća ukupno na Facebooku, Instagramu i YouTubeu, o svakodnevnom životu osoba s invaliditetom, te izazovima s kojima se susreću.
– Prije sam snimala videe za YouTube mnogo češće i dobila sam zaista veliku podršku, ali s vremenom sam prestala snimati jer me YouTube umorio. No, svoju misiju nisam prestala izvršavati te sam aktivno počela voditi Facebook stranicu. Odaziv je zaista velik, podrška i ljubav koju mi ljudi pružaju svaki dan je predivna. Također, ljudi su i zahvalni na edukativnom sadržaju, kao i svemu što pišem – ponosno, i to s razlogom, kaže Arbnora.
S obzirom na broj ljudi koji „preko ekrana“ prati njenu svakodnevnicu, ne možemo ne upitati ovu simpatičnu 27-godišnjakinju postoje li u tom zaista velikom broju i oni manje dobronamjerni. S obzirom da pričamo o internetu, nismo šokirani kada nam Arbnora potvrdi da i sama ima iskustva s ljudima koji dolaze na tuđe online profile s ciljem omalovažavanja i vrijeđanja.
PRAVA LJUBAV
– Ima divnih ljudi, ali ima i onih manje divnih koji pišu svakakve komentare. Često su sadržaja da moj suprug ne bi trebao biti sa mnom jer ga ja, kao osoba u kolicima, sputavam i ograničavam. Iako ja u svojim objavama često pokazujem što imam za ponuditi za osoba, što postižem i pružam, i dalje su diskriminacije tu. Ne treba ih ignorirati, uvijek ih komentiram kako bi drugima pokazala da je to razmišljanje krivo i netočno – ističe Arbnora, svjesna velike moći interneta i društvenih medija.
S obzirom da je spomenula supruga, nemoguće je ne spomenuti njihovu gotovo filmsku ljubavnu priču.
Svog vršnjaka Naima Arbnora je upoznala preko jedne od aplikacija za upoznavanje prije osam godina. Iz straha da će negativno reagirati nije mu na početku dopisivanja rekla za svoje zdravstveno stanje, već nakon nekoliko mjeseci. Naim je bio pomalo razočaran, ne njenim stanjem, već time da mu Arbnora nije vjerovala i s njim ranije podijelila tu činjenicu o sebi. Zbog (krivog) dojma da ju sažalijeva, Arbnora je tada blokirala Naima, no njega to nije spriječilo da ju dođe vidjeti, i to prvi put, tijekom njenog dolaska u Zagreb na kontrolu.
– Mogu reći sa sigurnošću da me moj suprug volio od prvog dana, jako je vezan uz mene. Imali smo probleme kao i svaki par, život nas je izazvao na svakakve načine ali uspjeli smo i uspijevamo borbom i trudom te odricanjem i davanjem – priznaje Arbnora o svom odnosu sa suprugom Naimom, čiji odnos je prošle godine okrunjen rođenjem kćeri. Malena Naia danas je centar svijeta svojih brižnih roditelja.
MAJČINSTVO KAO CENTAR SVIJETA
– Trudnoća je tekla uredno i rodila sam carskim rezom. Nakon trudnoće, šipke na mom lijevom kuku su se rasklimale i morala sam hitno na operaciju. Tada je moja beba otputovala na par mjeseci kod moje majke u Suhopolje, koja se brinula o njoj dok se ja ne oporavim. Naia se vratila i život se vraća u normalu. Majčinstvo me oplemenilo i učinilo puno nježnijom, sretnijom i mudrijom. Mnogo me moja djevojčica naučila i mnogo sam zahvalna na njoj – kaže naša sugovornica, te na naše pitanje kako izgleda jedan njen „tipični“ dan odgovara:
– Ja sam, prije svega, majka i žena, tako da se dan vrti oko moje kćeri, kako o brizi o njoj na način koji sam si prilagodila i organizirala. Tu su i standardni kućanski poslovi poput kuhanja i čišćenja. Kada je Naia u vrtiću, pišem, slikam, crtam, vodim društvene mreže te učim njemački jezik jer mi je cilj upisati fakultet – otkriva nam ova mlada inspirativna žena čija koja na svom blistavom primjeru pokazuje da se sve zaista može kad se istinski hoće.
– Izborila sam se za sebe i ne odustajem. Suprug i ja imamo tek 27 godina i čeka nas još dugi put, ali zajedno smo jači, borimo se. Život je vječna borba, nekom teža, nekom lakša. Kada se sve zbroji i oduzme, upravo ta borba je ona koja nas čini onima koji smo danas a ja sam jedna sretna, ispunjena i snažna žena – zaključuje Arbnora Elezi.
(www.icv.hr, eat, foto: privatni fotoalbum)
