Pčela, koju će većina ljudi povezati isključivo s proizvodnjom meda, zapravo je korisnija voćaru i rataru nego samom pčelaru. Biljka koju pčela opraši, naime, daje znatno veći prinos. Brojke kažu kako će malina koju će oprašiti pčela te godine imati urod veći za čak za 81 posto, šljiva 72 posto, suncokret 60 posto, kruška 36 posto, jabuka 38, a uljana repica 30 posto…

Ovi podatci, kao i činjenica da je ove godine vegetacija krenula u prosjeku tri tjedna ranije negoli prijašnjih godina potaknuli su novi apel pčelara svim kolegama poljoprivrednicima koji intenzivno već rade na oranicama, voćnjacima i vinogradima da ne zaborave na male vrijedne radilice te da ne tretiraju površine pesticidima dok one na istoj lokaciji obavljaju posao od kojih će svi imati koristi.    

NEMA PRSKANJA U VRIJEME CVATNJE

Apel je potreban, kaže i Ana-Marija Čajkulić iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede, Područne jedinice VPŽ, budući da im već mjesec dana zvone telefoni zbog pčelara koji struku upozoravaju upravo zbog problema s  tretiranjem pesticidima, a koje nije u skladu s važećim zakonskim propisima.

 -Pčelari nam javljaju da se poljoprivrednici nisu pridržavali pravilnog tretiranja, odnosno da su tretirali površine dok su pčele još bile na njima ili su biljke bile u cvatnji. Podsjećamo i ovaj put, sukladno zakonima koji su na snazi, dok nema cvatnje, pesticidi se moraju koristiti u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima.  Svi profesionalni korisnici pesticida prije obavljanja svakog tretiranja moraju obavijestiti Hrvatski pčelarski savez i povjerenike za izvođenje evidencije pčelara i pčelinjaka te katastra pčelinjih paša po županijama i pčelarskim udrugama u propisanom roku koji se po starom pravilniku odnosi na  72 sata prije samog tretiranja. Te se obveze ne drže svi – upozorava A.- M. Čajkulić.

Onog trena kad biljka počinje s cvatnjom, zabranjena je upotreba pesticida opasnih za pčele, uključujući medonosne pčele, bumbare i solitarne pčele.

A.-M. Čajkulić podsjeća da su poljoprivrednici dužni i pokositi svu floru i korove u višegodišnjim nasadima te da ne smiju biti u cvatnji u trenutku tretiranja pesticidima, kako bi se spriječilo da štetno sredstvo dođe u kontakt s pčelama.

Njihova služba je savjetodavne naravi i nemaju ovlasti prijaviti nesavjesne poljoprivrednike koji tretiranjem naprave štetu pčelinjim zajednicama, objašnjava. Pčelare savjetuju da sami pokušaju naći zajednički jezik s drugim poljoprivrednim proizvođačima kako bi se pronašlo rješenje i bez prijava i zakonskih sankcija.

Konkretno, da se svi dogovore.

OVE GODINE 673 PČELINJE ZAJEDNICE MANJE

S dijelom poljoprivrednika to je moguće, kaže Mirko Kostelac, pčelar koji ima 64 pčelinje zajednice i koji je tajnik Udruge pčelara grada Virovitice i Saveza pčelara Virovitičko-podravske županije. U apelu nastupa u sve tri uloge i upozorava kako na je županijskom području ukupno 31 300 pčelinjih zajednica, čak 673 pčelinje zajednice manje nego lani. Svaka pčela je važna ne samo pčelaru i poljoprivrednicima, već za cijeli ekosustav, pa je zato zajedničkim snagama žele i sačuvati.

– Voćari u Americi već plaćaju oko 140 dolara po košnici pčelarima, da im dovezu pčele kako bi oprašile voćke. Nemaju dovoljno pčela. Zna se da jedna košnica pokrije oko 5 hektara površine za oprašivanje, čime je svaki gubitak i pa i jedne pčelinje zajednice značajan za tu sredinu.  Ne želimo se dovesti u istu situaciju, da ostanemo bez pčela. Pčele nam svima osiguravaju kruh na stolu.

