Kada je zamirisalo selo po zafriganoj čorbi, pilećem paprikašu i kiselom kupusu s buncekom, svi su odmah provirili glave da vide što se zbiva. Ispred mjesnog doma u Crkvarima, užurbano, dimi se iz kotlića, kuhari i kuharice skakuću oko kotlića, dodaju začine jer sve mora biti spremno na vrijeme. Jedna baka iz Crkvara prilazeći domu onako sebi “u brk” je mumljala.
-Pa ‘ko to danas kuha zafriganu čorbu, je l’ to itko više jede? A jesam je se nakuhala svome đedu svako jutro prije nego je išao u polje. Idem baš vidjeti, a i probat, da šta ću, pa da vidim jel i ovi danas znaju tajne naše stare, domaće kuhinje – govorila je.
To što miriši i ti kuhari što se vrzmaju, zasluga je Kulturno-umjetničkog društva “Crkvari” i lokalnog Mjesnog odbora koji su u povodu dana svoga nebeskog zaštitnika svetog Lovre, organizirali svoju, sada već, tradicionalnu, manifestaciju, “Stara jela za novo doba”. Majstori kuhari dali su se na posao, kuhala se zafrigana čorba, kiseli kupus s buncekom, pileći paprikaš, a tek toliko dane “usfali” bilo je tu i pravog slavonskog čobanca i graha. Kao desert domaćice su pripremile domaće slane kiflice i lepinje, a OPG Rukavina kuhao je domaći crkvarački kukuruz šećerac.
-Svake godine za svetog Lovru nešto pripremimo, a evo sada već treću godinu željeli smo za svoje sumještane prije svega koji se svojski trude u radu KUD-a i Mjesnog odbora, organizirati ovu manifestaciju kako bi se prisjetili nekadašnjih jela koje se naravno ne smiju zaboraviti. Hvala svim kuharima koji su sjajno odradili posao, a tome u prilog govori i činjenica da su kotlići ostali prazni nakon večere. Naše društvo godinama teži očuvanju narodne baštine, a ovo je samo jedan mali prilog tome – kaže glavni organizator cijele priče i počasni predsjednik KUD-a Crkvari Stanko Jović koji je bio i glavni kuhar kiselog kupusa s buncekom.
Pileći paprikaš pripremala je Marica Pađan, čobanac njen suprug Pavo, zafriganu čorbu Stjepan Pađan, a grah Davorin Varga.
-Nema tu puno tajni. Kuhali smo od čega smo mogli. Pileći paprikaš je bio prava delicija, piletine i kokoši je uvijek bilo u dvorištu, a svi su voljeli jesti paprikaš i stariji i djeca. Važno je imati domaću piletinu, domaći luk i papriku i puno raznog povrća, mrkve, peršina, celera i drugo. Na kraju naravno stavljamo noklice od domaćih jaja, ja volim staviti i grašak u zrnu, a obvezno ide i krumpir izrezan na kockice I to je to – kaže Marica Pađan, crkvaračka domaćica koja je svoj starinski recept na licu mjesta podijelila i s nekoliko mladih selskih kuharica.
Kada su jela bila pri kraju, održana su dva zanimljiva natjecanja u također starim slavonskim igrama. Prvo su oni “najteži” nakon vaganja, povlačili uže, a zatim su se djeca odmjerila u skakanju u vreći. A onda se krenulo na trpezu, kako je to Stanko Jović nazvao, bio je to “švedski stol slavonskih kotlića”. Svi su jeli ono što im se prohtjelo, sami si grabili i uživali.
I zanimljivost na samom kraju, naime u sklopu cijele priče bio je zamišljen kulturno-umjetnički program u mjesnom domu, no sve se odigralo na najbolji mogući način. Kulturno-umjetničko društvo “Izvor” iz Donje Motičine i domaćin
Crkvari zaplesali su i zasvirali na cesti ispred mjesnog doma, spontano bez nošnji i najave što je bio pun pogodak za veliki broj posjetitelja. Potom se predstavila muška pjevačka skupina KUD-a Crkvari, a kao šećer na kraju s nekoliko pjesama nazočne je zabavio Tamburaški sastav Čokanj veliki prijatelji KUD-a domaćina. Ova manifestacija izrasla je u pravi zaštitni znak ovog malog sela te kao istinski čuvar slavonske gastronomije i prije svega bogata i vrijedna kulturna baštine ovoga kraja. (www.icv.hr, vg)
[g-gallery gid=”473016″]
