Kao putopisna novinarka kojoj je zaista stalo do budućnosti našeg planeta, moralna dilema oko zračnih putovanja nešto je s čim se stalno suočavam. Smanjila sam broj putovanja, plaćam kompenzaciju za karbonski otisak kad putujem i fokusiram se na priče koje mi omogućavaju da se bavim pitanjima zaštite okoliša kad god je moguće. No pozitivne učinke ovih mjera teško je odrediti, piše Chloe Berge za BBC Travel, a prenosi Index.hr.
Ono što Berge želi naglasiti je da planet profitira od toga što je svijet ostao kod kuće. U koronavirusu nema ništa dobro, ali zahvaljujući zabrani nepotrebnih putovanja i zatvaranju nekih zemalja, svjedočimo onome što se događa sa Zemljom kad smo prvi put uvelike odsutni.
Satelitske snimke koje su objavile NASA i Europska svemirska agencija pokazuju smanjenje emisije dušikova dioksida (koji uglavnom nastaje izgaranjem fosilnih goriva) od siječnja do veljače u Kini zbog usporavanja gospodarstva tijekom karantene. Otkrića Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) ukazuju da je emisija ugljikova dioksida u Kini (koji također nastaje izgaranjem fosilnih goriva) smanjena za 25 posto zbog mjera provedenih u suzbijanju koronavirusa.
Foto: NASAPlanet profitira
Za vrijeme karantene u Italiji slični satelitski podaci pokazuju pad u emisiji dušikova dioksida u sjevernim područjima, a kanali u Veneciji doimaju se čistiji zbog drastičnog smanjenja prometa turističkih brodova. Ipak, treba reći da fotografije dupina nisu snimljene u Veneciji, nego 800 kilometara dalje, na Sardiniji, piše Berge.
U Indiji je policijski sat na nacionalnoj razini od 22. ožujka rezultirao najnižim prosječnim zagađenjem dušikovim dioksidom ikad izmjerenim u proljeće, pokazuju podaci CREA-e. Budući da će Sjeverna Amerika (jedan od glavnih svjetskih zagađivača) također iskusiti gospodarski pad, posljedice će biti slične. Naravno, globalna zdravstvena kriza nije rješenje za smanjenje emisije stakleničkih plinova, ali ovaj bi nam fenomen trebao dati povoda da razmislimo o utjecaju ljudske aktivnosti na planet, uključujući i način na koji putujemo.
Ograničenja svih nepotrebnih putovanja, nastavlja Berge, znače da zrakoplovne kompanije moraju prizemljiti avione drastično smanjujući broj letova ili potpuno obustavljajući poslovanje. Iako se podaci o konkretnim posljedicama smanjenog zračnog promet tek trebaju objaviti, pretpostavlja se da će imati znatan utjecaj.
Studija iz 2017. godine, koju su proveli istraživači Centra za studije održivosti Sveučilišta Lund u Švedskoj (LUCSUS) sa Sveučilištem British Columbia, pokazuje da postoje tri osobna izbora koja možemo prihvatiti kako bismo brzo smanjili dosta emisije stakleničkih plinova – smanjiti putovanja zrakom i autom te konzumaciju mesa.
Studija iz 2018. godine, objavljena u časopisu Nature Climate Change, pokazuje da emisija zbog turizma čini 8 posto ukupne globalne vrijednosti, a veći dio toga otpada na letove.
– Najviše možemo pridonijeti tako da prestanemo letjeti ili da letimo manje. Jedan povratni let od New Yorka do Londona jednak je dvogodišnjoj konzumaciji mesa u smislu osobnog karbonskog otiska – rekla je za BBC Kimberly Nicholas s LUCSUS-a.
Trebamo li putovati kad to ponovno bude moguće?
U svjetlu ovih iznenađujućih statistika, u kombinaciji s vidljivim znakovima olakšanja za okoliš dok ljudi ostaju u kućama zbog covida-19, postavlja se pitanje trebamo li putovati kad to ponovno bude moguće?
– Nemoguće je imati sigurnu klimu i nastaviti s dosadašnjom praksom u zrakoplovnoj industriji – naglasila je Nicholas.
Berge smatra da moramo bitno promijeniti način putovanja ako želimo ispuniti cilj Pariškog sporazuma i do 2030. godine ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko doba. Dio rješenja morat će se dogoditi u zrakoplovnoj i transportnoj industriji. Neki prijevoznici već su zakoračili naprijed kroz istraživanja inovacija poput biogoriva i zrakoplova na električni pogon.
– Mnogo toga može se postići prilagodbom zrakoplova da budu učinkovitiji. Ako koristimo otpadno ulje, biogoriva obično proizvode 60 posto manje stakleničkih plinova u usporedbi s konvencionalnim gorivom – rekao je Colin Murphy, zamjenik ravnatelja Instituta za energiju, okoliš i ekonomiju na Sveučilištu California u Davisu.
Međutim, problem bi mogla predstavljati količina zemlje potrebna za uzgoj novih izvora biogoriva, obnovljivog goriva iz organskih materijala. Iako postoji potencijal za zrakoplove na električni pogon, Murphy primjećuje da ograničena tehnologija baterija znači da to neće biti održivo rješenje za letove na dugim relacijama.