Želimo naći zajednički jezik s poljoprivrednicima. Tražimo od njih samo to da ispravno postupaju s pesticidima i ne ugrožavaju pčele, a pčele će im već same osigurati bolje prinose. Broj pašnog povjerenika uvijek je dostupan i praksa pokazuje kako se pravila i najave tretiranja pridržavaju uglavnom oni koji imaju veće površine, ali da ima i onih koje jednostavno nije briga. Rade po svom, pa što bude – govori Kostelac.

SANKCIJE TEK ZA DOKAZANI POMOR

To žele promijeniti, stvoriti svijest da je pčela korisna svima i da nikome nije u interesu da ove vrijedne radilice uginu, a da se eventualni postupak obeštećenja provodi kroz prijave veterinarskoj inspekciji, vještačenjima…

-U većini slučajeva obeštećenja nema. Kod onih poljoprivrednika za koje se vještačenjem i utvrdi da je pomor pčela uzrokovan nesavjesnim i protuzakonitim korištenjem pesticida, „kazne“ su u vidu smanjenja poticaja i to samo u slučaju da se zaista evidentira pomor pčela. Nitko ne gleda na posljedice sekundarnog trovanja, kod kojeg ne mora uginuti cijela pčelinja zajednica, ali je zbog pesticida toliko oslabljena da više ne može dati svoj doprinos u poljoprivredi – naglašava ovaj pčelar.

PROIZVODNA CIJENA MEDA OKO 25 EURA PO KILOGRAMU

Pesticidi su samo dio problema s kojima se pčelari godinama bore. Klimatske promjene prošlu su godinu pretvorile u jednu od najtežih u dugo vremena, tu je problem tržišta, uglavnom uvozom nekvalitetnog meda koji se miješa s domaćim, kvalitetnim i tako u trgovačkim centrima stvara nelojalnu konkurenciju domaćim proizvođačima. Lani je bagrem, koji je na ovom području uz lipu najveća paša pčelama, potpuno podbacio. Pčelari su morali spašavati pčelinje zajednice da ne propadnu.  

– Kad uračunamo materijalne troškove, kao i troškove za rad, jedan kilogram meda lani me je koštao 25,65 eura. Ako znamo da se bagrem prodaje po cijeni od 7,8 eura u količini od 900 grama, jasno je da je ovakva proizvodnja ekonomski neprihvatljiva. Dio pčelara upravo iz svih navedenih razloga jednostavno se prestaje baviti proizvodnjom meda ili smanjuje broj pčelinjih zajednica na minimum. To je upozoravajuće stanje i ukazuje da se mora promijeniti odnos prema ovoj grani poljoprivrede za koju još nema klasičnih poticaja kao u drugim granama – smatra Kostelac.

Iz iskustva drugih pčelara diljem Hrvatske podsjeća kako se poticaji mogu ostvariti kroz određene projekte vezane uz opremu i prostor, no da ima i županija koje same stimuliraju svoje pčelare i to po pčelinjoj zajednici.

-U pregovorima smo s Ministarstvom poljoprivrede oko toga da se uvede određena naknada po pčelinjoj zajednici za udruge, kojih je 151 na području Hrvatske, kako bi se kroz takav vid stimulacije olakšalo pčelarima i potaknulo na povećanje pčelinjih zajednica koje su nužne. Na području bivše Općine Virovitica, naime, od 55 naselja čak 23 više nema niti jednog pčelara – upozorava.

Kostelac kaže kako su pčelari svjesni da se u vrijeme intenzivne poljoprivrede biljke ne mogu održati od nametnika bez pesticida, no da s poljoprivrednicima moraju naći rješenje kako da pritom prežive i pčele.

(www.icv.hr, mlo)