Ispred Općinskog suda u Virovitici danas (petak) se naoko odvijala prava drama koja je ukazala na važan propust za koji je u skoroj budućnosti potrebno manje opravdanja, a daleko više sluha i akcije.

Naime, Miroslav Jezerčić (33) iz Virovitice, stopostotni invalid, nije mogao na ročište koje mu je bilo zakazano u 11 sati jer je – u kolicima. Zgrada Općinskog suda u Virovitici, na kojem je zakazano ročište, nema prilaznu rampu niti dizalo za potrebe osoba s invaliditetom, već samo stepenice.

KVAKA 22 – NE MOŽE SAM, UNIJETI GA NITKO NE SMIJE

Protokoli pak propisuju da osobu u kolicima nitko ne smije fizički unijeti u prostore suda, zbog eventualnih ozljeda, pa se Miroslav, koji je došao u pratnji članova obitelji i odvjetnice N. Ružičke našao u gotovo bezizlaznoj situaciji. Ročište mu je bilo vezano za dobivanje odštete, nakon priznatog statusa 100-postotnog stupnja invaliditeta. Ne pojavi li se, kaže, na ročištu, izgubit će pravo o kojem mu ovisi budućnost.

-Tijelo mi je nakon propucavanja prije gotovo šet godina i dalje puno gelera, zbog kojih mi se svakog trena mogu stvoriti nove opasnosti. Nedostaje mi nekoliko kralježaka, nemam debelo crijevo, nemam nikakav osjet u donjem dijelu tijela, oporavka nogu i stopala također nema, a stoma koja mi se nalazi na desnoj strani abdomena može se, kaže liječnik, svakog trena zatvoriti. Zato mi je ovo ročište, razumjet ćete, životno bitno jer se tiče odštete i moje budućnosti – upozorio je M. Jezerčić, dok je njegova odvjetnica razgovarala sa sutkinjom M. Jelavić, nadležnom za cijeli slučaj, kako bi se ova naizgled bezizlazna situacija riješila.

Nije prvi put da je Miroslav ostao izvan neke ustanove ili institucije zbog ovakvih, tehničkih problema. Ako ne postoji prilaz ili dizalo, on ne može ući u zgradu.

Druga varijanta je da se predstavnici institucije prilagode, da se približe klijentima ili strankama u postupku. Neki su to voljni učiniti, no, neki i ne, kaže Miroslav iz iskustva.  Čak i tada, kad se pronađe alternativno rješenje, ono nije uvijek dobro.

-Prije par godina ovdje su me unijeli, na prvi kat, također na jedno ročište. Ali onda je nastao problem. Postavilo se pitanje, tko će odgovarati, ako im slučajno ispadnem ili se netko ozlijedi? Postoji mogućnost da se sudac ili sutkinja spuste s kata, ili da se ročište održi u prizemlju. Ali i tada me netko preko stepenica mora unijeti u prostor suda i kroz vrata. Dakle, opet, kršimo propise. A ako se ne pojavim na ročištu, gubim pravnu bitku. Kako to riješiti?  – pitao je Miroslav Jezerčić ne samo svoju pratnju već i Mirjanu Žagar, predsjednicu Udruge osoba s tjelesnim invaliditetom VPŽ, koja je s njima čekala pred sudom, kao i novinare koje je zainteresirao cijeli slučaj i ukazao na probleme s kojima se često susreću osobe s invaliditetom, a koji se, očito ne rješava brzinom kojom treba.

ZABORAVLJAJU RAMPE I DIZALA

Mirjana Žagar kaže kako slično proživljavaju i u situaciji kada moraju u Centar za socijalnu skrb, Zavod za mirovinsko osiguranje, Katastar, Poreznu upravu, pa i Poštu. Potonja ima rampu, ali je, kaže, neispravna.

-Neki dan su ljudi ženu u kolicima morali doslovno unijeti u poštu. U ovim drugim institucijama ponekad službenici siđu s kata i izađu ispred zgrade, kako bi nam izašli ususret, a u Centar za socijalnu skrb znaju i nositi naše članove u kolicima, preko stepenica. No to nije rješenje. Potrebno je misliti na osobe s invaliditetom, pogotovo sada, kada ima puno energetskih obnova zgrada i kada bi se valjalo i rampe i liftove uključiti u planove.

I ova zgrada, Općinskog suda, prošla je nedavno energetsku obnovu, ali se nitko nije sjetio osoba s invaliditetom, kako će oni ući u sud. Nažalost, situacija je teška i u javnom prijevozu – osobe u kolicima ne mogu ni na autobus niti na vlak, odnosno, potpuno su nemoćne ako nemaju osobno vozilo. Apeliramo samo da se netko sjeti tih potreba, kako nam neke osnovne usluge i one koje moramo ostvariti ostale nedostupne – moli M. Žagar.

“DOGODIO SE NESPORAZUM”

Danas se dogodio nesporazum, istaknuo je Zoran Mandić, glasnogovornik Općinskog suda u Virovitici. Nakon što smo odmah kontaktirali sud i tražiti komentar cijele situacije, Z. Mandić nam je u telefonskom razgovoru objasnio kako sutkinja u konkretnom ročištu nije računala na dolazak M. Jezerčića, budući da on ima zakonskog opunomoćenika, odnosno, odvjetnicu,  za koju se pretpostavilo da će u njegovo ime sama predstavljati slučaj.

-Riječ je o nesporazumu, budući da g. Jezerčić ima opunomoćenika, pa je sutkinja računala kako on sam neće nazočiti ročištu, jer ga se nije očekivalo. Da je g. Jezerčić ranije najavio da i on osobno želi biti na ročištu, tada bismo mu maksimalno izašli ususret. I inače izlazimo ususret osobama otežane pokretljivosti  – sudac ili sutkinja u takvim slučajevima ročište ili raspravu održe u prostorijama u prizemlju, a u ovom slučaju bismo ročište navjerojatnije zakazali u prostorima Prekršajnog suda, gdje postoji dizalo za osobe s invaliditetom – ističe glasnogovornik Z. Mandić koji kaže kako i sutkinja nadležna u ovom slučaju uvijek izlazi ususret osobama koje ne mogu do njene sudnice, pa im je tim više žao zbog današnjeg nesporazuma.

Sucima nije strana ni praksa da u potrebi izađu i izvan zgrade Suda za potrebe slučaja, kao ni odlazak u kuće osobama koje su nepokretne ili teško pokretne, a stranke su u postupcima i moraju dati izjavu, kaže.

Današnje ročište tako je zapravo održano u prisutnosti opunomoćenice, a za svako slijedeće M. Jezerčić samo se treba ranije najaviti, objasnio je. – Mi ćemo se maksimalno prilagoditi i buduća ročišta održati u adekvatnijim uvjetima – rekao je glasnogovornik Z. Mandić.  Priznaje kako je doduše riječ o alternativnom rješenju i da razumije problem osoba s invaliditetom koje fizički ne mogu u zgradu suda i da bi svakako trebalo napraviti rampu ili dizalo, o čemu će odlučivati nadležni.

M. Jezerčić na to je rekao da će ispoštovati proceduru vezanu uz naredna ročišta i ranije se najaviti, ali i da apelira na postavljanje rampe ili dizala uz Općinski sud. Ne samo zbog njega, kaže, već i zbog svih drugih koji će ovdje i u drugim institucijama potražiti ostvarenje svojih prava. Bez rampe ili dizala to će im biti teško, a ponekad, ako uslugu nije moguće ostvariti digitalnim putem ili uz pomoć posrednika, već isključivo osobno, to će im ostati – nemoguće. (www.icv.hr, mlo)