Našeg sugrađanina Maria Grizelja – Gricka (52) iz virovitičkog prigradskog naselja Podgorja znaju mnogi. Osim što je dugogodišnji djelatnik tvrtke Flora Vtc, bio je i igrač Nogometnog kluba Podgorje, a potom i član Upravnog odbora NK Sveti Đurađ. Gricko se više ne bavi nogometom, a to je nastavio njegov sin Marino koji trenutno igra za Podgorje, kao i njegov otac prije.

No ovaj put smo “najvažniju sporednu stvar”, odnosno nogomet, stavili na stranu jer zanimalo nas je nešto drugo. Naime Gricko pri obavljanju svog posla u Flori vozi jedinstveno tehničko vozilo, jedino u VPŽ, a jedno od rijetkih i u Hrvatskoj. Radi se o cestovnoj čistilici Ravo, poznatog proizvođača Akmaar iz Nizozemske, vozila koje naoko ne izgleda veliko mada teži čak 6 tona i kojeg mnogi naši sugrađani od milja zovu – Praško.

Tog podneva smo zatekli Gricka i Praška u Vinkovačkoj ulici u Virovitici, baš u vrijeme čišćenja rubnjaka na cesti. Zamolili smo ga da odvoji za nas neku minutu i objasni nam o kakvom se to zapravo vozilu radi i što ono čini da nam grad bude čišći i ljepši, a kada smo se približili ovom neobičnom vozilu ili bolje reći stroju na kotačima, vidjeli smo da i nije malo kao što se isprva čini, te da na njemu ima detalja za koje nismo ni znali da postoji.

– Radi se o multifunkcionalnoj cestovnoj čistilici specijaliziranoj za segment brige o čistoći, a idealna je za veće sredine, odnosno gradove. Osim što s ceste i rubnjaka detaljno skida nečistoću svojim četkama sa specijalnom čeličnom žicom, ima i “washer” opciju, usisavanja i pranja, a ima pristup i teško dostupnim površinama. Osim toga posjeduje kontejner od nehrđajućeg čelika kapaciteta oko 5,5 tona koji istovar može obavljati do 1,5 metara visine. Naravno tu je i cijev za usisavanja prašine ili lišća i sve ostalo potrebno za detaljno čišćenje. Sada kada je hladnije vrijeme obavljamo suho čišćenje, a dok zatopli, u pogon stavljamo i vodu. U slučaju da je snijeg, Praško se odmara u garaži – rekao nam je Gricko napomenuvši da je ovo već treći stroj takve vrste koje je Flora nabavila, dok mnoge sredine nisu nikad imale ni jedan. 

– Ovo je do sad najjači i najmoderniji model čistilice, jedini u VPŽ, a jedan od rijetkih u Hrvatskoj, mislim da možda ima desetak takvih strojeva u Hrvata. Na zapadu su češći no nema ga svaki grad. Poslove čišćenja uglavnom obavljam ja, a kad sam na godišnjem ili bolovanju mijenja me kolega iz tvrtke. Radim ovo od svojih početaka u Flori, tako da sam se uistinu srodio s ovim neobičnim, nazovimo ga vozilom. Kada nakon svakodnevnih 6 i više sati čišćenja “promijenim volan”, odnosno sjednem u svoj auto, nemalo put se zaboravim, pa tražim i u njemu komande za čišćenje, ne bi li u tijeku vožnje očistio cestu ili rubnjak. No na sreću to nikad nije završilo s posljedicama – kroz smijeh nam je rekao Gricko kojeg svi znaju zbog svoje druželjubivosti i istančanog smisla za humor.

Slušajući ga kako priča i gledajući to neobično vozilo, nisam mogao odoljeti da sjednem na čas za volan jer kao klinac sam uvijek zamišljao da budem strojovođa il makar ložač u lokomotivi, u svakom slučaju za upravljačem nekog zanimljivog vozila.

Gricku se to i ostvarilo, svakog jutra sjeda rano ujutro u Praška pa na put, odnosno posao. Nakon temeljitog čišćenja našeg grada vraća se u bazu, obavlja istovar te detaljno čišćenje stroja, tako da sutra ujutro bude kao da ga je jučer dovezao iz tvornice.

– Ljudi su navikli gledati čist grad, ali i gledati kako čistilica obavlja svoj posao. Nemali put kada čistim grad vidim radoznale poglede jutarnjih penzića ili vrtićke dječice koje oko podneva sa svojim tetama obilaze grad. Svi volimo da nam grad bude čist, a mi u Flori osim što to volimo, moramo to i omogućiti. Evo još malo pa ću završiti s čišćenjem i vraćam se u bazu pun “ko brod”, odnosno “ko slon” jer ako zbrojimo težinu vozila i težinu tereta onda je to preko 11 tona – nasmijao se Gricko, čovjek s nadimkom miša koji vozi slona.

No, nadimak Gricko već generacijama dolazi od prezimena Grizelj, to se ovdje u Mikešlandu jako dobro zna.

– Kad završim s poslom onda naravno idem doma da vidim što mi je supruga Blaženka spremila za ručak, pa da i ja “počistim” nešto ukusno. Inače supruga je zaposlena u Učeničkom domu u Virovitici, imam i sina i kćer, a iako nisam baš toliko star, već sam i djed jer kćerka Helena je udata i ima sina. Eto, vrijeme brzo prolazi, iako kad sjednem u praška koji polako puzi gradom, to se i ne čini baš tako – rekao nam je na rastanku djelatnik Flore Vtc i vozač jednog od najrjeđih vozila u Hrvatskoj, Mario Grizelj Gricko. 

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)