Poznati hrvatski televizijski novinar i voditelj, Aleksandar Stanković, proteklog je tjedna boravio u Virovitici promovirajući svoju novu knjigu “Depra”. Prije susreta s mnoštvom u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica, Stanković je za ICV progovorio o početcima svoje bitke s ovom nemilosrdnom bolešću, razlozima pisanja knjige, svome poslu i kako je priroda istog utjecala na pojavu depresije.

Novinar sa srednje-teškom depresijom koegzistira već 14 godina. Prve manifestacije, odnosno simptome depresije, “upoznao je” 2010. godine tijekom ljetovanja u Opatiji. Naime, Stanković je te godine dobio nagradu struke “Novinar godine”. Noć nakon nagrade nije mogao spavati, ali nesanicu je pripisao uzbuđenju. Sutradan se dogodilo isto. Nakon dva dana nespavanja počeo je osjećati teški nemir, “tog kalibra da iskočim iz vlastite kože”, prepričava Stanković. Zatim je došlo do tremora, počele su mu se tresti ruke i noge. Treću noć ponovo nespavanje. Četvrti je dan došlo do simptoma koji ga je, kaže, najviše smetao – nedostatak koncentracije. “Nisam mogao voditi smislenu konverzaciju sa suprugom dulje od minutu, dvije”, opisuje. Sve simptome pratio je i gubitak apetita.

Psihičke bolesti poput depresije u našem su društvu i dalje golemi tabu, tema o kojoj se teško progovara. Što je vas potaklo da “progovorite”?

– Prvenstveno me navelo osobno iskustvo. Prisjetio sam se koliko je meni značilo kada sam razgovarao s ljudima koji su imali osobna iskustva s mentalnim bolestima. Nakon 10-ak godina borbe s depresijom rekao sam: “Okej, idem probati napisati knjigu pa možda nekome pomognem, isto kao što je to u početku pomoglo meni”. Drugo, želio sam informirati one koji ne znaju ništa o depresiji ne bi li bolje razumjeli ljude koji su od iste oboljeli, a njih je dosta- kaže.

Uz osobno iskustvo, Stankovića je motivirao i jedan, vrlo otvoren mail. Radio je emisiju s tri osobe koje su pokušale izvršiti suicid – gosti su se otvorili, imali zaokružene priče i poslali jasnu poruku. Nakon dva mjeseca na redakcijski mail stigla je poruka dečka iz Banja Luke sljedećeg sadržaja: “Vašom emisijom o depresiji spasili ste mi život. Stajao sam na 9. katu zgrade u Banja Luci i namjeravao sam skočiti, ali nakon emisije shvatio sam da sam bolestan i potražio sam pomoć”. Osoba je smatrala da je jedini izlaz skok sa zgrade jer nije znala što joj je, niti ju je itko uputio. Nakon mjesec i pol terapije, bio je bolje. Tada je, kaže Stanković, osjetio da ima koristi od toga što rade u “Nedjeljom u 2”. Ipak, ova emisija imala je “svoje prste” u pojavi prvih simptoma kod Stankovića.

Izvor: screenshot Youtube

Na hrvatskoj medijskoj sceni desetljećima ste jedno od najpoznatijih TV lica. Kako je vaš posao utjecao na borbu s depresijom? Je li vam pomogao ili odmogao?

– Definitivno je doprinio tome da se razbolim. Da se razumijemo, nije moj posao ništa stresniji u odnosu na druge, i drugi su ljudi pod stresom. “Nedjeljom u 2” je teatar svoje vrste. Ja uđem u ulogu i tih 59 minuta odigram, skinem masku i nakon toga odem svojim putem. Onaj koji vjeruje da su ljudi na televiziji u privatnom životu zbilja takvi, prevario bi se; jesmo – ali 10 ili 15 posto. Preostalih 85 posto ja sam netko drugi. Isto tako je i s ovom knjigom, depresija je možda 15 posto mene. Moj život je puno ljepši nego što je to u knjizi opisano- govori Stanković.

Jesu li vaši gosti ikada primijetili dezorijentiranost, bezvoljnost, zbunjenost na vašemu licu tijekom ili nakon emisije?

– Imao sam jednu ili dvije emisije koje sam odvodio, a da mi je zaista bilo grozno. Nikada mi nisu rekli da su naslutili nešto. Pitat ću ih, sad kad je izašla knjiga, jesu li samo bili pristojni pa mi nisu htjeli reći. Kad mi je bilo najteže, naravno da sam se malo više trudio da odglumim; čak je i moja psihijatrica izjavila da nikada, gledajući moju emisiju, ne bi pomislila da sam bolestan. Emisije, u prva tri mjeseca najteže borbe s depresijom, nisu ostale upamćene po nekim velikim usponima ili velikim padovima. Ono u što sam 100 posto siguran jest da bolest nije utjecala na to da prema nekome budem blaži ili stroži, to ovisi o trenutku- dodaje.

Na pitanje hoće li profilirati više sličnih osoba i priča kroz emisiju, Stanković se poziva na obećanje koje je dao ljudima koji se volonterski bave pomaganjem ljudima s anksioznošću i depresijom, posebice onima koji su prošli suicidalna razdoblja.

– Puno bolesti na ovom svijetu ima. Ja ću pokušati nešto napraviti na tom planu, obećao sam to ljudima, ali ne smijem previše zlorabiti javni prostor. Trudit ću se da nešto napravim, a sad koliko – vidjet ćemo – govori Stanković.

Jeste li se osjetili stigmatiziranim? Jesu li vas ljudi gledali kao žrtvu?

– Ne, nisu. Zahvaljujući ovom poslu zadnjih 20 godina imam već dovoljno “hejtera”. Oni koji su me možda stigmatizirali, vjerojatno spadaju u tu skupinu “hejtera”. Ali do mene osobno nisu dolazile nikakve objekcije tog tipa. S druge strane, razumljivo mi je da u našem društvu, pogotovo u manjim sredinama, to predstavlja velik problem- priča Stanković.

Jednom ste prilikom rekli: “Nisam psiholog i ne mogu sugerirati kako treba živjeti”. Ipak, što biste samom sebi, ali i čitatelju koji se nalazi u sličnoj situaciji, savjetovali u borbi s depresijom?

– Depresija je bolest s tisuću lica. Moj savjet bio bi da se daju u stručne ruke. To ne znači da ne mogu promijeniti liječnika ako su nezadovoljni – trebaju ga mijenjati. Ovo je bolest u kojoj zaista moraš uspostaviti dobar odnos s psihologom ili psihijatrom. Nažalost, danas u Hrvatskoj imamo premalo psihijatara. Pokušat ću se angažirati da se što većem broju ljudi mentalna njega učini dostupnom- ističe.

Izvor: Freepik

Aleksandru Stankoviću ova knjiga nije prvi susret sa svijetom književnosti. “Sto faca i Aca”, “Igor Mandić na mjesecu” i “Uglavnom su me voljele starije gospođe” djela su poznatog novinara s kojima smo se mogli ranije susresti. Kada je riječ o novim projektima, iako je knjiga “Depra” nedavno izašla, Stanković ističe da uvijek ima nešto “u primozgu”, ali da će ovu godinu iskoristiti za promociju nove knjige jer je interes zaista velik.

Ukoliko se osjećate bespomoćno i imate dojam da nemate podršku svoje okoline u nošenju s depresivnim osjećajima, nazovite besplatan broj 116 111 ili pošaljite upit za pomoć na [email protected].

(www.icv.hr, dj, foto: D. Jagarinec)