Čak i ako uspijemo s ovim tehnološkim inovacijama, nastavlja Berge, i dalje moramo promijeniti svoj pojedinačni pristup putovanjima. Dok planet trenutačno dolazi do daha, ponudila nam se prilika za introspektivu. Pandemija koronavirusa nagnala nas je da shvatimo koliko su međusobno povezani ljudi, sustavi i organizacije u našem svijetu. Iako je ovo otkriće poražavajuće u smislu brzine kojom se virus globalno proširio, također nam je pokazalo da se možemo ujediniti i kao pojedinci djelovati na zajedničko dobro. Prihvatili smo socijalno distanciranje kako bismo zaštitili starije i imunokompromitirane, pozdravljamo zdravstveno osoblje sa svojih balkona i dijelimo poruke #ostanidoma na društvenim mrežama.
Kad COVID-19 jednom bude iza nas, smatra Berge, moramo još jednom pogledati oko sebe i poduzeti individualne akcije za dobro planeta. Baš kao što nas je koronavirus natjerao da usporimo svoje živote, trebamo razmisliti o sporijem i promišljenijem pristupu putovanjima. Postoji autentična veza koja se pojavljuje kad na nekom mjestu imamo dovoljno vremena za smisleno razumijevanje ljudi, kulture i prirodne ljepote.
To se ne može postići površnim putovanjima od luke do luke. Mogli bismo živjeti i bez uništavanja okoliša koje za sobom ostavljaju kruzeri ili jurnjave kroz više zemalja u dva tjedna. To može značiti odlazak na jedno dulje putovanje godišnje umjesto na pet ili šest kratkih, što bi drastično smanjilo naš karbonski otisak.
Pretjerani turizam
– Pretjerani turizam samo je još jedan oblik pretjerane potrošnje. Nemam ništa protiv da se turističke brojke smanjuju ako kvaliteta turizma raste, ako ljudi bolje razumiju destinaciju i pozitivno utječu na destinaciju, nasuprot prenapučenosti, zagađenju i gubitku staništa u divljini, što je posljedica pretjerivanja s turizmom – rekao je za BBC Shannon Stowell, direktor Adventure Travel Trade Associationa i zagovornik održivih putovanja.
Također, možemo ublažiti stres za okoliš tako što ćemo se prepustiti lokalnim avanturama, naglašava Berge.
– To je zapravo najviše što možemo učiniti. I ja sam nekad često letjela, ali sam pronašla druge načine da otkrijem neke nove avanture. Uglavnom su to spora i samostalna putovanja – rekla je Nicholas.
To može biti uživanje u lokalnim atrakcijama umjesto nekih dalekih i štednja karbonskog otiska za neko značajnije putovanje. Kad letimo, možemo doplatiti kompenzaciju za karbonski otisak, piše Berge.
– Kompenzacija karbonskog otiska svakako pomaže. Nije tako korisno kao smanjenje emisija plinova od putovanja pa šteta ipak nastaje, ali ipak pomaže – objasnio je Murphy za BBC.
Prilikom odlučivanja o vrsti kompenzacije, važno je donirati novim projektima, dakle onima koji dosad nisu postojali. Berge zato naglašava da kad donirate novac projektu usmjerenom na očuvanje šuma, trebate voditi računa da konkretno zemljište nije zaštićeno i bez toga.
Važno je i kako letimo. Koliko god privlačno bilo sjedalo u poslovnoj klasi s više prostora za noge, kupnja takvih karata također povećava karbonski otisak zato što će u zrakoplovu biti manje putnika.
– Što nas je više u avionu, manja je emisija po putniku i po kilometru – dodaje Murphy.
– Zato nam treba transparentan uvid u stvarne učinke naših odluka na okoliš. Onda ćemo moći prilagoditi cijenu tih učinaka. Na primjer, karta u prvoj klasi koštat će više – rekao je Austin Brown, izvršni direktor Policy Institutea u Davisu. Cijena sjedala u prvoj klasi koristi se kako bi se nadoknadile jeftine karte u ekonomskoj klasi, smanjio ukupan trošak putovanja i omogućilo većem broju ljudi da lete.
Kad sletimo na destinaciju, nastavlja Berge, možemo smanjiti svoj karbonski otisak poštovanjem kulture i okoliša.
– Kad dođemo na novo mjesto, mi smo gosti u njihovu domu – kaže Stowell. Zato možemo odabrati održivi smještaj i aktivnosti te zeleni način prijevoza u istraživanju okoline. To može značiti odabir održive lokalne turističke agencije koja je bolje upoznata s turističkim krajolikom, što je ujedno i način da pomognemo lokalnom gospodarstvu.
“Moramo putovati”
Kako bi podržali ekoturizam, putnici bi trebali potražiti turističku agenciju s transparentnim planom održivosti.
– Ako posjetite web stranicu tvrtke, pronađete plan održivog turizma i vidite izvješće o utjecaju za sljedećih 12 do 48 mjeseci, onda možete biti sigurni da ste dobro odabrali – kaže Shannon Guihan iz TreadRighta, neprofitne održive turističke organizacije koja putnicima pomaže oko ekološki prihvatljivih navika.
– I dalje moramo putovati. Turizam je jedan od najvećih generatora zapošljavanja na svijetu i postoje mnoge destinacije čiji opstanak ovisi o putovanjima i turizmu – rekla je Guihan.
Izvan globalne turističke ekonomije, putovanja mogu biti korisna za sve nas, ističe Berge u svom članku za BBC. Kad putujemo na smislen način, stječemo međukulturalno shvaćanje i razvijamo veću empatiju za ljude izvan svog neposrednog kruga. Putovanja nam daju globalnu perspektivu koja nam je potrebna kako bismo se brinuli o budućnosti našeg doma ovdje na Zemlji.
Naša mogućnost lutanja privremeno nam je oduzeta i nikad se više nije činila poput luksuza.
– Ova kriza mogla bi nam pružiti priliku da uspostavimo novi način razmišljanja o putovanjima – zaključuje Stowell.
(index.hr)
