Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica je gotovo svakoga dana između 9 i 10 sati ujutro, mjesto okupljanja vjernih čitatelja tradicionalnog medijskog formata – novina. Skupina simpatičnih umirovljenika ondje započinje svoj dan, informirajući se o svim dnevnim događajima iz Hrvatske i svijeta, a zašto svakodnevno prelistavaju više novina, na svojoj poziciji, uz prozor, otkrili su nam dvojica najupornijih čitatelja – Aleksandar Kahrić (90) i Tomislav Stubičar (75).
Aleksandar Kahrić (90)– Dolazim ovdje skoro svaki dan jer mi je dostupan velik izbor novina i tu mi je najzgodnije čitati. Prvo, klima je dobra – našalio se Aleksandar (90) te nastavio – drugo, imam mogućnost sam izabrati što želim čitati, ništa mi nije nametnuto. Uz to, uvijek se mogu vratiti ako nešto preskočim – objašnjava ovaj nekadašnji gimnazijski profesor matematike.
Ne postoji tema koja ove posvećene čitatelje ne zanima: od znanosti, kolumni, komentara, sve do svakodnevnih vijesti koje nas okružuju. Ipak, jedna im je tema „zabranjena“ iz zdravstvenih razloga.
– Sport ne smijem ni gledati ni čitati. Imao sam dva moždana udara i jednostavno mi mozak ne dozvoljava takvu vrstu stresa – govori nam Tomislav (75), misleći na najvažniju sporednu stvar na svijetu – nogomet.
Tomislav Stubičar (75)Članovi ove informirane ekipe za stolom kraj prozora postali su i međusobni prijatelji. Njih 5-6 redovitih u knjižnici svakodnevno pričaju i dijele mišljenje o raznim temama koje ih okružuju. Čitanje smatraju hobijem kojega je važno imati u mirovini – to je ono što održava čovjeka, kažu.
– Moramo biti upućeni i informirani, ne možemo živjeti zaokupljeni sami sobom. Čitanje širi naše vidike i otvara nam pogled na mnoge stvari – ističu ova dvojica umirovljenika, naglasivši potrebu mladih za boljim informiranjem izvan društvenih mreža.
NEKAD U KAFIĆU, SADA MEĐU KNJIGAMA
Nekada su vrijeme provodili u kafiću, a što su stariji sve su bliže knjižnici, šale se Aleksandar i Tomislav. Osim knjižnice, umirovljeni građevinski poslovođa Tomislav Stubičar svoje vrijeme provodi u parku i voćnjaku, među biljkama.
– Brže mi vrijeme prolazi sada pod stare dane, nego kada sam radio. Bez obzira na svoje godine, još uvijek sam znatiželjan, istražujem, ispitujem… U knjižnici nisam više od sat-dva, da se ne opterećujem previše. Potom doma pročitam još koju knjigu i odslušam tri sata klasike, to me izliječilo – ustvrdio je Tomislav.
Ovi umirovljenici bogatog životnog iskustva za kraj su s nama podijelili nekoliko mudrosti, kako u starosti zadržati mladenačko razmišljanje.
– Čovjek ne smije izgubiti znatiželju, uvijek mora imati nešto da mu zaokuplja misli. Sa sigurnošću možemo reći da nam je navika svakodnevnog dolaženja u knjižnicu i prelistavanja novina produžila život – zaključuju naši sugovornici.
(icv.hr, dj, foto: D. Jagarinec)
