Nakon više od mjesec dana svakodnevne borbe protiv sićušnog neprijatelja, virusa nazvanog SARS-CoV-2, nastupa odlučujuće razdoblje koje će nas odrediti u budućnosti. Jednom jednostavnom odlukom, hoćemo li poslušati savjet struke i u narednom razdoblju ostati kod svoje kuće ili ne. A zašto je to toliko bitno? Zašto jedna naizgled banalna odluka može odrediti zajedničku budućnost svih nas?

SARS-CoV-2, novi korona virus, nastao vjerojatno mutacijom, prelaskom i adaptacijom na čovjeka sa životinje (šišmiš – ljuskavac – čovjek), ima jednu u epidemiološkom smislu „nezgodnu“ osobinu. Prema svemu sudeći izlučuje se u okolinu kapljicama sline prilikom govora kod klinički zdrave osobe, dakle one koja još nema vidljive simptome bolesti. Kao i kod nekih drugih zaraznih bolesti, u razdoblju tzv. inkubacije bolesti (razdoblje od trenutka kada je uzročnik ušao u organizam čovjeka, pa do početka bolesti, odnosno do pojave prvih simptoma), određena količina uzročnika (virusa) može se izlučivati iz organizma zaraženog, u ovom slučaju kapljicama sline koje se nalaze u zraku. Napominjem da je u tom trenutku takva osoba klinički zdrava, bez simptoma. S obzirom na to da je zdrava, da nema povišenu tjelesnu temperaturu i sl., i ponaša se kao zdrava osoba. Dakle, ide u kafić na kavu, u kino pogledati dobar film, u posjetu kod rodbine i prijatelja, na proslavu rođendana itd. Pa zašto ne bi išla, kad je zdrava? Ništa je ne boli!

U tome je „kvaka“. Takva zaražena osoba je klinički zdrava i (za sada) ne treba pomoć liječnika obiteljske medicine ili nekog specijaliste. No, za nas epidemiologe takva osoba je „tempirana bomba“, u ovom slučaju osoba koja možda puna SARS-CoV-2 virusa u svom organizmu ide na malo prije spomenute kave u kafić, proslave rođendana, kino predstave i tako širi „svoju“ zarazu na druge. Po tome koliko jedna osoba može zaraziti drugih ocjenjuje se zaraznost pojedine bolesti. Novi SARS-CoV-2 virus sličan je svojoj skupini korona virusa u kojoj je i uzročnik jedne druge bolesti po imenu SARS (Slike 1. i 2.). Tu se najbolje vidi koliki se eksponencijalni rast zaraženih može dogoditi ako se ne poduzmu preventivne javno zdravstvene mjere. Zato struka inzistira na ograničenju ili zabrani kretanja, zato se zatvaraju škole i vrtići, otkazuju koncerti i sportske priredbe.

Za SARS-CoV-2 virus smatra se da prethodno spomenuta inkubacija traje od 2 do 14 dana, najčešće oko 5-6 dana. To znači da će se kod većine zaraženih prvi simptomi bolesti (šmrcanje i curenje nosa, peckanje u grlu, kašalj i povišena tjelesna temperatura) javiti pet do šest dana nakon prethodnog kontakta s nekim drugim tko je u tom trenutku bio bolestan ili zaražen. S nekim tko je tada možda imao slabo izražene simptome bolesti, a koji su bili u potpunosti zanemareni. I onda kreće začarani krug. Osim ako ga ne „presiječemo“ tako da virusu onemogućimo kretanje od jedne do druge ne imune osobe.

Mogli bismo odabrati i drugi put, pustiti virusu na volju da kruži s jedne osobe na drugu sve do onog momenta dok se više ne bi imao na koga prebaciti. To bi se dogodilo onog trenutka kada bi neki od nas, na žalost, umrli, a drugi postali imuni. No, jesmo li spremni prihvatiti taj pristup i svjesno žrtvovati neke od nas, možda naša najbliže? Ja osobno nisam, a siguran sam da niste ni Vi. Zato treba odabrati drugačiji pristup koji uključuje kontrolirano, ograničeno širenje virusa (potpuno onemogućavanje naprosto je nemoguće jer, ne zaboravite, širi se zrakom, a svi moramo disati). Kako bismo doskočili širenju virusa, moramo mu onemogućiti prelazak s jedne osobe na drugu preporukama ponašanja koje nam nisu prirođene. To je potpuna zabrana fizičkog kontakta, poput grljenja, ljubljenja, rukovanja i sl. To je odustajanje od okupljanja više ljudi na istom mjestu (proslave, maturalne, rođendani…). To je prestanak odlaska u kafić, kino, sportsku dvoranu…

Ali, najvažnije, shvatite da je to privremeno. Koliko, ovisi o nama samima. Što nas se više bude držalo stručnih preporuka #OSTANIDOMA, trajat će kraće i bit će bolji rezultati. Manje će ljudi oboljeti, velika većina njih (možda svi) će ozdraviti. Postupkom koji je poznat kao „flattening the curve“ odgađa se vrhunac epidemije i „kupuje vrijeme“, te sprječava prevelik pritisak na zdravstveni sustav kako bi svi koji se razbole s teškim kliničkim slikama mogli dobiti svu potrebnu zdravstvenu skrb (Slika 3.).

Poznata je činjenica da su ugroženije starije osobe i one koje već od ranije imaju neku kroničnu bolest (bolest srca i krvnih žila, kroničnu opstruktivnu plućnu bolest, nereguliranu šećernu bolest i sl.). Međutim, ako smo mladi i zdravi, ne smijemo se ponašati da nas se to ne tiče. Svi mi imamo nekoga koji ulazi u ugroženu, gore spomenutu skupinu za koju bi eventualna zaraza mogla biti fatalna. Ako se odlučimo „praviti pametni“ platit ćemo svi skupa puno veću cijenu i trajat će neizmjerno duže. U ovakvim trenutcima svako od nas mora podnijeti određeni teret i odreći se nečega. I sam sam odustao od svojedobne proslave Sv. Josipa, Europsko prvenstvo u nogometu odgođeno je za 2021., a planirao sam i neka putovanja, kao i Vi svi. No, bit će još dana i za sport, i za druženja, kazalište, kino, maturalce, putovanja i sl. Ako savladamo ovu epidemiju, koju možemo savladati samo zajednički!

Stoga #OSTANIDOMA i nemojte povući poteze kojih ćete se u budućnosti morati stidjeti. U ovakvim vremenima dolaze do izražaja one loše, ali i one dobre ljudske vrijednosti. Slušajući upute naših stručnjaka pustite da prevladaju one dobre.

(prim. mr. sc. Miroslav Venus, dr. med., specijalist epidemiolog) (vpz.hr, mv)