Damir Košić iz Rezovačkih Krčevina dobitnik je Zahvalnice Grada Virovitice za 100 puta dobrovoljno darovanu krv. Služi kao primjer čovjeka koji nesebično poklanja dio sebe. Dobrovoljni darivatelj krvi je od 1979. godine, a nakon povratka iz vojske aktivni je član Gradskog društva Crvenog križa Virovitica i tamošnje grupe darivatelja unutar Mjesnog odbora Rezovačke Krčevine. Dragocjenu tekućinu koja život znači prvi je put dao u vojsci, koju je služio 1978./1979.godine. Za svako darivanje tada se dobivalo dva dana manje služenja vojnog roka.
– Dao sam krv dijelom iz koristi jer sam htio što ranije kući. No kada sam se vratio iz vojske, odmah sam postao aktivni dobrovoljni davatelj krvi, isključivo iz humanih razloga. Otada sam redovni darivatelj krvi i to mi je postala rutina. Osjećaj da nekome na taj način možeš pomoći, pa i spasiti život, nešto je najljepše što se može doživjeti i ne bih ga mijenjao ni za što, nema tog novca – poručuje ovaj nesebični darivatelj. Rođen je 1. ožujka 1960. godine u Svetom Đurđu gdje je i živio do 1983., kada je preselio u Rezovačke Krčevine. Živi sa suprugom i dvoje djece. Bio je zaposlenik u Šumariji Suhopolje, a trenutno je na listi čekanja za mirovinu.
– Dok čekam mirovinu, bavim se kućnim poslovima. Vrlo sam aktivan i u Mjesnom odboru Rezovačke Krčevine, gdje postoji grupa ljudi koja brine o potrebitima. Naime, ima dosta starijih i bolesnih osoba kojima pomažemo na različite načine – od prijevoza u grad, nabavke namirnica do pomoći u kući, a za blagdane ih razveselimo i poklonima. Obilazimo ih svakodnevno, ponekad samo da ih pitamo kako su i treba li im što – ističe Damir Košić.
NAGOVORIO CIJELI KOLEKTIV
Redovno posjećuje liječnika radi konzultacija.
– Valja se posavjetovati s liječnikom. Inače sam zdrav, ali imam povišeni krvni tlak i kao takvom mi godi davati krv, zdravstveno je korisno. Svako darivanje još više mi daje volju za nastaviti, ali i biti poticaj drugima – kaže D. Košić. U svom bivšem kolektivu, Šumariji Suhopolje, Damir je odradio cijeli svoj radni vijek, a nemalo puta je s tamošnjim kolegama razgovarao o ovom humanom pozivu.
– Često su me pitali kamo idem i zašto, boli li, je li opasno, koliko ljudi dolazi…Rekao sam im „ako vas zanima, pođite sa mnom“ i tako, jedan za drugim, svi su postali dobrovoljni darivatelji krvi – sa smiješkom, ali i s ponosom zaključio je Damir. Uz mnogobrojna priznanja za humanitaran rad, sobu obitelji Košić krasit će i Zahvalnica Grada Virovitice.
– Iskreno, nisam očekivao da ću dobiti Zahvalnicu Grada. Za mene su darivanje krvi i ostali humanitarni rad najnormalnija stvar. Osjećam se zadovoljno kada pomažem drugima. Zahvalan sam svima onima koji su to prepoznali i odlučili da vrijedna Zahvalnica pripadne baš meni. Što reći, osim – vidimo se uskoro na idućoj akciji darivanja krvi – poručio je Damir Košić. (www.icv.hr, bs)
