Život uz lepet krila golubova – tako svoju ljubav i hobi opisuje umirovljenik Mladen Vračarić iz Suhopolja. Golubove uzgaja punih 55 godina, dobitnik je nebrojenih priznanja i nagrada za svoje šampione na domaćim i stranim izložbama. Svojevremeno je bio prvi izlagač golubova na međunarodnim izložbama u Mađarskoj, s golubovima je proputovao cijelu Hrvatsku i kući donio desetke zlatnih medalja, priznanja i pehara za izgled, držanje, boju perja, zdravlje i čistoću svojih pernatih ljubimaca.
NA JASTUKU S GOLUBOM
– Sve je počelo još u djetinjstvu, kada je tata uzgajao golubove koje smo mi djeca zvali divljaci, uličari. Jednom prilikom mali je golub ispao iz gnijezda. Sažalio sam se na njega, uzeo ga u ruke, grijao, hranio, njegovao. Čak sam i spavao s njim nekoliko tjedana u istom krevetu. Majka bi me noću pokrivala kada bih se otkrio, a golub ju je kljucao braneći me – emotivno govori Mladen Vračarić. Uskoro je uličare zamijenio posebnim pasminama koje i danas uzgaja: rimskim plavim, žutim i zlatnim golubovima, crvenim i plavim njemačkim štraserima. Jedan par je i mađarski, domaći i špricani štraser. U brižno i ručno sagrađenom golubinjaku u Suhopolju svoj dom imaju i plavi američki džinovski pismonoše, njemačke opatice, žuti i špricani američki kingovi…
– Danas imam oko 120 komada i nema mi draže nego pustiti ih iz golubinjaka da letaju oko mene, sjednu mi na rame, hodaju vani po stolu. Ove vrste se ne treniraju, nisu satima u zraku pa ih zato i puštam u dvorište, blizu. Supruga Dobrila baš i nije najsretnija kada se prošetavaju po klupama, ali ako nešto i onečiste, vjerujte, sve počistim – sa smiješkom govori Mladen V. u obiteljskom dvorištu kuće u Suhopolju, pokazujući pritom mirno vježbalište svojih pernatih ljubimaca.
Zviždukom komunicira s njima – golubovi su već navikli da će nakon tog signala Mladen sigurno nešto izvući “iz rukava”.
– Najviše vole suncokret, a kukuruz im dajem za snagu – kaže bacajući sjemenke ljubimcima.
KUPCI IZ IZRAELA
Čistokrvne golubove i prodaje – osim iz Dalmacije kupci mu dolaze i izdaleka, primjerice, iz Izraela, kako bi sačuvali čistoću pasmine i uzgajali vlastite šampione.
– Trenutno imam oko 60 vrhunskih golubova s kojima mogu na bilo koju izložbu u Hrvatskoj ili inozemstvu, ali više se ne natječem. Sada samo uživam u njezi i brizi za njih. Uz hranjenje i pregled dio svakodnevne brige su i zadaće oko higijene i čistoće. Oprati perje na nogama, provjeriti nokte, zaviriti ispod svakog krila zbog sumnje na nametnike samo su neki od poslova kojima se brižno posvećuje ovaj vrijedni umirovljenik. Osim toga, tu je i briga o zdravlju, redovno cijepljenje i vitamini.
TRAJNA LJUBAV
Iako Mladen ima 66 godina i zbog operacije noge teško hoda te ide na rehabilitaciju, od brige za svoje ljubimce ne namjerava odustati. Da je borac, znaju i svi članovi obitelji, supruga Dobrila, kći Sanja i sin Samir, koji ga podupiru u namjeri da golubar ostane do kraja i preuzimaju obveze kada je u toplicama. Žilavost duguje i zdravom načinu života – krv je darovao više od stotinu puta i svaka ga veća bolest u luku zaobilazi već desetljećima. Noga je ostavština od rukometa, kaže, kojim se bavio u mladosti, kao i zuba vremena koji nikoga ne štedi. No, odlučan je da svom dobu ne popusti.
– Vjerujte, imat ću golubove dok god mogu hodati. Dok god me ‘štake’ služe, dok me mogu odvesti do golubinjaka, ja ću se za moje golubove brinuti – poručuje Mladen gledajući svoje ljubimce s kojima je gotovo cijeli život. (www.icv.hr, ml)
