Eržebet (74) i Tihomir Vukelić (74) jučer (subota) su proslavili zlatni pir, odnosno 50 godina braka. S njima su bili njihova obitelj, rodbina i prijatelji, a kako sami kažu, njihov brak su obilježili lijepi i manje lijepi trenuci. Ipak, otkrili su i kako je tajna uspjeha u podršci, obostranoj toleranciji i naravno ljubavi.

Dočekati Zlatni pir velika je stvar, a biti sretni jedno s drugim nakon 50 zajedničkih godina, još i veća.

Upoznali su se početkom 70-tih, a svoju ljubav uspostavom braka ovjekovječili sada daleke 1974. godine u Adi u Banatu (Srbija), što nam je Tihomir koji je inače stari Virovitičan odmah pojasnio.

– Ada je rodno mjesto moje Eržebet, a moram priznati da je i meni u srcu ostao taj lijepi gradić s pretežno mađarskim stanovništvom. Veseli su to i dragi ljudi poput Eržebet i vjerojatno me je to i prvo privuklo – rekao je glava obitelji Tihomir, inače umirovljeni ATK strojobravar koji je svoj radni staž započeo u tvornici Rapid u Virovitici, a nastavio u GAJ Slatina, Tvin, pa kao građansko lice u bivšoj JNA u Virovitici. Devedesetih je radio i u virovitičkoj Općoj bolnici te Tehničkoj školi u Virovitici gdje je 2016. godine dočekao i mirovinu.

– Bilo me je svugdje, a bilo je, što je i normalno, lijepih i manje lijepih dana, no život me naučio da se sjećam samo dobrog. Nisam baš najzdraviji no duh mi je i dalje jak, a imam i sretan brak – rekao je sa smiješkom u rimi naš Tiho, kako ga od milja zovu prijatelji.

Eržebet je bila malo šutljivija i pustila Tihi da vodi glavnu riječ.

– S obzirom da se slažemo u većini stvari, neka slobodno priča. Ja sam umirovljena prosvjetna djelatnica i dosta sam se napričala u školi. Puni radni vijek radila sam odmah po doseljenju iz Ade u Viroviticu, dakle 1972. godine, neprekidno do 2016. godine, prvo kao nastavnica mađarskog jezika, a potom razredne nastave u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Virovitici – rekla nam je ukratko Eržebet, a pogled joj je skrenuo ka sinovima Zoltanu i Saši, njihovim suprugama Danijeli i Izabeli, te unucima Benjaminu (23), Tiboru (11) i Bianki (9).

Atmosfera je uistinu bila vesela, dan lijep i sunčan, a zlatni mladenci sretni kao i te daleke 1974. Istina, nisu više onog zdravlja, ali jednako blistaju kao i tih dana jer veže ih ista misao i isti recept za dug i sretan brak – ljubav, podrška i tolerancija.

– Bez toga nema ničega, tako smo odgajali i našu djecu, a to velimo i našoj unučadi. Ljudi se ne smiju dijeliti na politiku, vjeru i nacije, nego samo na one dobre i loše. Ako tako razmišljate, sigurno nećete pogriješiti, kako u braku, tako i u životu – zaključili su Eržebet i Tihomir.

(icv.hr, bs, Foto: B. Sokele)