Na mirisnim poljima Virovitice i okolice berba kamilice u punom je jeku. Matija Holi (42), nakon što je dovezao traktor na polje, pali berač i počinje još jednu smjenu koja će trajati dok ne ispuni današnju normu. U berbi kamilice s njim i drugim radnicima OPG-a Slavka Maturanca iz Korije dio smjene je proveo i tim Virovitičkog lista.

OD ŠKVERA DO KAMILICE

– Ovo je lagan i dobar posao. Ako imate osnovnu školu kao ja, nema vam druge nego raditi u sezoni. Pet godina sam radio u brodogradilištu. Plaća je bila odlična, oko 10.000 kuna. No, odjednom je sve propalo, spakirao sam kofere, vratio se kući i eto me u kamilici. Zadovoljan sam – slikovito priča naš sugovornik Matija uz glasno brujanje traktora.

Provest će cijeli dan u berbi kamilice, pazeći da je berač spušten na točnu visinu, optimalnu da stroj odvoji glavicu od ostatka biljke. Svakih nekoliko trenutaka uspoređuje put ispred i čiste redove koje ostavlja iza sebe, pitajući Josipa Subotičanca, koji je u beraču, je li sve u redu.

– Radit ću ovdje desetak dana, a nakon toga odmah počinje nova sezona – nadglasavajući traktor objašnjava nam Matija.

– Pilana u Sedlarici do desetog mjeseca, a onda rezanje voćaka i što već bude ponuđeno – o svojoj cjelogodišnjoj “sezoni” priča Matija, jedan od dvadesetak zaposlenih radnika u berbi kamilice.

Slavko Maturanec, koji kamilicu sadi na 210 jutara zemlje, slovi kao jedan od poželjnijih “gazdi” na virovitičkom području, pričaju nam radnici. U vrijeme dok se teško nalazi radna snaga, on nema tih problema. Radnici mu se vraćaju svake godine jer znaju da je Slavko korektan, kažu.

– To je zato što je gazda dobar. A kad je gazda dobar, i radnici su sretni – zaposleničku “filozofiju” objašnjava Matija, dodajući da svaki radnik dobije 200 kuna dnevno, dva obroka i markicu s kojom kasnije može ostvariti i povrat poreza na dio iznosa dnevnice.

RUKE UMJESTO ELEVATORA

– Za današnje prilike to je jako dobro – priča nam Josip Subotičanac s vilama u rukama u starom beraču dok glavice kamilice nalaze svoje mjesto oko njegovih nogu.

– Radio sam kao profesionalni vozač kamiona cijeli svoj radni vijek. Sada sam u mirovini i zahvaljujući markicama opet mogu nešto raditi i zaraditi – objašnjava Josip dok mu vrijedne ruke vilama neumorno premještaju kamilicu.

Ne smeta mu što radi u starom beraču koji nema elevator te što umjesto stroja u njegovom slučaju odrađuju ruke. Ne primjećuje ni prašinu, sunce, znoj. Dvanaesta mu je godina u sezoni, radio je i u duhanu, sve je već vidio i ništa ga ne može iznenaditi. U uredu pod vedrim nebom, ljudski faktor, strojevi i sva dobra volja ponekad su potpuno nevažni, pokazuje mu iskustvo. Samo jedan kišni dan može sve promijeniti, kada je kamilica u pitanju. Tada strojevi stoje, čekaju prvi vjetar da barem malo prosuši biljke i da se opet krene u berbu. Borba je to s vremenom, kao i za svaku drugu kulturu, zna to svatko tko živi od poljoprivrede.

– Najvažniji dio posla je sada, na poljima i odahnut ćemo tek kada sušare budu pune. Zato se nikad ne gleda na sat već samo da je posao gotov – priča vrijedni Josip.

Njegovi kolege sezonci istoga su mišljenja, gledaju da ih ovih dana vrijeme posluži kako bi ovogodišnji urod bio svima na korist. Ako ih se pita, kažu, vratit će se na ova polja i dogodine.

Slavko Maturanec: Ovo je težak posao, ali se isplati

Slavko Maturanec iz Korije jedan je od većih proizvođača kamilice na području Virovitičko-podravske županije. Kooperant je tvrtke Dam d.o.o. iz Lozana. Ove godine zasijao je kamilicu na 210 jutara, a očekuje prinos sličan prošlogodišnjem, oko 14 vagona.

– Za sada smo zadovoljni. Vrijeme nas služi i sve ide po planu, a kolika će biti cijena, pokazat će kvaliteta same biljke prilikom otkupa – govori Slavko na poljima na kojima se radi bez prestanka. Berba kamilice trebala bi biti dovršena ovog vikenda, ako vrijeme dopusti. Uz četiri člana obitelji u njoj radi i 20 sezonaca.

– Težak je to posao, radi se dan i noć, sušare na dvije lokacije se ne gase. Ljudi ovdje nisu došli na izlet nego raditi, znam to i zato ih nastojim pošteno platiti i osigurati im da ne budu gladni i žedni – kaže Slavko Maturanec.

Obitelj je prije sadila duhan, ali su proizvodnju okončali prije tri godine kada su se ulaganja pokazala neisplativima.

– Ako se nešto ne isplati raditi, onda je bolje sjediti u hladovini – sa smiješkom poručuje Slavko i otkriva nam kako mu još nije do mirovanja. Upravo zato su se i okrenuli kamilici, s kojom su i više nego zadovoljni.

– Imamo svu opremu, od berača, strojeva za prijevoz, sušnica. Zaokružili smo jedan ciklus koji funkcionira, sve je zadovoljavajuće i neka samo ostane tako – poručuje Slavko koji danas uspješno živi od poljoprivrede. (www.icv.hr, mlo, foto: Matija R.)

[g-gallery gid=”413228″ random=”1″]